PUČKO OTVORENO UČILIŠTE ZAGREB
VUKOVARSKA 68
Maturalni rad 2006./2007.
iz psihologije
Opća gimnazija, 4. razred
HIPNOZA
MENTOR: Maja Kristić UČENIK: Goran Krkač
Maturalni rad HIPNOZA Goran Krkač
SADRŽAJ
UVODNA RIJEČ...... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......3
1.UVOD......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......4
2.POVIJEST HIPNOZE.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ..............5
3.DEFINICIJA I VRSTE HIPNOZE.......... .......... .......... .......... .......... .......... ................7
4.PREDUVJETI ZA HIPNOZU.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......................9
5. POSTUPAK HIPNOZE.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ....................11
A) Priprema.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ....................11
B) Tehnike hipnotiziranja.......... .......... .......... .......... .......... .......... ....................13
C) Sugeriranje.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ................15
D) Dehipnoza.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .................16
6. PRIMJENA HIPNOZE.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .....................17
7. ZLOUPOTREBA I OPASNOSTI HIPNOZE.......... .......... .......... .......... ...................19
8. HIPNOTSKI FENOMENI......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .................21
9. ZAKLJUČAK.......... ......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ..............23
10. LITERATURA.... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ...............24
2
1. UVOD
Uz riječ „hipnoza“ ljudi razmišljaju o nečem tajanstvenom, dovodeći je u vezu s crnom
magijom ili nečim nadnaravnim. Hipnoza postaje i predmet jeze i straha ali hipnotičko
stanje zapravo u sebi nema ništa patološko čega bi se trebalo bojati.
Hipnoza je ustvari tehnika kojom se mjenja stanje svijesti osobe koju se hipnotizira.
Osoba ulazi u stanje hipnoze, gdje su joj svi somatski(tjelesni) osjeti isključeni, i svi
događaji u njezinoj okolini postaju nevažni, te se koncentracija okreće prema unutarnjim
zbivanjima. Laički moglo bi se reći, da hipnozom osobu dovodimo u stanje gdje možemo
komunicirati s njegovom podsvješću.
Osnovna svrha hipnoze danas je hipnoterapija gdje se dotično stanje koristi da bi se
osobu liječilo od psiholoških, a i fizičkih bolesti ili poremečaja.
Možda će vas iznenaditi kad čujete da ste i vi već mnogo puta bili u stanju lagane
hipnoze a da to niste ni znali. Zar niste još nikada bili toliko zaokupljeni nekim poslom –
čitanjem neke zanimljive knjige, gledanjem nekog televizijskog filma ili bilo kakvim
radom – i niste čuli da je netko došao i oslovio vas?
I vi ste se sigurno već barem jednom prepustili budnim snovima, razmišljali o tome
kako riješiti osobne probleme ili ste se sasvim opustili i gledali u plamen svoga kamina,
promatrali kako sunce zalazi, srebrno svjetlucanje nekog vodopada, ili ste prožeti
pobožnim mislima sudjelovali u nekoj religioznoj ceremoniji – u takvim prilikama mi
smo toliko zaokupljeni svojim doživljajem da možemo na neko vrijeme vrlo lako
zaboraviti svoju okolinu. Drugom prilikom zapali ste u jaku srdžbu ili veliki strah pa su
vas vaše emocije svladale u tolikoj mjeri da ste zaboravili nešto što ste htjeli učiniti, ili ste
u svom strahu krivo procijenili opasnost pa vam se učinila većom nego što je doista bila.
Ako je vojnik u borbi ranjen ili sportaš za vrijeme natjecanja ozlijeđen, onda, kao što je
poznato, on ne osjeća rane. Tek kasnije, kada se umiri, počne osjećati bol.
Svako od tih stanja moglo bi se označiti kao početak hipnoze. Uistinu, svako bi se
stanje koje karakterizira intenzivna koncentracija na jedno područje a istovremeno
potpuni nedostatak pažnje na drugim područjima moglo smatrati stanjem lake hipnoze.
4
2. POVIJEST HIPNOZE
Fenomen hipnoze star je kao i čovječanstvo. Svi drevni narodi (Sumerani, Indijci,
Egipćani, Grci, Rimljani, Maje i Asteci ) poznavali su hipnozu i primjenjivali je bilo u
religiozne, bilo u medicinske svrhe. U starom vijeku niz bolesti je najprije liječeno
sugestijom i hipnozom, ili je hipnoza primjenjivana usporedno s davanjem lijekova.
Najrasprostranjeniji oblik hipnoze koji se primjenjivao bio je tzv. hramskisan. Naime,
bolesnici bi se skupljali u posebno određene hramove gdjesu se podvrgnuli specijalnim
dijetama, ritualnom kupanju i sl. gdje su im svećenici podrobno opisivali već postignute
uspjehe u liječenju. Kad bi bolesnici poslije ovakvih priprema usnuli, svećenici su im
šaputali odredene sugestije koje su im pomagale da aktiviraju vlastite snage izliječenja.
Kršćanstvo je prihvatilo i dalje razvijalo praksu hramskog sna uvodeći svremenom i
liječenje molitvom, svetim pomastima i polaganjem ruku nabolesnike. Čak su i pape i
kraljevi često prisustvovali u ovakvom načinu liječenja.
Iz ove prakse razvila se i magnetno – fluidna teorija čiji je najpoznatiji zagovornik bio
Mesmer koji je ujedno i začetnik hipnoze kakvu danaspoznajemo. Mesmer je zastupao
mišljenje da svako tijelo posjeduje snagu koja se zračenjem moze prenijeti na druga tijela
(tzv. magnetni fluid). Ovaj svoj fluid Mesmer je na bolesnike prenosio gladeći ih širokim
pokretima odozgo prema dolje tj. prelazeći svojim rukama na oko 5 cm iznad pacijentova
tijela. Iako je znanost odbacila njegove teorijske postavke, praksa je zadržala ovu njegovu
tehniku koja se i danas ponekad koristi za uvođenje u hipnozu. Premda je prakticirao
hipnozu, Mesmer ipak nikad nije nikoga hipnotizirao. Prvi čovjek koji je sa uspjehom
hipnotizirao drugog čovjeka bio je njegov učenik Pijsegir. Daljnji poticaj znanju i
zanimanju za hipnozu dao je, početkom 19. stoljeća, portugalac Faria koji je proučavajući
u Indiji hipnotičke pojave zaključio da za izazivanje hipnoze nije potreban nikakav fluid,
već da se stanje hipnoze može postići samom sugestijom. Kako je bio impozantne građe
Faria je uspjevao hipnotizirati pacijente vrlo brzo i to tako što bi im se na nekoliko
sekundi zagledao u oči i iznenada viknuo: "Spavajte!". Odlučujući doprinos razvoju
hipnoze dao je sredinom 19. stoljeća engleski okulist James Braid koji je i tvorac naziva
hipnoza – prema grč. Riječi „hypnos“ što znači „san“. Braid je , također, dao i prve
5
3. DEFINICIJA I VRSTE HIPNOZE
Danas u teoriji i praksi postoji obilje znanstvenih tumačenja premda ne postoji jedno
cjelovito objašnjenje hipnoze.
Prema najzastupljnijoj teoriji hipnotizirana osoba je u induciranom stanju transa i nalazi
se u „promjenjenom stanju svjesti“. Ova stanja svjesti se odnose na promjenu valova u
mozgu, i očituju se EEG
1
snimanjem. „Beta“ valovi podrazumjevaju stanje normalne
svijesti, a „alfa“ valovima započinje stanje opuštenosti. Slijede „theta“ valovi koji
označuju još veću opuštenost i „delta“ valovi koji su znak spavanja. Shodno nazivima
valova razlikujemo beta, alfa, theta i delta stanja svjesti. Hipnoza se, prema tome, i dijeli
na stadije (gdje je svaki stadij stanje sve dublje hipnoze):
1. somnolencija – lagano stanje transa, hipnoidno stanje, osjećaj opuštenosti. Osoba u
ovom stadiju može lako govoriti i odgovarati, a EEG pokazuje kako su prisutni uglavnom
beta valovi
2. hipotaksija – stanje djelomične do potpune neprijemčivosti, osim hipnotizera, bez
ugrožavanja sjećanja, otvorenost emocijama i sjećanju, velika otvorenost sugestijama;.
EEG pokazuje uglavnom alfa valove
3. somnambulizam – duboka opuštenost, duboki stadij s prazninama u sjećanju, pojava
letargije (drijemež, sanjivost) i katalepsije (obamrlost), osoba izgovara nejasno riječi,
moguća amnezija, ali i moguća anestezija. EEG pokazuje theta valove
4. komatozno stanje – disanje je jako usporeno, kompletna anestezija, jako velika
sugestibilnost, kao da nema svoje volje. Ovo stanje je teško postići kod nekih osoba jer
kao da se opiru gubljenju vlastite volje, a EEG pokazuje delta valove
Stadij hipnoze određivat će kakve će se sve naredbe hipnotiziranoj osobi moći zadavati i
koliki će one zapravo imati utjecaj na tu osobu.
Smatra se da je hipnoza postupak koji pojedinca dovodi u stanje povečane sugestibilnosti,
gdje zahtjevi hipnotizera mogu utjecati na njegovo pamćenje, percepciju ili ponašanje. U
okviru psihoanalitičkog pristupa, hipnoza se ponekad koristi I u druge svrhe. Hipnoza se
1
EEG -
Elektroencefalografija
je snimanje električne aktivnosti mozga
7
