Informatika i njena primena u osnovnoj školi

Informatika i njena primena u osnovnoj školi

1. Uvod
Živimo u doba sveopće informacijske-komunikacijske revolucije koju karakterizira sve veća internacionalizacija, globalizacija i integracija. Obrazovanjepojedinca, u moralnom, etičkom, informacijskom i duhovnom aspektu,današnjem društvu predstavlja veliki izazov. Nagle promjene tehnološkograzvoja koje kontinuirano zahtijevaju prilagođavanje društva nameću svoja pravila
svim sistemima, pa tako i odgojno-obrazovnim sistemima. Učenje je permanentni proces koji čovjeka prati cijeli život, a primjena savremenihpomagala u obrazovanju djece i odraslih veoma je važna aktivnost kojoj bi trebala biti posvećena posebna pažnja na nivou društva u cjelini. Savremena
pomagala, imaju svoju dobru i lošu stranu. Kao i u mnogim životnim stvarima, iu ovom aspektu potrebno je pronaći umjerenost. Tehnologija sama po sebipredstavlja dodatni alat koji nam omogućuje efikasnije provođenje aktivnosti,ali ovisno o tome kako se ona koristi i u kojoj mjeri, moći će pomoći socijalnom i
duhovnom razvoju djeteta. Biti stručnjak na nekom području znači poznavati svegreške i nedostatke tog područja. Iskustvo rada sa sobom nosi mudrost i ako učitelji i profesori danas žele primjenom novih tehnologija prenijeti znanje svojim učenicima i studentima tada oni sami moraju postati poznavatelji tih tehnologija.
U ovom radu prezentirat će se neke od osnovnih metoda ICT tehnologija (informacijsko-komunikacijske tehnologije, eng. Information and communication technologies) koje se koriste u današnjim odgojno-obrazovnim sistemima i to na slijedeći nacin:
_ objašnjenjem osnovnih pojmova ICT tehnologije (sistema),
_ davanjem praktičnih primjera korištenja odredene ICT tehnologije .
Polako svi uviđamo da se pod pritiskom kontinuiranog razvoja ICT tehnologije I pristupačnosti racunara danas stvara potreba za većom prisutnošcu ICT tehnologije u primarnom obrazovanju. Danas veliki broj domaćinstava posjeduje računare s mogućnosti pristupa Internetu što omogućava učeniku otkrivanje ICT
tehnologije. Često smo u prilici čuti od učitelja i učiteljica kako njihovi učenici znaju puno o računarima, što su “naučili sami” otkrivajuci svijet ICT-a ili uz pomoć roditelja. Pitanja koja se nameću su: “Gdje je tu učitelj?”, “Koje su njegove kompetencije?” i “Koja je njegova uloga?”.
Nagli porast znanja utjece na društvo značajnom snagom i zahtjeva potrebe za promjenama unutar tradicionalne škole, gdje sistem odgoja i obrazovanjamora odgovarati na te potrebe.
Kada je riječ o informacijskoj tehnologiji koja se mijenja velikom brzinom,onda se sistem nalazi pred teškim zadatkom u pripremi učenika za tako dinamičnu okolinu kojoj je konačni cilj cjeloživotno učenje i ulazak u “društvoznanja”. Svrha je osnovnog školstva, njegov temeljni smisao, omogućiti učeniku
sticanje znanja, vještina, umijeća, stavova i navika potrebnih za život, rad I daljnje školovanje.
“Obrazovni sistem MORA OSPOSOBITI za život u društvu znanja (informacijskom društvu) mlade koji se danas nalaze u osnovnim i srednjim školama te one koji će tek ući u sistem redovitog školovanja. Nadalje, obrazovnise sistem mora suočiti s činjenicom da učenike mora pripremiti za cjeloživotno učenje koje se nameće kao nužan preduslov uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja.”
Danas je suvišno dokazivati poželjnost i potrebu primjene informacijske tehnologije u obrazovanju. Preostaje jedino osmisliti načine, metode i programerada. Pritom se misli ponajprije na računarsku tehnologiju. Kako bi ostvarili ove pretpostavke neophodno je obrazovati buduće učitelje ne samo kao informacijski pismene ljude već ih osposobiti i za korištenje ICT tehnologije u svakodnevnom nastavnom procesu. Zadatak nije niti jednostavan niti lahak posebice ako znamo da danas ne postoji metodika ICT tehnologije u primarnom obrazovanju, odnosno osnovni temelj koji je neophodan za obrazovanje budućih učitelja. Ta spoznaja ima svojih nedostataka i prednosti. Nedostaci se ogledaju u kontinuiranoj opasnosti traganja izmedu postojećih metodika srodnih predmeta poput matematike, prirode i društva tražeci mjesto metodike informatike. Prednosti su:jednostavne i ogledaju se u slobodi otkrivanja novih spoznaja, slobodi
prihvaćanja novih zakonitosti unutar metodike informatike koje su specifične za ICT tehnologiju. Metodika informatike ima za zadatak istraživati specifičnosti I zakonitosti unutar informacijskih znanosti i istraživati mogućnosti ICT tehnologije u učenju i poučavanju ostalih predmeta primarnog obrazovanja. Ovaj zadatak je isključivo usmjeren na mogućnosti i potrebu korelacije metodike informatike I metodike drugih predmeta u primarnom obrazovanju. Uzmimo za primjer potrebu prikaza ucenicima flore i faune Jadranskog mora gdje ICT tehnologija uz pomoć simulacija, fotografija, digitalnih materijala omogucujeučenicima da “virtualno zarone” ispod površine mora i istraže, upoznaju floru i faunu podmorja. Potrebno je naglasiti da tu postoje i mogućnosti nepotrebnog korištenja ICT tehnologije poput učenja o prirodnom okolišu uz pomoć ICT tehnologije umjesto pozornog prikaza okoliša oko škole ili mjesta u kojemu živimo.

1.1. Informacijsko-komunikacijske tehnologije i obrazovanje
Informacijsko-komunikacijska tehnologija definiše se kao kombinacija informatičke tehnologije s drugim tehnologijama, posebice komunikacijskomtehnologijom.Informacijsko-komunikacijske tehnologije (eng. ICT – Information andcommunication technologies) danas se pojavljuju u svim glavnim funkcijamadruštva i poduzetništva: istraživanju, razvoju, projektovanju, proizvodnji,
administraciji, marketingu. ICT uključuju širok spektar sklopovske (eng.hardware) i programske (eng. software) podrške i telekomunikacijskih sistema koji se služe racunarskim sistemima i služe ljudima koji komuniciraju putem njih.
Svojim mogućnostima prikupljanja, pohranjivanja, prenošenja i obrade svih vrstainformacija ICT je unaprijedila sve grane privrede i javnih djelatnosti. ICT čini podlogu za kreativnu i djelotvornu upotrebu znanja. Znanje i inteligentnokorištenje informacija postaju ključni faktori novog uređenja te se umjestonaziva informacijsko društvo sve više upotrebljava i naziv društvo znanja.
Važan dio informacijskog društva, ali i društva znanja, jest korištenje ICT u obrazovanju gdje se učenici susreću s načinom rada novih tehnologija i prekonjih s radom društva u cjelini. Kada se govori o ICT u obrazovanju, tada sekoristi akronim ITLET (eng. Information Technology for Learning, Education andTraining) koji predstavlja ključan element u svim oblicima i modelima učenja nadaljinu.
Prema UNESCO-u pojam informacijsko-komunikacijske tehnologije, koja seprimjenjuje u odgoju i obrazovanju, izrastao je iz prijašnjeg pojma informacijsketehnologije (eng. Information Technologies) i novih tehnologija, te predstavlja ogromno područje brzih promjena i brzog rasta. U tom smislu, ICT doprinosi I isticanju novih pojmova poput informacijsko-komunikacijske pismenosti idigitalne pismenosti.
Primjena informacijske tehnologije u edukaciji na globalnoj razini može se podijeliti u sljedeće kategorije:
_ individualno učenje i poučavanje,
_ vježbanje i ponavljanje pri stjecanju znanja i vještina,
_ pomoć u pretraživanju informacija i pristup bazama podataka,
_ komunikacija sa stručnjakom na odabranom području,
_ obrada teksta i proračunskih tablica,
_ simulacija modela rada složenih fizikalnih sistema u svrhu razumijevanja djelovanja sistema,
_ grupno učenje i poučavanje,
_ komunikacija elektronickom poštom (ucenik, ucitelj, roditelj),
_ programska podrška za prezentaciju rezultata rada u grupnom radu,
_ video prezentacije,
_ programska podrška za video konferencije udaljenim grupama usuradničkom radu,
_ komunikacija medu udaljenim lokacijama,
_ pedagoška dokumentacija,
_ evidencije – praćenje ucenika,
_ evidencije na razini razreda,
_ evidencije na razini škole,
_ administrativni poslovi,
_ podrška rada tajništva, računovodstva, školske kuhinje i sl.