Federalne rezerve
1
Federalne rezerve
Miloš Lazarević 208/13
ВИСОКА ШКОЛА СТРУКОВНИХ СТУДИЈА ЗА ИНФОРМАЦИОНЕ ТЕХНОЛОГИЈЕ
MAKROEKONOMIJA
Seminarski rad
Federalne rezerve
Predmetni nastavnik:
Student:
Prof. Dr. Zoran Grubišić
Miloš Lazarević 208/13
Датум предаје 24.09.2014.
Beograd
Jun, 2014
2
Federalne rezerve
Miloš Lazarević 208/13
Sadržaj:
1. Uvod..................................................................................................................3
2. Istorijat Sistema federalnih rezervi.........................................................................4
3. Struktura i organizacija Sistema Federalnih rezervi – FED...........................................4
3.1 Osnovne karakteristike decentralizovanog sistema federalnih rezervi banaka (period 1913 –
1935)………………………………………………………………………………………………………………………………………….…..5
3.2 Banke federalnih rezervi……………………………………………………………………………….………………………..7
3.3 Banke članice………………………………………………………………………………………………………………….……….8
3.4 Odbor guvernera TED-a…………………………………………………………………………………………..……………..9
4. Instrumenti monetarne politike FED-a………………………………………………………………….………………10
4.1 Targetirana referentna kamatna stopa…………………………………………………………………….……………10
4.2 Eskontovanje i eskontna stopa……………………………………………………………………………….………………11
4.3 Obavezne reserve………………………………………………………………………………………….……………..……….12
4.4 Operacije na otvorenom tržištu……………………………………………………………………………..……………..12
5. Nezavisnost FED-a, odgovornost I javnost u radu………………………………………………………………...13
5.1 Da li FED treba da bude nezavisan?.........................................................................13
5.1.1 Razlozi za nezavisnost…………………………………………………………………………………………………….….14
5.1.2 Razlozi protiv nezavisnosti……………………………………………………………………………………….………..14
6. Zaključak…………………………………………………………………………………………………………………………….……15
7. Literatura I reference……………………………………………………………………………………………………..………17

4
Federalne rezerve
Miloš Lazarević 208/13
2. Istorijat Sistema federalnih rezervi
Sistem federalnih rezervi ima verovatno najneobičniju strukturu od svih
centralnih banka na svetu. Da bismo razumeli kako je uopšte došlo do
takve strukture, moramo se vratiti u prošlost, pre 1913. godine kada je Sistem
federalnih rezervi formiran.
Do dvadestetog veka osnovno obeležije američke politike bio je strah od
centralizovane moći što se vidi na osnovu pravila propisanih Ustavom i
zaštite prava saveznih država pojedinačno. Javnost je dakle otvoreno pokazivala
negativan stav prema osnivanju centralne banke, zbog čega su propala i prva
dva eksperimenta u centralnom bankarstvu cija je svrha bila nadzor bankarskog
sistema: First Bank of United States se raspala 1811. godine, a ovlašćenje za
rad Second Bank of United States isteklo je 1836. godine i nije obnovljeno jer
je 1832. predsednik Andew Jackson stavio veto na njegovu obnovu. Zabrana
obnove dozvole za Second Bank of United States 1836. godine napravila je
ozbiljan problem američkim finansijskim tržištima jer više nije bilo kreditora
krajnje instance, tj. centralne banke koja bi bankarskom sistemu
obezbedila sredstva za spečavanje ,,bankarske panike―. Zbog toga su širom
SAD u devetnaestom i početkom dvadesetog veka, bankarske panike
postale učestala pojava na svakih dvadeset godina, što je kulminiralo panikom
1907. godine. Ta panika je izazvala propast ogromnog broja banaka i tolike
gubitke deponenata da je javnost konačno uvidela da je centralna banka ipak
potrebna radi sprečavanja buducih takvih panika.
Kongres je 1913. godine
usvojio Zakon o federalnim rezervama, i kao što inače čini, u njega uvrstio
čitav niz propisa, a na osnovu tog zakona je osnovan Sistem federalnih
rezervi sa 12 regionalnih banaka federalnih rezervi
.
