Falsifikovanje novca
VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA KRIMINALISTIKU I
BEZBEDNOST
PREDMET: PRIVREDNI KRIMINALITET
TEMA: KRIVIČNO DELO FALSIFIKOVANJE NOVCA
SEMINARSKI RAD
Profesor: Student:
Dr Slavica Dinić Tamara Tanasković 9/13
Niš, 2015
2
SADRŽAJ
UVOD...............................................................................................................................................3
1. POJAM KRIVIČNOG DELA FALSIFIKOVANJA NOVCA............................................4
1.1.
Pojavni
oblici
krivičnog
dela
falsifikovanja
novca..............................................................4
2. NAČIN IZVRŠENJA KRIVIČNOG DELA FALSIFIKOVANJA NOVCA......................8
3. STAVLJANJE U OPTICAJ FALSIFIKOVANIH NOVČANICA..............................,.....11
4. OTKRIVANJE KRIVIČNOG DELA FALSIFIKOVANJA NOVCA..............................12
ZAKLJUČAK.................................................................................................................................15
LITERATURA...............................................................................................................................16
.

4
Kricični zakonik Republike Srbije u glavi XXII – Krivična dela protiv privrede utvrdio je članom
223.krivično delo Falsifikovanje novca, koje ćemo detaljnije objasniti u daljem tekstu.
1. POJAM KRIVIČNOG DELA FALSIFIKOVANJA NOVCA
Novac kao opšte prihvaćeno sredstvo ekonomske razmene onemogućava različito vrednovanje
robe kod trampe, te na taj način olakšava razmenu, smanjuje transakcione troškove i podstiče
specijalizaciju. S obzirom na svoje funkcije,novac je oduvek bio predmet napada sa stanovišta
raznih vidova kriminalnog ispoljavanja, tako je i falsifikovanje novca pojava koja datira jos iz
najstarijih vremena organizovanog ljudskog društva. Nagli naučno tehnološki razvoj čovečanstva
imao je za posledicu to da je danas tehnika falsifikovanja novca na veoma visokom stepenu
usavršenosti, dok je velika protivpravna imovinska korist, koja se obezbedjuje vršenjem ovog
krivičnog dela,razlog što je ono veoma rasprostranjeno. Dva su osnovna motiva za vršenje ovog
krivičnog dela falsifikovanja novca: ekonomski i politički.
Ekonomski motiv se ogleda u mogućoj zaradi, dok se politički motiv falsifikovanja novca vezuje
za nameru odredjene društvene grupe ili države da organizovanim vršenjem ovog krivičnog dela
u odnosu na drugu državu izazove ekonomsko slabljenje i poremećenje u osnovnim privrednim
delatnostima,što bi se posredno odrazilo na slabljenje odbrambene moći te zemlje, ali i na
promenu kursa unutrašnje i spoljne politike.
1.1.
POJAVNI OBLICI KRIVIČNOG DELA FALSIFIKOVANJA NOVCA
Falsifikovanje novca je prvo delo sistematizovano u glavi krivičnih dela protiv privrede
Krivičnog zakonika Republike Srbije. Inkriminacijom ovog dela štiti se novac kao sredstvo
plaćanja koje u savremenom životu, a posebno u privredi ima izuzetan značaj. Objekt ovog
krivičnog dela jeste novac a pod novcem se podrazumeva svaki predmet, metalni ili papirni
novac koji je vidljivim znakom obeležen kao novac I koji služi kao merilio za vrednost i kao
takav je od države priznat. U smislu države i prava kao novac se smatra metalni ili papirni novac
koji je na osnovu zakona u opticaju u sopstvenoj a i stranoj državi. S tim u vezi neće postojati
ovo krivično delo ako neko falsifikuje ili upotrebi novac koji više nije u opticaju, bez obzira što
on i takav može imati određenu numizmatičku,umetničku ili neku drugu vrednost, već će se u
takvom slučaju raditi o kakvom drugom krivičnom delu,npr.krivičnom delu prevare. Ovo
krivično delo predviđeno je u članu 223.Krivičnog zakonika Republike Srbije u 5 pojavnih
oblika.
Prvi oblik krivičnog dela postoji
onda kada je reč o pravljenju lažnog novca u nameri da se
stavi u opticaj kao pravi ili preinačavanju pravog novca u nameri njegovog stavljanja u promet
5
kao pravog novca (čl.223. st. 1 KZRS). Radnja krivičnog dela je određena alternativno i može se
sastojati u preduzimanju bilo koje radnje sadržane u zakonskom biću krivičnog dela.
Pravljenje lažnog novca
znači proizvodnju jedne materije,ili stvari koja u svakom pogledu
imitira pravi novac.
Ukoliko nema ove sličnosti,tj.prave imitacije, onda nema ni pravljenja
lažnog novca. Ukoliko imitacija nije verna originalu, odnosno ako je lazni novac izrađen tako da
se na prvi pogled može videti da to ne predstavlja novac, onda nema krivičnog dela falsifikovanja
novca, već krivičnog dela prevare. Za postojanje dela bez značaja je na koji je načn izvršeno
pravljenje lažnog novca, kao i o od kakve je materije napravljen lažan novac. Ovo delo će
postojati i onda kada s obzirom na svoj sastav lažan metalni, naročito zlatni i srebrni novac ima
istu,čak i bolju finoću ili veću količinu metala, odnosno zlata ili srebra od odgovarajućeg komada
pravog novca. Pravljenje lažnog novca će biti krivično delo samo ako je ono učinjeno u nameri u
manerinjegovog stavljanja u opticaj. Ovaj oblik krivičnog dela falsifikovanja novca će opostojati
samo ako namera stavljanja lažnog novca nije realizovana od strane lica koje je lažni novac
napravilo. Ako je lice koje je lažni novac napravilo,takav novac i stavi u opticaj, onda ce ono biti
odgovorno samo za stavljanje lažnog novca u opticaj, pošto u takvom slučaju postoji prividni
sticaj, s obzirom da je pravljenje lažnog novca, kao predhodni stadijum,supsidijarno stavljanju
takvog novca u opticaj. Takođe, za postojanje krivičnog dela bez značaja je i u kojoj je količini
izvršeno pravljenje lažnog novca. U pogledu vinosti ovo krivično delo može biti izvršeno samo
sa umišljajem, koji se ogleda u svesti da se pravi lažan novac, s tim što za postojanje krivičnog
dela treba da postoji namera upotrebe lažno napravljenog novca kao pravog, koja je u tom slučaju
konstitutivni deo umišljaja.
Preinačenje pravog novca
obuhvata prepravljanje pravog novca tako da on dobije veću vrednost
od one koju stvarno ima, a u nameri da se stavi u opticaj kao preinačeni novac veće vrednosti.
Ovo se uglavnom vrši na taj način što se broju koji označava iznos dodaje jedna ili više nula ili
zamenim postojećeg broja većim brojem. Prema tome, preinačavanjem novca menja se njegova
prvobitna vrednost. Objekt ovog krivičnog dela može biti samo pravi novac, tj.novac koji služi
kao zakonsko sredstvo plaćanja i koji ima svoju vrednost, na njemu naznačenu, i koja se prema
tome može preinačiti. Prema tome svako preinačavanje novca bez promene njegove vrednosti ne
predstavlja ovo krivično delo. Preinačenje novca koji je povučen iz opticaja, na taj način da se
takvom novcu daje izgled pravog novca, ne predstavlja preinačavanje pravog novca, već
pravljenje lažnog novca. Preinačenje pravog novca mora biti učinjeno sa namerom njegovog
stavljanja u opticaj kao pravog, nepreinačenog novca veće vrednosti. Ako nema ove namere,
samo preinačavanje novca neće biti krivično delo. Krivično delo je svršeno samim
preinačavanjem novca u takvoj nameri, bez obzira na to da li je realizovana namera stavljanja u
opticaj preinačenog novca kao pravog ili ne. U slučaju da lice koje je preinačilo pravi novac
takav novac stavi u opticaj, važi sve ono što je rečeno i u slučaju kada neko lice napravi lažni
J.Đ.Tahirović, Krivično pravo posebni deo,Naučna knjiga,Beograd,1953,str.305.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti