Butna kost (femur)
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Biologija, Medicina
Objavio studenti.rs 05. april 2016. Prijavi dokument
UVOD
Genetska modifikacija
Genetska modifikacij označava ciljanu izmenu nasljednog genetskog materijala koja ne nastaje prirodnom- rekombinacijom i indukcijom mutacija; odnosno označava unos stranog genetskog materijala u genetski materijal ili uklanjanje dela genetskog materijala.
Genetski modifikovani organizmi (GMO)
Genetski modifikovani organizam ili GMO je organizam, osim ljudskog, u kojem je genetski materijal izmenjen na način koji se ne može postići prirodnim razmnožavanjem ili prirodnom rekombinacijom.
GMO je organizam kod kojeg je genetska informacija (genetski kod) izmenjena na neprirodan način (Europska Komisija, 1990).
Organizam je transformisan uvođenjem jednog ili više transgena ili modifikacijom postojećih gena.
Genetičko inženjerstvo
Genetičko inženjerstvo je skup biohemijskih postupaka kojima se izdvajaju celi geni, njihovi delovi ili skupovi gena iz DNK jednog organizma i njihovo umetanje u unapred određeno mesto u DNK drugog organizma .
Razvoj tih postupaka omogućio je upoznavanje građe i organizacije velikoga broja gena različitih organizama, uključujući i čoveka, te mogućnost industrijske proizvodnje belančevina pomoću mikroorganizama u koje su ugrađeni sintetički ili prirodni geni virusa, bakterija, gljiva i viših organizama, uključujući i čoveka. Danas je moguće izvrsiti sintezu belančevine eukariota u prokariotskim stanicama.. Postupci koji se primjenjuju u genetičkom inženjerstvu uglavnom su enzimski i molekularno-biološki te klasični postupci mikrobne genetike.
Proces
Jedna od dva DNK mora biti plazmidskog ili virusnog porekla i mora posedovati gene koji će joj dati sposobnost da se autonomno replikuje u odgovarajućim stanicama. Ova DNK, koju nazivamo vektorom, služi za kopiranje one druge DNK. Druga DNK, koja je zapravo predmet proučavanja i koju želimo razmnožiti, naziva se stranom, jer po pravilu nije srodna niti s vektorskom DNK niti sa stanicom u koju će ući nakon spajanja sa vektorom.
Za reakciju spajanja vektorske i strane DNK upotrebljava se naziv rekombinacija in vitro, dok se produkt reakcije naziva rekombinantnom DNK. Da bi se molekule rekombinantne DNK autonomno kopirale, treba ih uneti u bakterijske ili kakve druge za to prikladne stanice. Unošenje rekombinantne DNK u stanice naziva se transformacijom ili transfekcijom, zavisno od toga služi li kao vektor plazmidska ili virusna DNK.
Autonomna replikacija jednog molekula rekombinantne DNK počinje u jednoj stanici, a nastavlja se u potomcima te stanice ili u susednim stanicama. Pri tome od svake pojedine molekule nastaje mnoštvo njoj identičnih molekula. Takav način razmnažanja rekombinantne DNK i stranih gena, koje rekombinantna DNK u sebi nosi, naziva se kloniranje DNK ili kloniranjem gena. Strana DNK prelomi se na točno određenim mestima s pomoću restriktivnog enzima. Pomoću istog enzima napravi se jedan lom na određenom mestu u kružnom molekulu plazmidskog vektora.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Tashanna 05. mart 2024.
Objavio Tashanna 05. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.