3. Struktura i organizacija Sistema federalnih rezervi —
FED-a
Osnove Sistema federalnih rezervi koji egzistira danas u SAD date su u
zakonu o bankarskom sistemu iz 1953. godine. Međutim, neke bitne
organizacione komponente FED-a su definisane jos 1913. godine
Zakonom o osnivanju federalnih rezervi. Da bi se shvatio proces centralizacije
monetarne vlasti unutar FED-a, neophodno je osvrnuti se na karakteristike
sistema federalnih rezevi banaka koji je egzistirao od 1913. do 1935. godine.
Frederic S. Mishkin, Columbia University ,2004,Monetarna ekonomija ,bankarstvo i finansijska
tržišta, str.335-336.
5
Federalne rezerve
Miloš Lazarević 208/13
3.1. Osnovne karakteristike decentralizovanog sistema
federalnih rezervi banaka (period 1913-1935)
Ustav SAD iz 1787. godine daje moć Kongresu da ,,kupuje novac― i
,,da otud regulise vrednost.
Međutim Kongres je pribegao korišćenju
svojih ustavnih ovlascenja u oblasti novca i kredita tek 1913.
usvajanjem Zakona o federalnoj rezervi (Federal Reserve Act).
Zakon iz
1913. propisao je da nacionalne komercijalne banke moraju biti članice
novog rezervnog sistema, i to činom kupovine akcija respektivnih rezervnih
banaka. Za banke koje su po dometu delatnosti pokrivale teritorije federalnih
država članstvo je bilo stvar njihove volje. Vlasnička i upravljačka prava
banaka akcionara su bila usko ograničena. Tako je najviše 6% prihoda
rezervnih banaka moglo biti raspoređeno u vidi dividende holderima akcija,
što, inače važi i danas. Ograničenje upravljačkih prava se ogleda i u
specifično oblikovanom najvišem upravljačkom telu federalnih rezervi
banaka, koje, takođe, nije menjano. Najviše upravljačko telo federalnih
rezervi bio je Odbor direktora, koga su činile tri klase po tri direktora: klasa
A-koja reprezentuje banke akcionare datog distrikta, klasa B-koja
reprezentuje interese industrije, trgovine i poljoprivrede datog distrikta, i
klasa C- direktora koja reprezentuje interese široke publike. Banke članice
date federalne rezerve banke biraju klasu A i klasu B direktora dok je klasu C
direktora imenovao Odbor federalne rezerve (Federal Reserve Board), koji je
bio nadležan za koordinaciju akcija regionalnih banaka.
Zakonom iz 1913. Sistem je koncipiran tako da ga čine najviše 12
federalnih rezervi banaka, koji svojom aktivnošću pokrivaju 12 federalnih
rezervnih distrikata, koji tipično ukjučuju nekoliko graničnih federalnih
država. Pri tom reč je o arbitrarno utvrđenim granicama distrikta koje
presecaju teritorije pojedinih država, što znači da distrikti ne predstavljaju
teritorijalno-političke celine. U uslovima tradicionalne odbojnosti američkih
država prema centralizaciji, postojanje arbitrarne strukture 12 distrikata bez
odgovarajućih regionalnih političkih struktura olakšalo je kasniju centralizaciju
monetarne vlasti unutar FED-a. Zakonom iz 1913. rezervne banke stiču monopol
nad emisijom, pri čemu se federalna država pojavljuje u ulozi garanta za
bankote.
Pored pet članova imenovanih od strane predsednika SAD, uz odobrenje
senata, Odbor za federalne rezerve činili su sekretar Trezora i Currency ex
efficio. Uloga odbora federalne rezerve kao federalnog tela nije bila jednoznačno
ograđena zakonom, a svodila se na koordinaciju upotrebe monetarnih
instrumenata. Od osnivanja FED-a pa do 1935. Odbor guvernera je kao
federalno telo imao ograničene koordinirajuce funkcije. Faktički on je delio
odgovornost sa savetodavnim telom koga su činili najviši funkcioneri rezervnih
banaka, uz vodeću ulogu guvernera Federalne rezerve banke New York. Zakon je
bio jasan u tome da Odbor za federalne rezerve treba da postane glavni akter u
vezi stvaranja i upravljanja nacionalnim rezervama zlata.
The Constitution of the United States of America ,Section Eight ,Član I, stav 5.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti