Finansijska politika preduzeća
DIPLOMSKI RAD
TEMA: FINANSIJSKA POLITIKA PREDUZEĆA
PREDMET: POSLOVNE FINANSIJE
MENTOR: STUDENT:
SADRŽAJ
1. UVOD …………………………………………………………………………4
2. FINANSIJSKA POLITIKA …………………………………………………..5
3. CILJ FINANSIJSKE POLITIKE …………………………………………….7
4. NAČELA FINANSIJSKE POLITIKE ………………………………………11
4.1. Načelo finansijske stabilnosti ……………………………………………..11
4.2. Načelo rentabilnosti ……………………………………………………….14
4.3. Načelo likvidnosti …………………………………………………………15
4.4. Načelo finansiranja u skladu sa rizikom …………………………………..16
4.5. Načelo finansijske elastičnosti …………………………………………….17
4.6. Načelo nezavisnosti ……………………………………………………….19
4.7. Načelo optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranja ………….….21
5. PRAVILA FINANSIRANJA ……………………………………………….23
5.1. Vertikalna pravila finansiranja ……………………………………………23
5.1.1. Odnos sopstvenog i pozamljenog kapitala ……………………………...23
5.1.2. Rentabilnost …………………………………………………………….24
5.1.3. Struktura imovine ……………………………………………………….27
5.1.4. Zaštita povjerilaca ………………………………………………………27
5.1.5. Inflacija …………………………………………………………………28
5.1.6. Odnos sopstvenog i rezervnog kapitala ………………………………...29
5.2. Horizontalna pravila finansiranja …………………………………………31
5.2.1. Zlatna pravila finansiranja ………………………………………………31
5.3. Ostala pravila finansiranja ………………………………………………..41
6. ZAKLJUČAK ………………………………………………………………43
7. LITERATURA …………………………………………………….……….44
2

U teoriji i praksi ova pravila su poznata pod nazivom
vertikalna pravila
finansiranja,
što se odnosi na strukturu kapitala sa stanovišta vlasništva,
i
horizontalna pravila finansiranja
, što se odnosi na relacije imovine posmatrane sa
stanovišta roka imobilizacije i kapitala posmatranog sa stanovišta roka
raspoloživosti.
Pravila finansiranja imaju za cilj da svedu poslovanje preduzeća na najmanji mogući
rizik od negativnog finansijskog rezultata, nelikvidnosti, zavisnosti a da se pri svemu
tome stvori sigurnost povjerilaca da će svoja potraživanja moći da naplate od
dužnika.
Na drugoj strani, pri finansijskoj analizi bilansa finansiranja imaju ulogu standarda.
Naime, analizom se utvrđuje vlasnička struktura kapitala i relacije pojedinih vrsta
imovine posmatrane po roku vezanosti i kapitala posmatranog po roku
raspoloživosti, a po tom se rezultati analize upoređuju sa pravilom kao standardom.
4
2. FINANSIJSKA POLITIKA
U filozofskom smislu politika je nauka o upravljanju. Budući da uvijek teži
ostvarenju nekog cilja, politika se može shvatiti i kao nauka o ciljevima, sredstvima,
metodama i instrumentima ostvaranja cilja. Politika mora da ima i moralnu
komponentu, jer ostvarenje ciljeva bilo kog subjekta ne smije ugrožavati opstanak
drugog subjekta. Ta moralna komponenta politike počiva na opšteprihvaćenim
načelima (principima) koji su poznati svima i koje uvažavaju svi akteri različitih
politika, trudeći se da, koristeći sopstveno znanje, sposobnost i inventivnost, pošteno
na najlakši način ostvare cilj.
Vrhunski cilj politike preduzeća je maksimiranje dobitka u dugom roku, zato što je
ostvarenje tog cilja uslov za vječiti opstanak preduzeća. Naime, ako preduzeće ne
maksimira dobitak, ono ne može da pribavi kapital za proizvodnju učinka, potražnja
za njegovim učinkom će prestati i preduzeće će nestati. Kapital je nužan za razvoj i
opstanak učinka na tržištu, zato što to zahtjeva dugoročna ulaganja u novu
tehnologiju i u razvoj samog učinka (patenti, licence, probna proizvodnja, na
primjer). Kapital se može pribaviti:
Zadržavanjem ( akumuliranjem ) dijela neto dobitka u preduzeću;
Dokapitalizacijom ( pronalaženjem novih investitora koji žele da postanu
vlasnici preduzeća, emisija akcija i slično );
Dugoročnim pozajmljivanjem kapitala.
Problem je u tome što se ni jedna ova alternativa pribavljanja kapitala ne može
ostvariti bez ostvarenja vrhunskog cilja politike preduzeća, jer:
Ako preduzeće ne ostvaruje dobitak nema šta ni da zadrži, akumulira;
Ako preduzeće ne ostvaruje dobitak, ne može da plaća dividendu, a svaki
akcionar teži da stopa dividende na uloženi kapital u preduzeće bude više od
kamatne stope, jer preuzima i veći rizik za povlačenje kapitala iz stečajne ili
likvidacione mase: budući da svi poverioci naplaćuju svoja potraživanja iz
stečajne ili likvidacione mase prije vlasnika kapitala, vlasnici kapitala
dobijaju samo ostatak stečajne ili likvidacione mase, ako je ima. Ako
preduzeće ne maksimira dobitak, ono ne može obezbjediti dividendu iznad
5

3. CILJ FINANSIJSKE POLITIKE
Vrhunski cilj finansijske politike je finansijska snaga preduzeća, koja
podrazumijeva:
Trajnu sposobnost plaćanja,
Trajnu sposobnost finansiranja,
Trajnu sposobnost investiranja,
Trajnu sposobnost povećanja imovine vlasnika,
Trajnu sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa učesnika u
preduzeću
Trajna sposobnost plaćanja podrazumijeva da preduzeće u momentu dospijeća roka
plaćanja bilo koje obaveze ima gotovine najmanje u visini dospjelih obaveza. U
teoriji i praksi poznata su četiri koncepta, kao sastavni dijelovi finansijske politike,
za plaćanje obaveza, odnosno za održavanje likvidnosti preduzeća, i to:
Puna sigurnost,
Ograničeni rizik,
Puno pokriće obaveza,
Improvizovana likvidnost
Puna sigurnost
zahtijeva da preduzeće ima toliko visoku likvidnu rezervu (gotovinu
iznad dospelih obaveza) da i najveći poremećaji u mobilizaciji kratkoročno vezane
imovine ne mogu da dovedu do nemogućnosti isplate dospjelih obaveza tj. do
nelikvidnosti.
Ograničeni rizik
podrazumijeva takođe da preduzeće ima likvidnu rezervu, ali nižu
nego kod koncepta pune sigurnosti, koja će omogućiti plaćanje dospjelih obaveza i
kod manjih poremećaja u mobilizaciji kratkoročno vezane imovine. Provođenje ovog
koncepta znači da preduzeće prihvata rizik nemogućnosti plaćanja dospjelih obaveza
u slučaju krupnih poremećaja mobilizacije kratkoročno vezane imovine.
Dr Janko Kralj: Finansijsko upravljanje i finansijsko poslovanje u uslovima tržišne privrede,
Knjigovodstvo, 8-9/1990.
K. Mellerowitz: Unternehamenspolitik, Band II, str. 585-589, prema dr Radi Crnković: Politika
likvidnosti preduzeća, Knjigovodstvo, 9/70 str. 611.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti