Investicioni fondovi
1
1. UVOD
U savremenim tržišnim ekonomijama dolazi do snažnog razvoja
investicionih fondova kao novog tipa finasijskog posrednika. Njihova suština
sastoji se u tome da prikupljaju kapital putem prodaje svojih akcija stanovništvu s
tim da formirani finansijski potencijal plasiraju u akcije i obaveznice preduzeća kao
i obaveznice države. Prema tome, investicioni fondovi vrše intermedijaciju između
domaćinstva kao investitora i preeuzeća države kao emitenta vrednosnih papira.
Prvi oblici investicionih fondova javljaju se u Škotskoj u 18. odnosno u
19.veku. Prve investicione kompanije predstavljale su fondove zatvorene strukture.
U Briselu, 1822. god, holandski kralj Viljem je oformio prvi investicioni fond.
Prvobitna namera je bila da se omoguće male investicije u stranim državnim
zajmovima.
Prvi investicioni fond ili kompanija , u savremenom smislu te reči ,bila je
Škotsko – Američka investiciona kompanija osnovana u Londonu 1860. Godine.
Krajem 19. i početkom 20.veka investicioni fondovi počinju da se otvaraju u većem
broju pre svega u Belgiji, Velikoj Britaniji i SAD-u.Od 1860. godine do 1875.,do
kada je trajao uzlazni berzanski ciklus, u Velikoj Britaniji osnovano je više od 50
fondova ove vrste, da bi uporedo sa recesionim talasom do 1920.godine došlo do
smanjenje investicionog interesa za ulaganjem u investicione fondove. Od
1920.godine, i novog ekspazivnog talasa, obnavlja se interes za investicionim
fondovima u Velikoj Britaniji i SAD da bi pravi bum investicioni fondovi doživeli
osamdesetih i devedesetih godina XX veka, kako po njihovom ukupnom broju
broju, tako i po raspoloživim tipovima fondova i obimu aktive koja se nalazi pod
njihovom upravljanjrm. U SAD , recimo ,1980 godine samo 5.7% domaćinstva bilo
je u posedu akcija investicionih fondova, da bi danas oko 66.5 miliona pojedinaca u
37.40 miliona domaćinstva bilo u posedu oko 78.4% akcija investicionih fondova.
Prvi otvoreni investicioni fondovi svoje korene vuku takođe iz devetnaestog veka.
Prvi moderni otvoreni fond bio je Massachusetts Investors Trust koji je formiran
1924. god. sa portfoliom od 45 akcija i aktivom od 50.000 dolara. Ovi fondovi
karakteristicni su po tome sto su u investiranje i investicione kompanije uveli
novine koje se ogledaju u kontinuiranom prodavanju novih akcija i otkupljivanju
akcija koje uvek mogu biti prodane po trenutnoj vriednosti aktive fonda. Velika
ekonomska kriza prekinula je ekspanziju otvorenih fondova da bi popularnost
ponovo stekli u četrdesetim i pedesetim. 1940. god. bilo je manje od 80 fondova u
SAD sa ukupnom aktivom od 500 miliona dolara. Dvadeset godina kasnije
postojalo je 160 fondova sa aktivom vrednom 17 milijardi dolara. Prava ekspanzija
2
je usledila sredinom osamdesetih godina kada se formiraju fondovi koji ne počivaju
samo na akcijama već i drugim finansijskim instrumentima.
Danas dominantnu ulogu imaju otvoreni investicioni fondovi u koje podjednako
mogu da ulažu kako fizička tako i pravna lica. U gotovo svim razvijenim tržišnim
ekonomijama investicioni fondovi su postali krupni igrači na finansijskom tržištu,
jer su zahvaljujuć mogućnostima koje pružaju investitorima ( diverzifikacija,rizik,
prinos, troskovi..) uspeli da apsorbuju ogromne kolicine slobodnih finansijskih
sredstava.
U Srbiji danas posluju 10 Investicionih fondova i to (po redosledu osnivanja): Delta
Plus, FIMA ProActive, Raiffeisen Akcije, Focus Premium, Ilirika JIE, KD
Ekskluziv, Delta Dynamic, Citadel Triumph, Zepter Capital i Kombank InFond.
2. OSNOVNE INFORMACIJE O INVESTICIONIM FONDOVIMA
Investicioni fondovi su institucije kolektivnog investiranja u okviru kojih se
prikupljaju novčana sredstva investitora fonda. Prikupljena novčana sredstva fonda
se ulažu u različite vrste imovine, u skladu sa investicionim ciljevima navedenim u
prospektu Fonda, u cilju ostvarivanja dobiti i smanjenja rizika ulaganja. Prospekt
fonda je dokument investicionog fonda, odobren od strane Komisije za hartije od
vrednosti, koji potencijalnim investitorima pruža potpune i jasne informacije za
donošenje odluke o ulaganju.
Imovina investicionog fonda je u vlasništvu članova investicionog fonda, i to
srazmerno njihovom učešću u fondu i odvojena je od imovine Društva za
upravljanje koje upravlja tim fondom. Poslovanje investicionih fondova je
regulisano Zakonom o investicionim fondovima, a nadzor Društava za upravljanje
vrši Komisija za hartije od vrednosti. Ulaganjem sredstava u investicioni fond
investitoru je omogućen jednostavan pristup tržištu kapitala, dok plasiranim
sredstvima upravljaju iskusni i ovlašćeni stručnjaci. Ulaganjem u veći broj hartija
od vrednosti, portfolio menadžer diversifikuje portfolio i time smanjuje rizik
ulaganja.
Prinos koji se može ostvariti ulaganjem u investicioni fond je obično viši nego
prinos koji se ostvaruje nekim konvencionalnim oblikom štednje.
Investicionim fondovima upravlja Društvo za upravljanje investicionim fondovima.
Društvo za upravljanje je privredno društvo koje organizuje, osniva i upravlja
http://www.psinvest.rs/sr/investicioni-fondovi

4
realizuju odabrani cilj, putem strategije maksimiziranja rasta, visokih
prihoda, uravnostežene strategije itd. Za investitore je bitno da se menadžeri
fondova pridržavaju zvanično objavljene strategije. Odluke o ulaganju
imovine investicionog fonda donosi portfolio menadžer, koji je za to dobio
dozvolu Komisije za hartije od vrijednosti nakon polaganja stručnog ispita.
Društvo za upravljanje mora da angažuje najmanje jednog portfolio
menadžera koji će upravljati investicionim fondom,portfolio menadžer može
upravljati samo jednim investicionim fondom.
Investicioni fond pruža usluge portfeljnog menedžmenta pod kojim se
podrazumeva proces profesionalnog upravljanja vrednosnim papirima. Može se
odvijati na principu diskrecije ili na principu savetodavne usluge. Kad portfeljni
manadžer samostalno donosi i provodi odluke u korist svog komitenta radi se o
diskrecijskom, a kad mora obavestiti komitenta o svim okolnostima prie donošenja
odluke radi se o savetodavnom portfeljnom menedžmentu. Osobe, portfeljni
manadžeri, moraju imati certifikat kojim dokazuju da su ovlašćeni finansijski
analitičari. Finansijsko poslovanje investicioni fondovi obavljaju putem depozitne
banke, koja osigurava da novčana sredstva od prodaje udela u fondu ili od deonica
fonda odmah budu uplaćena na kod nje posebno otvoreni račun investicionog
fonda, izdaje dokumente o udelima, uzima nazad dokumente i isplaćuje ih vlasniku
te isplaćuje udele iz dobitka fonda, utvrđuje vriednost pojedinačnog udela u fondu,
isplaćuje dividendu dioničarima, izvršava naloge društva.
Investicioni fondovi su prvenstveno namenjeni ljudima koji žele štedeti
novac, ali ih zanimaju veći prinosi nego kod oročene štednje u bankama (4-7%
godišnje), zatim oni koji nemaju vremena, kapitala i znanja za npr. samostalno
kupovanje deonica. Takve osobe mogu svoj novac poveriti stručnjacima (fond
menadžerima) koji zatim njihov novac i novac ostalih investitora ulažu u razne
vriednosne papire koji su verovatno nedostupni malom investitoru.
Što je investicija rizičnija, to je ujedno i veći potencijal zarade. Štednja u
banci je potpuno sigurna i nosi oko 5% godišnje. Prosječan prinos deoničkih
investicionih fondova u svetu je oko 20%, dok je na Balkanu (zbog procesa
tranzicije) deonički fondovi u 2008/2009 godini doživljavaju procvat i ostvaruju
prinose koji dostižu čak 80-90% godišnje.
Najmanje rizični su novčani fondovi, koji donose povrat novca otprilike kao
i štednja u banci. Njihova primarna svrha je mobilnost kapitala, budući da se iz
fonda novac može povući bilo kada, odnosno nije oročen. Po riziku ih zatim slede
obveznički, mešoviti i na kraju deonički fondovi. Što je fond rizičniji, to su veće
promene vrednosti imovine fonda na dnevnom nivou. Deonički fondovi su
najrizičniji jer se cene deonica dnevno menjaju, a ujedno su izložene i najvećem
5
riziku zbog nepredvidljivosti uslova poslovanja kompanija čijim se deonicama
trguje.
Što je fond rizičniji, to je predviđeni rok ulaganja duži. Svrha toga je kako bi
se izbegle dnevne, sedmične ili čak i mesečne oscilacije cena. Primer: vrednost
novčanog fonda će svaki dan pomalo, ali neznatno stabilno, rasti, dok vrednost
deoničkog fonda iz jednog dana u drugi može oscilovati čak do 1% u plus ili
minus, iako su i veće promene moguće. Ipak, pretpostavka je da će vrednost
deonica kroz duži period ipak rasti te se stoga kod deoničkih fondova preporučuje
ulaganje na barem godinu ili dve, dok kod se novčanih fondova radi o nekoliko
meseci.
4. VRSTE INVESTICIONIH FONDOVA
Postoji nekoliko podela investicionih fondova, ali osnovna je na: otvorene i
zatvorene investicijske fondove. Zatim imamo podelu prema vrsti vrednosnih
papira u koje se ulaže, a to su novčani, obveznički, deonički i mešoviti. Tri osnovne
vrste investicionih fondova su otvoreni, zatvoreni i privatni fond.
Otvoreni investicioni fondovi
Otvoreni fond posluje na principu prikupljanja novčanih sredstava putem
emitovanja investicionih jedinica. Broj vlasnika investicionih jedinica u fondu i
vrednost imovine fonda se permanentno menjaju. Investirajući u otvoreni
investicioni fond, investitori postaju vlasnici investicionih jedinica koje je fond u
obavezi da otkupi po aktuelnoj ceni na dan kad investitor podnese zahtev. Cilj
otvorenih investicionih fondova je očuvanje vrednosti imovine uz ostvarenje visoke
stope prinosa na duži vremenski period, investiranjem na domaća i strana tržišta
hartija od vrednosti. Stope prinosa investicionih fondova bi trebalo da budu veće u
odnosu na prinos od oročene štednje, a manji od prinosa pri samostalnom
kupovanju hartija od vrednosti na tržištu.
Zatvoreni investicioni fondovi
Zatvoreni investicioni fond je deoničko društvo kojem je predmet poslovanja
isključivo prikupljanje novčanih sredstava i imovinskih stvari javnom ponudom
svojih neograničeno prenosivih deonica i ulaganje tih sredstava, uz uvažavanje
načela sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i podele rizika. Kada je javna ponuda
završena, investitori koji su kupili akcije fonda mogu trgovati akcijama fonda na
http://dadodd.blogspot.com/
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti