Inflacija u savremenim privredama

1     INFLACIJA

Inflacija predstavlja jedan od najkompleksnijih problema savremene privrede. Održavanje stabilnosti cijena, borba protiv inflacije su jedan od najvažnijih ciljeva makroekonomske politike.
Ne postoji saglasnost ekonomskih teoretičara ni oko definisanja pojma inflacije, ni oko pojašnjenja svih njenih uzroka, a ni posljedica.
Monetarističko shvatanje inflacije definiše inflaciju kao stanje u kom usljed povećanja količine novca u opticaju dolazi do pada vrijednosti novca, a kao posljedica toga dolazi do opšteg povećanja cijena.
Novija shvatanja kažu da je suština inflacije poremecaj robnonovcanih odnosa, naime kada je efektivna novcana tražnja veća od ponude roba i usluga dolazi do inflacije, bez obzira da li je to posljedica povecanja opšteg nivoa ili ne.
Svako povećanje cijene nije inflacija.
Da bi povećanje cijena bilo inflacija potrebno je :
1.    da dolazi do rasta opšteg nivoa cijena
2.    da je rast cijena nepovratan , odnosno da nije samo posljedica nekog trenutnog tržišnog šoka.

Inflacija moze biti jednokratna pojava. Primer jednokratne inflacije je nastanak ”Prvog naftnog skoka” 1973 godine kada je cijena sirove nafte četvorostruko poskupila. Mnoge zemlje nisu mogle brzo da se prilagode ovako brzom i enornom skoku cijena nafte i ušle su u zonu visoke inflacije. Treba napomenuti da se 1979 godine desio i ”drugi naftni skok” sa ponovnim porastom već visokih cijena nafte. No njega su mnoge zemlje lakše podnjele nego prvi iz 1973 godine. Međutim naspram jednokratne ( okrutne ) inflacije imamo i zemlje sa hronicnom inflacijom u kojima ovakva vrsta spoljnih skokova pogoršava i inace loše stanje na tržistu koje je nastalo iz sasvim drugih razloga. U zemljama sa hronicnom inflacijom spada i naša.
Drugi put je zemlja ušla u hiperinflaciju u februaru 1992 i u njoj se nalazila čitava 24 mjeseca sve do 24. januara 1994. godine. Tada je postinuta druga najveća na svijetu hiperinflacija gde je u poslednjem mjesecu rast cjena iznosio 313 miliona odsto. Rekli smo da je inflacija u SCG tip hronicne inflacije u poslednih 15 god stalno smo imali visoke godišnje stope rasta cjena. Sigurno je da su na inflaciju uticali spoljni skokovi: naftni udari dužnička kriza i raspad zemlje. No,  i bez tih spoljnih uticaja na agregatnu ponudu mora da je postojao neki unutrašnji proces koji je generisao hronicnu inflaciju.U suprotnom ne bi postojao neprekidan rast cjena.
Da li je je godišnji rast cena od 10% zabrinjavajući- Nije ako se naša godišnja promjena (stipendije, studentsi krediti, plate i penzije ) takodje povecaju za 10%.
Samo u tom slucaju naš životni standard ostaće nepromenjen.
Kada bi smo mogli tačno da predvidimo tačnu stopu inflacije i sasvim uskladili cjenu i dohotke uzimajući stopu inflacije u račun prilikom tog uskladjivanja, teret inflacije ili troškovi ne bi postojali ili bi bili vrlo mali.
U stvarnosti međutim, ljudi najčešće griješe u predviđanju stope inflacije i nisu u mogućnosti da joj se prilagode. Što je stopa inflacije veća i uz to više fluktuira to su problemi: redistribucije dohotka, neizvjesnost o smanjenju investicija teškoce u platnom bilansu veći, ozbiljniji i teži. Takodje, inflacija uzrokuje opštu neizvjesnost, posebno u poslovnom svijetu. Neizvjesnost je u toliko veća ukoliko stopa inflacije više fluktuira, a fluktuicije su veće sto je stopa inflacije viša. U takvim okolnostima nijedna ekonomska kalkulacija se ne može tačno napraviti. Preduzeća su neodlucna i obeshrabljena za dalja ulaganja. To ce smanjiti stopu privrednog rasta. S druge strane, nastajanje ekonomske politike da reducira stopu inflaciju, mogu istovremeno voditi daljoj redukciji stope privrednog rasta posebno u kratkom roku.
Kada privredu jedne zemlje opterećuje relativno visoka inflacija, proizvode koje izvozi biće skuplji i zbog toga manje konkurente na svjetskom tržištu. A proizvodi koji se uvode biće znatno jeftiniji nego isti domaći proizvodi. Posljedica je očigledna, izvoz će da opada, a uvoz da raste, obaveze plaćanja u inostranstvu uvezenih roba u većoj su potražnji za naplatu od inostranstva izvezenih roba. Zbog toga ce se bilansu plaćanja, ili platni bilans zemlje pogoršavati.