1
FINANCIRANJE EMISIJOM OBVEZNICA
Sažetak
Uspješno poduzetništvo, uz efikasnost (ostvaren prihod ili dobit) temelji se na likvidnosti i
solventnosti, odnosno sposobnosti da se uredno podmiruju kratkoročne i dugoročne obveze
poduzeća. Kako bi se poslovne namjere mogle realizirati, neophodno je osigurati financijska
sredstva, iz za to namijenjenih izvora. Dakle, financiranje je neizbježno za razvoj bilo koje
poslovne organizacije. Prije svega, potrebno je dobro razmotriti situaciju u kojoj se nalazi
poslovna organizacija koja traži financijska sredstva, utvrditi visinu potrebnih financijskih
sredstava, te pronaći sve opcije, odnosno moguće izvore za financiranje poslovnog
poduhvata. Osim toga, potrebno je izraditi i financijsku projekciju poslovnog poduhvata, za
najmanje godinu dana. Ta je faza nužna radi vjerodostojnog prikaza likvidnosti i
rentabilnosti poslovanja. Poslovanje se u određenoj mjeri može financirati iz vlastitih
sredstva: temeljnog kapitala, pozajmica osnivača, rezervi, zadržane dobiti, itd. Međutim, to je
moguće u vrlo malom broju slučajeva. U najvećoj mjeri, financiranje se obavlja sredstvima
dobivenim od financijskih institucija – kreditima ili emisijom vrijednosnih papira, a najčešće
je to emisija dionica i obveznica.
Predmet istraživanja ovog seminarskog rada je financiranje emisijom obveznica. Obveznice
su dugoročni kreditni instrument kojim se emitent obvezuje na isplatu kamata i glavnice
njihovom vlasniku, prema unaprijed dogovorenoj dinamici. Pripadaju u dužničke vrijednosne
papire. Izdaju ih države, lokalne uprave i poduzeća, kako bi financirali svoje poslovne
pothvate – uz manji trošak nego kreditima. Kupci obveznica su najčešće banke, osiguravajuća
društva, investicijski fondovi, mirovinski fondovi, velike korporacije, ali i fizičke osobe.
U
uvodu rada izvršena je identifikacija i formuliranje predmeta istraživanja, navedena njegova
svrha i cilj, metode istraživanja i struktura. Tema rada obrađena je u drugom i trećem
poglavlju. Drugo poglavlje sadržava temeljne pojmove vezane za financiranje emisijom
vrijednosnih papira, s posebnim osvrtom na obveznice. Treće poglavlje odnosi se na samo
financiranje emisijom obveznica, prikazana je procjena vrijednosti obveznica i financiranje
2
emisijom korporativnih, državnih i municipalnih obveznica. U zaključku su
rezimirani
prethodno izneseni podatci i informacije. Rad završava popisom korištene literature, popisom
kratica, slika, tablica i grafičkih prikaza.
Ključne riječi
: dugoročno financiranje, dužnički vrijednosni papiri, obveznice, financiranje
emisijom obveznica, vrste obveznica, kamatna stopa na obveznice.
1. UVOD
Današnja globalna konkurencija od poslovnih subjekata zahtijeva povećanje komercijalnih
potencijala, povećanje produktivnosti rada, smanjenje troškova, kreativnost i inovacije, što na
kraju rezultira dominacijom nad konkurentima. Neophodan izvor konkurentnosti su svakako i
financijska sredstva s kojima raspolaže određeni poslovni subjekt. Odluke o upravljanju
financijskim resursima svake tvrtke pripadaju odlukama financijskog menadžmenta. Prilikom
nabavljanja financijskih resursa na tržištu, njihov izbor ovisi o: cijeni i raspoloživosti
novčanih sredstava, dinamici njihovog vraćanja, uvjetima financiranja, trenutne financijske
pozicije poslovnog subjekta i njegove kredibilnosti, te stava menadžmenta prema riziku i
odabiru financijske strategije. U okviru financijske strategije donašaju se odluke o načinima
pribavljanja financijskih sredstava, kada, na koji rok, gdje ih pribaviti i kako upravljati tim
procesom. U zemljama sa razvijenim financijskim tržištima, financiranje poslovanja ili
investicijsko ulaganje za koje je potrebno prikupiti određeni kapital, najčešće se odvija putem
tržišta kapitala – emisijom vrijednosnih papira, dionica ili obveznica.
U ovom radu ukratko ću dati prikaz financiranja emisijom dužničkih vrijednosnih papira –
obveznica. Obveznica je pisana isprava kojom se dokazuje postojanje duga i kojom se njezin
izdavalac (emitent) obvezuje da će kupcu (vlasniku) obveznice isplatiti novčane iznose
naznačene u obveznici, prema unaprijed određenoj dinamici. Obveznica , ustvari, predstavlja
jedan od načina prikupljanja novčanih sredstava odnosno kreditiranja emitenata. Za vlasnika,
obveznice u pravilu donose stalni prihod, uz nisku razinu rizika (iako ima i iznimaka), ne daju
pravo na sudjelovanje u odlučivanju i dobiti, ali daju pravo na povrat uložene glavnice,
uvećane za ugovorenu kamatu na obveznice, u ugovorenom roku. Nominalna vrijednost
obveznice pokazuje iznos novca koji će vlasnik obveznice dobiti u trenutku dospijeća
obveznice. Nominalna (kuponska) kamatna stopa na obveznice je stopa po kojoj se
4
rada je ukazati na činjenicu da pribavljena financijska sredstva putem emisije obveznica, za
razliku od ostalih vanjskih dugoročnih instrumenata financiranja (primjerice dugoročni
krediti), povećavaju efikasnost i efektivnost poslovanja, ali uz uvjet da poslovanje bude
dugoročno održivo.
Kao izvore podataka koristio sam sveučilišne udžbenike, predavanja i prezentacije, stručne
članke, te informacije različitih poslovnih banaka, Zagrebačke burze i Središnje depozitarne
agencije RH, a koje su javno objavljene, putem Interneta. Tijekom razrade teme seminarskog
rada korištena je uobičajena stručna i znanstvena metodologija izrade, a posebice metoda
indukcije, dedukcije i deskripcije.
1.3. Struktura seminarskog rada
Seminarski rad sastoji se od sažetka, sadržaja, uvoda, četiri cjeline, sa pripadajućim pod
cjelinama, zaključka, popisa literature, slika, tablica i grafičkih prikaza. U sažetku dajem
prikaz predmeta istraživanja i načina na koji je obrađena tema ovog rada.
Prvo poglavlje
UVOD
sadrži predmet i cilj istraživanja, primijenjene metode i strukturu rada.
Drugo poglavlje, pod naslovom
TEMELJNI POJMOVI U FINANCIRANJU EMISIJOM
VRIJEDNOSNIH PAPIRA
, nositelj je teoretskog dijela seminarskog rada, a definira
temeljne pojmove vezane za financiranje i obveznice.
U trećem poglavlju, pod naslovom
FINANCIRANJE EMISIJOM OBVEZNICA
,
prikazana je procjena vrijednosti obveznica, te financiranje emisijom korporativnih, državnih
i municipalnih obveznica.
Četvrto poglavlje,
ZAKLJUČAK
sažeto prikazuje prethodno iznesene činjenice u ovog rada.
Rad završava popisom korištene literature i ostalim prethodno navedenim popisima.
5
2. TEMELJNI POJMOVI U FINANCIRANJU EMISIJOM
VRIJEDNOSNIH PAPIRA
Financiranje je proces pribavljanja novca (kapitala) za podmirivanje obveza koje nastaju u
procesu reprodukcije raspoloživoga kapitala, njegovo ulaganje i uvećano vraćanje. To znači
da s pribavljanjem novca ne prestaje proces financiranja, već se razlikuju njegove tri faze:
pribavljanje novca, ulaganje novca i vraćanje novca.
1
Ukratko, financiranje predstavlja proces
ulaganja novca u određenu namjenu, koja može ali i ne mora ostvariti novu vrijednost.
Zadaća je financijskog menadžmenta da putem financijskog planiranja, financiranja,
financijske analize i financijske kontrole uspješno upravlja novčanim sredstvima poduzeća,
osiguravajući solventnost poslovanja i likvidnost imovine kao temeljnih preduvjeta za
postizanje konačnog poslovnog cilja: nove vrijednosti odnosno dobitka.
2
Jedna od najvažnijih odluka u financijama poduzeća je odluka o strukturi kapitala. Iz tog je
razloga mnogo istraživanja posvećeno razumijevanju donošenja odluke treba li se poduzeće
financirati tuđim ili vlastitim kapitalom. One uključuju i odluke o odabiru različitih metoda,
instrumenata i oblika financiranja poslovnih pothvata. Karakteristike poduzeća koje utječu na
odluku hoće li se financirati bankovnim kreditom ili emisijom vrijednosnih papira su: veličina
poduzeća, njegova reputacija, zaduženost, broj postojećih kreditora, te vjerojatnost
insolventnosti. Velika poduzeća, s boljom reputacijom, koja imaju veći broj kreditora i manju
vjerojatnost insolventnosti najčešće se financiraju korporacijskim obveznicama. Mala i
srednja poduzeća radije koriste bankovni kredit jer ovaj instrument po svojim
karakteristikama više odgovara njihovim financijskim potrebama.
3
1
Vukičević, M.:
Financije poduzeća
, Tehnička knjiga, Zagreb, 2006., str. 16.
2
Ivanović, Z.:
Financijsko poslovanje, Vujić, V.:
Kako uspješno voditi poduzeće
, GEA College, Ljubljana,
2000., str. 111 – 137.
3
Miloš Sprčić, D.: Financiranje bankovnim kreditom ili emisijom obveznica – slučaj hrvatskih poduzeća, Gulin,
D.:
Financijski i računovodstveni aspekti korporativnog upravljanja u profitnim i neprofitnim subjektima
,
7
unutarnji (interni) izvori – stvara ih samo poduzeće – amortizacija, pričuve,
zadržani dobitak
vanjski (eksterni) izvori – financijski menadžment ih pribavlja izvan tvrtke,
emisijom kratkoročnih i dugoročnih vrijednosnih papira, uzimanjem kratkoročnih i
dugoročnih kredita i sl.
5
Instrumenti financiranja su sredstva kojima se potvrđuje utemeljeni financijski odnos
povodom financiranja, tj. kojima poduzeće pribavlja potrebna, prvenstveno novčana, sredstva
za svoje poslovanje i ekspanziju. Instrumenti financiranja mogu biti pojedinačni ili opći
(generalni) ugovori, odluke uprave odnosno skupštine poduzeća ili zakonski propisi.
Pojedinačnim ugovorima obavlja se neposredno financiranje kreditima velikih financijera i
zajedničko ulaganje. Generalnim ugovorima obavlja se financiranje vrijednosnim papirima,
tako da su i vrijednosni papiri posebni instrumenti financiranja. Odlukama se izvršava
financiranje raspodjelom poslovnog rezultata poduzeća, a one utječu i na veličinu internog
financiranja. Kad se koristi tuđim kapitalom, poduzetnik stvara obvezu prema dobavljačima
za primljenu, a neplaćenu robu, obvezu prema bankama za odobreni kredit ili obvezu prema
vlasnicima – obveznicima za izdane – prodane dionice ili obveznice. Pravilo je da se
kratkoročni kapital rabi samo za financiranje kratkotrajne imovine, a da se dugoročni izvori
iskorištavaju za financiranje dugotrajne imovine.
Najveći nedostatak korištenja tuđeg kapitala je to što se on mora vratiti i platiti kamata za
njegovo korištenje, bez obzira na uspješnost budućeg poslovanja. Poduzetnici koji se
financiraju tuđim kapitalom ovisni su o financijskom tržištu te se stalno moraju brinuti o
održavanju solventnosti. Financiranje tuđim kapitalom smanjuje kreditnu sposobnost što znači
da se poduzetnik u budućnosti teže zadužuje.
Financiranje tuđim kapitalom ima i određene prednosti, kao što je selektivan pristup
financijskom tržištu (poduzetnik traži najpovoljnije izvore financiranja) te činjenica da
financiranje tuđim kapitalom ne dovodi do promjene vlasničke strukture ako se npr. kredit
redovito otplaćuje.
U slučaju kada poduzetnici svoje poslovanje ne žele financirati iz kredita, izvore financiranja
traže na financijskom tržištu. Financijsko tržište je organizirana mreža mjesta, osoba,
instrumenata, tehnike, koji omogućuju trgovanje financijskim sredstvima. Osnovni segmenti
5
Šarlija, N.:
Kreditna analiza
, Sveučilište u Osijeku, Ekonomski fakultet, Osijek, 2008., str. 2 – 5.
