Internet i savremeno poslovanje
Javna ustanova srednjoškolski centar “Đuro Radmanović”
Novi Grad
Maturski rad iz: Poslovna Informatika
Obrazovni profil: Bankarski Tehničar
Zadatak: „Internet i savremeno poslovanje“
Juni 2017.god. Mentor
Momir Vujanović
Učenik:
………………………….
(Marko Bašić)
Sadržaj

2
Internet i savremeno poslovanje
Posmatrano u cjelini, Internet funkcioniše kao jedinstvena globalna mreža. Internet je
decentralizovan sistem više autonomnih lokalnih i globalnih mreža koje su međusobno
povezane. Decentralizacija omogućava otpornost mreže na otkaze, jer otkaz jednog dijela mreže
ne utiče na ostatak mreže. Sam način povezivanja autonomnih cjelina u jedinstvenu mrežu bio je
podložan stalnim promjenama. Današnja arhitektura Interneta može se opisati kao skup
međusobno povezanih logičkih cjelina, koje čine mreže pojedinih provajdera i njihovih
korisnika.
Internet označava globalni informacioni sistem koji je logički povezan globalnim jedinstvenim
adresnim prostorom zasnovanim na Internet protokolu (IP) ili njegovim budućim ekstenzijama.
On može da omogući komunikacije korišćenjem Transmision Control Protocol/Internet Protocol-
a (TCP/IP) ili njegovih budućih ekstenzija ili drugih IP-kompatibilnih protokola; on omogućava,
koristi ili čini dostupnim, bilo javno ili privatno, usluge visokog nivoa koje se oslanjaju na
komunikacionu ili sličnu infrastrukturu.
Razvoj Internet tehnologija započinje pedesetih godina 20. vijeka u akademskom i vojnom
okruženju Sjedinjenih Američkih Država, dok faza komercijalizacije počinje krajem osamdesetih
godina. Tada se javljaju specijalizovani Internet servis provajderi (Internet Service Providers,
ISP) koji uslugu povezivanja na Internet nude zainteresovanim korisnicima za novac.
Kratak pregled događaja važnih za nastanak i razvoj Interneta:
1904: Teslina predikcija Interneta i Internet servisa [10].
1957: SSSR lansira Sputnjik, prvi vještački zemljin satelit. SAD formira ARPA
(Advanced Research Projects Agency) pod pokroviteljstvom Ministarstva odbrane
(Departement of Defense-DoD).
1961: Leonard Klajnrok izdaje prvi članak koji opisuje paketski prenos podataka (packet-
switching)
1969: ARPANET povezuje prva četiri računara.
1971: implementiran prvi mrežni softver za elektronsku poštu
1972: razvijen TELNET u NCSA (National Center for Supercomputing Applica-tions).
1973: razvijen FTP (File Transfer Protocol).
1977: razvijena prva verzija TCP protokola.
1983: ARPANET standardizuje TCP/IP set mrežnih protokola. TCP/IP postaje standard i
za Internet i intranet.
1984: implementiran je Domain Name Server (DNS).
1991: na Univerzitetu u Minesoti razvija se Gopher, program za navigaciju po Internetu.
3
1993: Tim Berners-Li je u CERN-u izmislio WWW (World Wide Web).
1994: prvi onlajn tržni centar, virtuelno bankarstvo.
1997: broj veb-sajtova preko jedan milion.
2002: dvije milijarde indeksiranih veb-stranica i preko 20 miliona veb-sajtova.
2004: početak razvoja Internet društvenih mreža
Kratak pregled događaja važnih za nastanak i razvoj Interneta u Srbiji:
1990: postavljena prva Internet veza u Jugoslaviji između Fakulteta organizaci- onih
nauka i Elektrotehničkog Fakulteta u Beogradu.
2001: prve poslediplomske studije iz elektronskog poslovanja i Internet tehno- logija u
Srbiji, na Fakultetu organizacionih nauka.
2008: Srbija dobija .rs domen.
2011: uvođenje ćiriličkog .srb domena.
Primjene TCP/IP protokola nisu ograničene samo na računare povezane na Internet. Zbog svojih
performansi i široke zastupljenosti TCP/IP je već krajem osamdesetih godina počeo da potiskuje
iz upotrebe sve ostale protokole [11]. Iz tog razloga, TCP/IP danas predstavlja standard za
međusobno povezivanje mreža. Termin „intranet” podrazumjeva korišćenje TCP/IP protokola
unutar privatnih računarskih mreža preduzeća, za potrebe rada internih informacionih sistema.
Sigurnosni mehanizmi Interneta su omogućili da podaci budu potpuno nečitljivi neovlašćenim
korisnicima, pa se razvija koncept ekstraneta, koji velike mreže preduzeća, koja međusobno
posluju, povezuje preko virtuelnih privatnih mreža (Virtual Private Network, VPN).
Referentni modeli i standardi računarskih mreža
Da bi računari povezani u mrežu mogli međusobno da komuniciraju, neophodno je da se usvoje
pravila za komunikaciju, zajednička za sve koji žele da pristupe mreži. Skup pravila i normi koji
opisuje postupke primjenjene u računarskim telekomunikacijama nazivaju se protokolima [12].
Komunikacioni protokol je skup pravila i formata poruka za upravljanje komunikacijom.
Osnovni elementi protokola su:

5
Slika 1. Tok podataka u iso osi modelu
Sloj fizičkog prenosa podataka predstavlja fizičku vezu između čvorova u mreži i zadužen je za
direktan prenos bitova podataka. Sloj veze je zadužen za određivanje puta kojim će se podaci
poslati i koliki će biti paketi podataka. Na mrežnom sloju se vrši rutiranje, tj. usmjeravanje
paketa podataka ka njihovom odredištu. Transportni sloj obezbeđuje logičku vezu između dva
računara, sakriva infrastrukturu mreže i stvara iluziju da su dva računara direktno povezana. Sloj
sesije služi za čuvanje podataka o komunikaciji između dvije aplikacije. Prezentacioni sloj
definiše način prikazivanja podataka koji su sadržani u poruci.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti