Odlomak

Pojam umjetnosti

Izraz umjetnost prevod je latinske riječi ars, a ova je prevod grčke techne. Ni latinski ni grčki izraz nijesu u stara vremena označavali ono što danas mislimo pod pojmom umjetnost. Tokom starog i srednjeg vijeka njima se označava svako umenje izrade nekog predmeta, svaka svrsishodna djelatnost koja počiva na poznavanju pravila i propisa. Činjenje nečeg u nadahnuću ili fantaziji, nije spadalo u umjetnost, jer se nije držalo pravila. To je ubrajano u vid prorokovanja.Umjetnost je tako shvatana kao vještina proizvođenja bliska zanatu, koja je zahtijevala pored duhovnog i fizički napor, te je zato ona bila manje vrijedna od čisto duhovnih djelatnosti. Osnovna podjela vještina u antičko doba na artes liberales i artes vulgares polazi od toga da li je upražnjavanje umjetnosti zahtijevalo duhovni ili fizički napor. U srednjem vijeku ova druga grupa se ne naziva vulgarnim, već mehaničkim umjetnostima. U Antici je umjetnost shvaćena kao mimezis tj. podražavanje stvarnosti, ideja, stvari.U srednjem vijeku umjetnost je shvaćena kroz pojam kontemplacije, tj. zrenje. Umjetnost se shvata kao Božanska tvorevina, umjetnik gleda i prozire Božansko prisustvo u svijetu.U antičkom vijeku,  Aristotel je umjetnost odredio kao sposobnost svjesnog proizvođenja koja je povezana s pravilnim rasuđivanjem. Aristotel je načinio podjelu na umjetnosti koje dopunjuju prirodu i one koje je podražavaju. Platon je razlikovao produktivne(koje su se bavile proizvođenjem realnih stvari)  i reproduktivne( koje su proizvodile slike stvari) umjetnosti. Kvintilijan je razlikovao praktične umjetnosti i poetičke umjetnosti. Antički pojam nastavlja da živi u srednjem vijeku. Do preokreta dolazi u doba renesanse. Frensis Bekon je sva umenja podijelio s obzirom na to da li se oslanjaju na razum(nauke), pamćenje(istorija), ili maštu(umjetnost). U vrijeme prosvetiteljstva umjetnosti se dijele na lijepe i mehaničke. Hegel je umjetnost podijelio na simboličke, klasične i romantičke.
U modernom vremenu umjetnost se shvata kao stvaranje nečeg novog, a umjetnik, tj. subjekt je taj koji stvara.
Tek u 18 vijeku izraz lijepe umjetnosti ušao je u govor naučnika, i održao se u sledećem vijeku; u tom vremenu dolazi do definitivnog odvajanja umjetnosti od zanata i izraz umjetnosti počinje da se primjenjuje samo na pet lijepih umjetnosti: slikarstvo, vajarstvo, muziku, poeziju i igru. Misao da je umjetnost jedna posebna sfera u kojoj participiraju umjetnička djela kao u jednoj zasebnoj stvarnosti, može se pratiti tek od vremena romantizma. Danas se više ne koristi izraz lijepe umjetnosti; Lijepo nije ni izdvajajuća ni neophodna crta umjetnosti. Možemo reći da je umjetnost jedan od najviših oblika lijepog, tj. duhovno lijepo. Umjetnost je stvaranje prema zakonima ljepote.
Princip podjele umjetnosti je postao sporan; čini se nemogućom podjela umjetnosti kad nije jasno određen njihov obim, jer nema saglasnosti o odnosu umjetnosti i ne-umjetnosti. Iznova se postavlja pitanje koje ljudske djelatnosti uvrstiti u umjetnost, a koje ne. Nema ni saglasnosti u pogledu toga koji se zahtjevi pred umjetnost mogu postaviti: da li umjetnost treba da pobuđuje strastvenost duše( Dionisije), ili da podsjeća na pravo bivstvovanje (Plotin), da otvara let prema nebu(Mikelanđelo), ili je prava umjetnost u viziji Boga u prirodi( Novalis), možda umjetnost postoji samo radi umjetnosti, možda ima cilj da nas istrgne iz svakodnevnosti.
Jedno od najznačajnijih polja estetskog je umjetnost, a centralno pitanje estetike „Šta je umjetnost“?

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Filozofija

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari