Etika u sportskom menadzmentu
SPORTSKA AKADEMIJA
BEOGRAD
ETIKA U SPORTSKOM MENADŽMENTU
SEMINARSKI RAD, SPORTSKI MENADŽMENT
MENTOR:
KANDIDAT:
Prof. dr Radojko Lojaničić
Miloš
Arsić
BEOGRAD
2011.
SADRŽAJ:
UVOD..............................................................................................3
1.
Pojam
etike.....................................................................4
2.
Etika
sport………………......………….………......5
2.1. Etika u sportu........................................................5
2.2. Etika i sport...........................................................6
3.
Poslovna- profesionalna
etika........................................8
3.1. Kako implementirati poslovnu
etiku.....................9
4.
Etički
principi...............................................................10
4.1. Etičke odgovornosti............................................11
2

Upravo me je sve ovo privuklo da tema mog seminarskog rada
bude etika.
Da bi se neko društvo moglo nazivati civilizovanim, osim
materijalnog i kulturnog blagostanja, ono mora stvoriti sve uslove za
međusobno poštovanje dostojanstva svakog pojedica. Etika se u tom
smislu nameće kao dominantno područje društvene aktivnosti.
„Kakvo društvo takav sport“ mnogo puta sam čuo tu „krilaticu“,
ali čini mi se da ona ne važi za našu zemlju, zbog toga što veliku
većinu ljudi koji žive od sporta karakteriše visok nivo etičkih
principa. To treba da nam predstavlja zvezdu vodilju da etiku
netretiramo kao dilemu već kao sopstvenu obavezu i odgovornost.
Stupanj primene etike u sportskoj organizaciji treba da bude faktor
kojim se podižu uspešnost i perspektive organizacije i ne treba štedeti
ni vreme ni energiju da svi zaposleni savladaju pravila „etičke igre“.
1. POJAM ETIKE
Etika je nauka o moralu (filozofija morala), koja istražuje smisao
i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterijume za moralno
vrednovanje kao i izvore morala. Etika pre svega pripada filozofiji
4
koja proučava ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim
moralnim aspektom. Ona je normativna nauka, a norme odlučuju o
specifičnom karakteru etike i tako je razlikuju od drugih nauka.
Etika je deo filozofije koji proučava i procenjuje moralne
vrednosti (što je dobro ili što je rđavo, što treba da bude ili što ne
treba da bude), poreklo i načela moralnosti (još se zove: moralna
filozofija, praktična filozofija, nauka o moralu); hrišćanska etika
nauka o moralu osnovana na hrišćanskim dogmama; senzualna etika
shvatanje po kojem je „dobro“ ono što se čulnom opažaju pokaže kao
Nije lako definisati etiku. U svakodnevnom razgovoru i u
običnim životnim situacijama, ljudi koriste etiku ne razmišljajući o
njenom pravom smislu i značenju. Reč etika dolazi od grčke reči ethos
i još u davnim vremenima označavala je način kako se čovek navikao
da živi u svojoj prirodnoj sredini. Etika je temeljno, kontinuirano i
argumentovano razmišljanje o dobrom življenju i ispravnom
delovanju. Ona traži odgovore na pitanja: Kako živeti? Kako se
ponašati? Kako raditi?
Često se upotrebljavaju kao sinonimi, ali etika i moral se ipak
pojmovno razlikuju. Moral je nastao od latinske reči mos-moris i
predstavlja skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju
međuljhudske odnose. Definiše se kao oblik društvene svesti, sistem
navika i normi. Moral je relativan jer nije isti u svim društvenim
grupama i istorijskim periodima. Ključna načela morala su : dobro,
Po Frojdu, nemoguće je potpuno usvajanje moralnih normi koje
jedno društvo propisuje zbog nagonske, impulsivne strane ljudske
prirode, čovek delimično usvaja moralne norme posebno one kojima
Vujaklija M.,
Leksikon stranih reči i izraza
, Prosveta, Beograd, 1988.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti