Falsifikovanje novca
FALSIFIKOVANJE NOVCA
(seminarski rad)
Mentor: Student:
SADRŽAJ
UVOD..................................................................................................................3
1. FALSIFIKOVANJE NOVCA............................................................4
1.1. Pojam i oblici ispoljavanja...........................................................................4
1.2. Zaštita novčanica.........................................................................................5
1.3. Organizacija i način falsifikovanja..............................................................7
1.4. Stavljanje lažnog novca u opticaj (rasturanje)............................................10
1.5. Otkrivanje..................................................................................................11
1.6. Razjašnjavanje i dokazivanje.....................................................................12
ZAKLJUČAK........................................................................................................................14
LITERATURA......................................................................................................................15
2

1. FALSIFIKOVANJE NOVCA
1.1. Pojam i oblici ispoljavanja
Novac je objekt napada kod krivičnog dela falsifikovanja novca. U krivičnopravnom
smislu pod novcem se smatra metalni i papirni novac koji je na osnovu zakona u opticaju u
našoj i u stranoj zemlji.
Rezultati istraživanja pokazuju da su Kinezi stavili prvi novac u opticaj (1.100 godina
pre nove ere) i da su Grci i Rimljani imali sopstveni novac. Prve novčanice štampali su Kinezi
u XII veku, a prve evropske novčanice štampala je Švedska 1656. godine. Nakon Švedske
uslijedilo je štampanje novčanica u Engleskoj 1694. godine, pa potom u Francuskoj 1716.
godine.
U Srbiji, za vrijeme cara Dušana, posebna pažnja posvećivana je falsifikovanju novca,
pri čemu su bile predviđene i veoma drastične kazne. Tako je u Dušanovom zakoniku u članu
168. bilo predviđeno: „Zlatara po župama u zemlji carevoj nigde da nije osim u trgovini gde
je postavio car novac kovati." Dušanov zakonik u članu 169. sadrži sledeću odredbu: „Ako se
nađe zlatar u gradu, kujući novac tajno, da se zlatar sažeže, i grad da plati globu što reče car.
Ako se nađe u selu, da se to selo raspe, a zlatar da se sažeže.”
Falsifikovanje novca je stara pojava, ali je tehnika falsifikovanja dostigla zavidan
stepen usavršenosti tek u naše vrijeme. Falsifikovanje se vrši u takvim razmjerama da se može
negativno odraziti na ekonomski sistem pojedinih zemalja, izazivajući poremećaje u
monetarnoj politici. Činjenica je da se uz novac, čim je počeo da funkcioniše kao sredstvo
plaćanja, pojavio i problem njegovog falsifikovanja, bez obzira na mogućnost korišćenja
raspoložive tehnike, od koje je i zavisila uspješnost falsifkata.
Krivično delo falsifikovanja novca ispoljava se u sledećim krivičnopravnim oblicima:
pravljenje lažnog novca u namjeri stavljanja u opticaj;
preinačenje pravog novca u namjeri stavljanja u opticaj;
stavljanje lažnog novca u opticaj;
Bošković, M.
Kriminalistika metodika
, Beograd, 2005, str. 289.
4
pribavljanje lažnog novca u namjeri da se stavi u opticaj kao pravi; neprijavljivanje
lažnog novca iako je poznato da je lažan novac napravljen ili stavljen u opticaj.
1.2. Zaštita novčanica
Od kvaliteta izrađene novčanice, odnosno od njenih zaštitnih elemenata, uglavnom i zavisi
u kojoj će meri njen falsifikat biti uspešan.
S. Mirašević ukazuje da je osnovni zadatak
emisionih ustanova koje se bave proizvodnjom novca da u što većoj mjeri zaštite novčanice
od falsifikovanja korišćenjem najnovijih tehničkih dostignuća u grafičkoj industriji i drugim
oblastima. Zapravo, radi se o zaštiti novčanica u procesu proizvodnje, gdje se tehnološki
postupak stalno mijenja i usavršava analogno novim naučnim i tehničkim dostignućima, koja
se mogu primjeniti na ovu oblast. Elementi zaštite mogu biti raznovrsni, a ukazaćemo na
najbitnije.
Hartija za izradu novčanica mora imati određena svojstva po kojima se može odmah
razlikovati od druge vrste hartije koja se upotrebljava za falsifikovanje, pa zbog toga mora da
bude kvalitetnijeg sastava. Ovaj vid kvaliteta hartije postiže se određenim načinom
proizvodnje i ispoljava se u tankoći, finoći, otpornosti i savitljivosti hartije koja služi za
izradu novčanica. Osim toga, ova hartija ima određenu čvrstinu i nije u potpunosti glatka.
Otpornija je prema cijepanju, što sve daje poseban kvalitet njenoj izradi. Iznijeta svojstva i
kvalitet hartije koji čine bitne elemente zaštite novčanice, nisu apsolutno dovoljna garancija
za njenu potpunu zaštitu, pa se kao elementi zaštite koriste i pojedini sigurnosni znaci. Među
njima su najkarakterističniji:
Vodeni žig ili, kako se još naziva, vodotisak, vodeni znak ili filigran i određeni kvalitet
hartije predstavljaju osnovne elemente zaštite i prisutni su u proizvodnji skoro svih novčanica,
bez obzira na valutu i državu, dok se ostali sigurnosni znaci uglavnom koriste da bi se
postigao što veći stepen efikasnosti u zaštiti novčanica. Vodeni žig je inkorporiran u fazi
proizvodnje hartije i zahtijeva posebnu tehnologiju, stručno znanje i vještinu proizvođača
papira, te se danas novčanica bez vodenog žiga skoro ne može naći u opticaju.
Sigurnosne niti koriste mnoge države radi zaštite svojih novčanica. Ove niti mogu biti
napravljene od različitih materijala, a pojavljuju se kao metalna, plastična ili svilena nit, od
Mirašević, S.,
Pojavni oblici falsifikata novca,
13. maj, SSUP Beograd, br. 4/89, str. 39.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti