Odlomak

 

Fiskalnu politiku možemo definisati kao svesne promene državnih prihoda i rashoda kojima je svrha ostvarivanje makroekonomskih ciljeva ekonomske politike: pune zaposlenosti, stabilnih cena, zadovoljavajuće stope rasta i eksterne ravnoteže.
Jedan od glavnih načina putem kojih država utiče na ekonomske perfomanse, jeste upravo fiskalna politika. Fiskalna politika je posredovana putem državnih ili budžetskih rashoda, kao i oblika državne ili javne potrošnje, i putem poreza, kao izvora budžetskih prihoda. Državni izdaci ili potrošnja uključuje pored državnih kupovina i transferna plaćanja, koje možemo smatrati kao negativne poreze, jer idu suprotnim tokom. Ne od stanovništva ka državi, već od države ka stanovništvu, jer država mora da plati kamatu na svoje obveznice. U tom okviru, rast transfernih plaćanja, se u pojednostavljenoj formi može uzeti kao pad poreza.
Javni sektor je u većini ekonomija toliko veliki da utiče skoro na svaki aspekt ekonomskog života (plate zaposlenima u javnom sektoru, penzije i beneficije nezaposlenima), u smislu državnih rashoda, odnosno, u smislu finansiranja ovih troškova, putem različitih poreza ( na dohodak, porez na dodatu vrednost..), čime utiče na veličinu i obrazac potrošnje individua i biznisa. Država mora da planira svoje prihode i rashode svake fiskalne godine, pravljenjem budžeta, sa ciljem da izbalansira prihode i rashode.
Pored činjenice da predstavlja instrument državnog planiranja svojih ekonomkih i socijalnih obaveza, budžet ima posebnu ulogu u aplikaciji politike upravljanja tražnjom u cilju smanjivanja nezaposlenosti i inflacije. Ravnotežno stanje budžeta odnosi se na jednakost prihoda i rashoda. U slučaju viška rashoda nad prihodima, postavlja se pitanje kako onda obezbediti funkcionisanje države, s obzirom na ogromnu paletu usluga koju država pruža. Budžetski manjak, implicira potrebu države da pozajmljuje sredstva i time kreira državni ili javni dug. Javni dugovi su ukupne ili akumulativne pazajmice države, ili ukupna novčana vrijednost državnih obveznica u vlasništvu javnosti u najširem smislu (svi akteri koji kupuju obveznice države – domaćinstva, banke, privreda, inostranstvo..).
Nakon kratkog uvoda o fiskalnoj politici, i poslovima koje obahvata prelazimo na detaljnija objašnjenja fiskalne politike.

1.FUNKCIJE FISKALNE POLITIKE

Osnovne funkcije fiskalne politike mogu se formulisati na sledeći način:
– Stabilizaciona funkcija-nosioca fiskalne politike nastoje da njenim instrumentima obezbjede privrednu stabilnost kao i osnocu za neometano obavljanje ekonomskih aktivnosti;
– Alokativna funkcija- fiskalnom politikom i njenim instrumentima odnosno politikom javnih prihoda i javnih rashoda utiče se na odluke privrednih subjekata u vezi sa alokacijom oskudnih resursa na različite djelatnosti;
– Redistributivna funkcija- fiskalna politika obezbjeđuje neometano snabdjevanje javnim dobrima, odvijanje javne potrošnje i transfer sredstava prema ugroženim dijelovima stanovništva.
1.1.Ciljevi i instrumenti fiskalne politike
Fiskalna politika je dio ekonomske politike i od ostalih oblasti se razlikuje po svojim instrumentima. Ona predstavlja politiku javnih prihoda i rashoda. Primarna funkcija fiskalnog sistema je da obezbedi javne prihode za finansiranje javnih rashoda. Osim te ona ima i druge funkcije u cilju postizanja određenih ekonomskih i drugih društvenih ciljeva.
Fiskalna politika ima svoje globalne i specifične ciljeve:
Globalni ciljevi fiskalne politike su:
-privredni rast i razvoj kroz pospješivanje rasta društvenog proizvoda;
-ekonomska ravnoteža i stabilnost cijena;
-pravednija raspodjela dohotka.

Specifični ciljevi fiskalne politike su:
-finansiranje ponude javnih dobara i usluga;
-ravnomjernija socijalna raspodjela javne potrošnje;
-stabilizaciona funkcija (kroz rast bruto društvenog proizvoda, rast zaposlenosti i stabilne cijene);
-strukturno – razvojna funkcija.
2.BUDŽET

Osnovni instrument finansiranja javnih rashoda u svim savremenim državama je budžet, a u nekim zemljama i jedini. U budžetskoj teoriji postoje brojne definicije budžeta, jer se radi o kompleksnoj finansijskoj instituciji, pomoću koje država ostvaruje mnoge ekonomske, finansijske, političke i socijalne ciljeve. Klasično shvatanje budžeta zasniva se na tvrdnji da je budžet akt kojim se predviđaju i odobravaju, unaprijed i za određeni period vremena, prihodi i rashodi države.
Budžet je osnovni dokument za finansiranje državnih funkcija u svakoj državi. U zavisnosti od načina definisanja države, državnih funkcija i obaveza države, budžet se u teoriji definiše kao pravni akt ili zakon. U našem sistemu , budžet je zakon koji se priprema i usvaja u „paketu” sa drugim zakonima. Značaj budžeta ogleda se i u tome što budžet nije samo akt za finansiranje državnih funkcija, već država preko instrumenata fiskalne politike i instrumenata raspodjele sredstava ostvaruje i političku,ekonomsku i socijalnu funkciju.
Da bi se došlo do optimalnog sistema finansiranja funkcija , neophodno je poći od teorijskih osnova koje definišu državne funkcije, obaveze države i izvore finansiranja. Kada se utvrde funkcije i obaveze ,dolazi se do prihoda i izvora prihoda. Sve savremene države imaju pravni akt za finansiranje državnih funkcija, a to je najčešće državni budžet.
Da bi država mogla da izvršava poslove vezane za njenu nadležnost, neophodna su joj sredstva. Izvori finansiranja državnih funkcija su uglavnom prihodi koje država ostvaruje od privrede, stanovništva i domaćih i inostranih zajmova. Budžet kao državni akt treba da obezbjedi finansiranje države u toku čitave budžetske godine. Otuda treba ukazati na cilj koji se želi postići budžetom i na značaj koji budžet ima.
Osnovni ciljevi budžeta se mogu definisati kao odnos prema budžetu koji se mora postići i to :
– budžet je pregled javnih prihoda i javnih rashoda za jedan budući period ;
– da se za funkcionisanje države pribave sredstva koja su potrebna za vršenje državnih poslova ;
– kao jedan od najvažnijih ciljeva budžeta je iskazivanje svih državnih prihoda i državnih rashoda.

Budžet ima ekonomsko-finansijski i politički značaj. Ekonomsko-finansijski značaj se ogleda u sledećem :
– budžet obezbjeđuje i formalan red u državnim finansijama tako što uređuje – ravnotežu izmedu javnih prihoda i javnih rashoda ;
– budžet treba da obezbjedi redovno , ali umjereno fiskalno opterećenje;
– budžet treba da stvori povoljne uslove za emisiju zajmova.

Politički značaj državnog budžeta je u sledećem :
– budžet je u osnovi politički i ekonomski program vlade ;
– budžet je moćno sredstvo pomoću koga predstavničko tijelo utiče na rad državne administracije;
– politički život parlamenta se ispoljava u postupku usvajanja budžeta.

Budžet je osnovna finansijska institucija svake politicko – teritorijalne zajednice kojom se planski predviđaju novčani rashodi i prihodi shodno karakteru produkcionih odnosa za neposredne i perspektivne zadatke i koju sankcioniše predstavničko tijelo. Inače, sam termin „ budžet ” prvi put je upotrebljen u francuskom zakonodavstvu 1806. godine da bi se njime označio državni budžet. Sama riječ budžet, čiji je korjen „ bouge ” i „ bougette ” , francuskog je porijekla, i označavala je kožnu torbu. Ova riječ prodrla je u finansijsku praksu Engleske pošto je dobila svoje prenosno značenje. Do toga je došlo tako što je ministar finansija, prilikom podnošenja zahtjeva parlamentu za odobravanje sredstava, otvarao kožnu torbu (budget) u kojoj je nosio taj zahtjev i iz nje ga vadio, da bi ga pročitao pred parlamentom. Taj akt nazvan je „ otvaranjem budžeta ” i tako je riječ budžet prihvaćena u finansijskoj praksi skoro svih država.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 17 stranica
  • FISKALNA EKONOMIJA -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Ekonomija
  • Srbija,  Srem. Kamenica,  UNIVERZITET EDUCONS - Fakultet za uslužni biznis   -

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari