Odlomak

Pre 1950. godine smrt je bila označavana samo kao prekid plućne i srčane funkcije. Većini ljudi to je značilo prestanak disanja i kucanja srca. Ali, 70-ih godina prošlog veka, razvojem medicinske nauke, došlo se do mogućnosti dijagnostike moždane smrti, u prvom redu smrti moždanog stabla. Razvoj medicinske tehnologije omogućio je da se krvna cirkulacija i funkcija pojedinih organa održava i pored moždane smrti. To je omogućilo dobijanje organa od umrlih osoba – nisu, dakle, transplantacijski hirurzi otkrili moždanu smrt kako bi dobili organe za presađivanje, nego je to tvorevina naučnog razvoja, a dijagnoza moždane smrti biće vredna i korisna i onda kada organi od umrlih, zbog budućeg naučenog napretka, više ne budu potrebni.
Često se postavlja pitanje: koja je razlika između duboke kome i moždane smrti? Razlika je, osim ostalog, u sposobnosti disanja, koje nestaje u stanju moždane smrti, i to zbog smrti centra za disanje u moždanom stablu. Dijagnostika takvog stanja složena je i zakonski precizno regulisana, zahtieva tačno određeni medicinski, pravni i administrativni postupak i u njemu učestvuje čitava grupa eksperata, koja svojim potpisom potvrđuje moždanu smrt.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 6 stranica
  • Medicinska etika -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Etika
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET U BEOGRADU - Medicinski fakultet  

Više u Etika

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari