Odlomak

Rezime
U svijetu se danas, zahvaljujući industrijskom razvoju, u životnu sredinu raznim putevima ispušta velika količina štetnih materija među kojima veliki udio imaju i teški metali. Kao posljedica njihovog nagomilavanja u biosferi ljudi i životinje ih unose u organizam, što dovodi do pojave raznih bolesti. S obzirom da teški metali predstavljaju potencijalni rizik u proizvodnji kvalitetne hrane, u svijetu i kod nas, su sprovedena brojna istraživanja u cilju određivanja njihovog sadržaja, distribucije i mobilnosti u obradivim zemljištima.
Teški metali se odlikuju različitim hemijskim, fizičkim i fiziološkim dejstvom. Neki od njih su neophodni za žive organizme, a to su: cink, željezo, molibden, mangan, kobalt i selen.
Pojam teški metali obuhvaća metale čija je gustoća veća od 5g/cm3. Čitav niz ovih metala je u vidu elemenata u tragu neophodan esencijalan za mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu, a njihov manjak dovodi do pojave ozbiljnih simptoma nedostatka.

ključne reči: teski metali ,zagadjenje

1. Uvod
Razvojem ljudske civilizacije na Planeti Zemlji, porastom populacije, a posebno ubrzanim tehnološkim i tehničkim razvojem, dolazi do povećanja negativnih uticaja na životnu sredinu, koji se manifestuju kroz porast broja izvora zagađenja. Najznačajniji izvori zagađenja životne sredine predstavljaju razna hemijska sredstva, odpadi industrijskih postrojenja, kako čvrsti, tako i otpadne vode i gasovi, sredstva koja se koriste u poljoprivredi i teški metali. Većina teških metala (Cd, Pb, Ni, As, Cr, Hg…) spadaju u štetne i opasne materije koje osim što zagađuju životnu sredinu, djeluju veoma toksično u većim koncetracijama, kako na biljke i životinje, tako i na čovjeka. Zbog toga se u poslednjih 20 godina razvila i javna svijest o potrebi zaštite životne sredine od uticaja štetnih materija uopšte, a posebno od teških metala, jer je njihova koncetracija, kako u zemljištu, tako i u ostalim dijelovima, prije svega vodi, svakog dana sve veća.

Slika1 . Teški metali u zemlji
1
2. Pojam i važnost teških metala
U teške metale ili toksične, se ubrajaju metali čija je gustina atoma veća od 5 g cm3. U toksične metale se ubrajaju oni metali koji nisu biogeni i djeluju isključivo toksično kao što su: kadmijum, olovo, živa, arsen, talijum i uranijum.
Teški metali imaju višestruku važnost: predstavljaju značajnu sirovinu za brojne industijske grane, neki od njih su neophodni za žive ogranizme, mogu da djeluju povoljno na produktivnost poljoprivrede i većina od njih je često značajan zagađivač životne sredine.
Teški metali se odlikuju različitim hemijskim, fizičkim i fiziološkim dejstvom.
Neki od njih su neophodni za žive ogranizme, to su: cink željezo, molibden, mangan, kobalt i selen.
Toksični metali se ubrajaju u veoma opasne zagađivače i predstavljaju veliku opasnost za sve žive ogranizme, ljude životinje i biljke.

3. Poreklo, sadržaj i mobilnost teških metala
Mobilnost teških metala iz antropogenog zagađivanja zavisi od kiselinske reakcije, sadržaja organskih materija i humusa, fizičke granulacije, temperature i vlažnosti zemljišta. Najčešći teški metali u zemlji i vodi su: arsen (As), kadmijum (Cd), hrom (Cr), živa (Hg), cink (Zn), nikal (Ni), olovo (Pb) i vanadijum (V). Teški metali u agroekosistemima potiču iz fertilizacije organskim i mineralnim fosfornim đubrivima, iz industrijskih postrojenja, rudnika, termoelektrana, pesticida, komunalnih otpadnih voda i iz izduvnih gasova automobila.
U današnje vreme u svetu se intezivno razvija ekološka svest ljudi o štetnom efektu teških metala i perzistentnih organskih polutanata po ljudsko zdravlje. Deponovanje teških metala u ljudskom organizmu uzrokuje intoksikaciju i brojne negativne posledice po ljudsko zdravlje. Dugotrajna izloženost kontaminentima izaziva trovanje, bolesti centralnog nervnog sistema, hepatitis i rak hepatocita, leukemiju,oboljenja kardivaskularnog sistema i druge teške poremećaje organskih sistema (Tyteca, 1999).
Određivanje koncentracije ulaznih i izlaznih priliva teških metala u poljoprivredi, poznavanje mogućnosti njihove razgradnje ili inaktivacije, predstavlja bitan preduslov održivog upravljanja ovim toksikantima u poljoprivrednim sistemima. Agrosistem se može posmatrati kao prelazni oblik između prirodnih i standardnih ekosistema koji su pod direktnim uticajem ljudske aktivnosti (Nriagu, 1988).
2

Zakonska međunarodna legislativa i pravni okvir mnogih zemalja jasno definišu maksimalne koncentracije teških metala u akgroeosistemu. Ograničenja se odnose na sve medijume poljoprivredne proizvode u cilju smanjenja potencijalnog rizika po fitotoksičnost biljaka i zdravlje ćoveka kao krajnjeg konzumenata. Donošenje zakonskih mera je doprinelo delimičnom smanjenju industrijskih emisija,međutim ukupna stopa unošenja većine metala u zemljište i akvatične sisteme nije smanjena, nego je čak povećana. Enormno visoke koncentracije pojedinih teških metala su karakteristična za urbana i razvijena industrijska područja (Moolenaar 1998; Guinee et al. 1999).
Prirodna deaktivacija teških metala u zemljištu je ograničena i uglavnom se odvija njihovom adsorpcijom od strane zemljišnih frakcija, poput gline ili konverzijom u nerastvorljiva jedinjenja. Dugotrojno deponovanje ovih toksikanata negativno tiče na biodiverzitet, produktivnost zemljišta u ukupno funkcionisanje agroekosistema. Neto bilans prosečnog sadržaja teških metala u agroekosistemu se dobija direktnim laboratorijskim merenjem ili korišćenjem proračuna njihovog ulaska (industrija, đubrenje itd.) i iznošenja u vidu poljoprivrednih proizvoda (usevi, sadržaj u tkivima životinja). Zbog složenostimeđusobnih interakcija u agroekosistemu ekološki menadžment ovih polutanata je daleko kompleksniji nego što je to slučaj u industrijskim procesima (Pettersson, 1993).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari