Savremena IT u službi prisluškivanja ljudi
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Informacione tehnologije
Objavio Nikola M222 11. oktobar 2013. Prijavi dokument
Uvod
Autori polaze od pretpostavke o Internetu kao predmetu znanstveno-istraživačkih projekata i kao o značajnom društvenom fenomenu. Tom novom mediju društvena uloga poprilično je kontroverzna. Stoga se u tekstu raspravljaju mogućnosti istraživanja Interneta kao suvremenog medijskog fenomena. Kako su početkom trećeg milenija u stručnoj literaturi vrlo učestale rasprave o nedostacima Interneta i opasnostima što ih sa sobom (do)nosi, autori ih elaboriraju u kontekstu suodnosa kategorija virtualnog i cyberspram metamedijskog. Naime, multimedijska mreža Internet izrasla je u globalnu, planetarnu mrežu čiji je uticaj empirijski nesaglediv i posebno značajan u društvenom okružju. Pošto je Internet postao osnova fenomena virtualne stvarnosti, postala su nužna ali i naročito zanimljiva istraživanja te prividne stvarnosti.
Budući da Internet.menja prostorne i vremenske odnose među pojavama i ljudima, njegova istraživanja zahtevaju i primerenu metodologiju i metodološke pristupe. U radu se sugerisu metodološke kombinacije kvalitativnih i kvantitativnih metoda, tehnika i procedura. Prezentuju se potencijalne istraživačke matrice podataka i metoda, koje je moguće primenjivati u Internet istraživanjima.Autori zaključuju kako se dodavanjem elemenata jedne metodologije drugoj, poboljšava istančanost i profiliranost istraživanja, a integrisanjem istraživačkih metoda usklađuju se i dopunjuju nedostaci pojedinih metoda. Ipak, u realnim empirijskim istraživanjima, kvalitativno i kvantitativno se još uvijek strogo razlikuju, pa je namera ovoga rada zapravo bila ne samo upozoriti, već i jasnije afirmirati takva metodološka opredjeljenja. To posebno vredi za razvitak sociološke metodologije, kao i drugih relevantnih metodologija s područja društvenih i humanističkih znanosti. Na kraju,konstatuju kako su perspektive Interneta kao istraživačkoga predmeta plodne, ali kompleksne i nepredvidive.
Internet kao drustveni fenomen
Bavljenje znanstveno-istraživačkim radom podrazumeva bavljenje znanjem, a kako je znanje zapravo skup informacija, sasvim je razumljivo kako ozbiljnijeg znanstvenog (fundamentalnog i primenjenog) istraživačkog rada nema bez intenzivne upotrebe tako bogatog “rezervoara” informacija kao što je Internet. No, danas već Internet postaje predmetom znanstveno-istraživačkih projekata i pretvara se u značajan, ne samo tehnološki, već i politički, ekonomski, psihološki, sociološki ili jednom riječju – društveni fenomen. Znanstvenici i istraživači bave se Internetom u svojim magistarskim radovima, doktorskim disertacijama, a u posljednje doba brojne znanstvene rasprave i skupovi, monografije i eksperimenti ga fokusiraju kao zanimljivu i relevantnu pojavu, vrednu truda, vremena i angažmana.
Dakle, kao da je Internet dualne prirode: s jedne strane, on je izvor informacija potrebnih u znanstvenim istraživanjima, dok se s druge strane, sam tretira predmetom znanstveno-istraživačkog rada. Stoga smatramo nužnim ceniti njegove potencijalne učinke, koje je nužno i korisno istraživati. Ali, današnja društvena uloga Interneta poprilično je kontroverzna. Nesumnjivo je njegova pomoć istraživačima dragocjena i velika, ali znanstvenici se moraju i dalje u velikoj mjeri oslanjati na svoj um, intuiciju i ruke. Nerijetko je poimanje znanosti kakvo nameću pretraživači,odnosno pojedinci koji ih razvijaju, u velikoj mjeri konzervativno. Znanstvenim temama smatra se ono što se odnosi na klasične znanosti, poput filozofije, astronomije, medicine, itd. Suvremenije znanstvene discipline uglavnom su diskriminira-ne i “skrivene” iza nekih drugih (nelogičnih) odrednica. Metode pretraživanja ugrađene u pretraživače još su uvijek “pregrube”, nedovoljno sofisticirane.
Nove generacije inteligentnih pretraživačkih alata verovatno će rešavati taj problem primenom složenijih logičkih metoda, poput asocijacije, razložnog zaključivanja, analogije i sličnih.Doduše, Panian obrazlaže daje “…zadatak znanstveno-istraživačkog rada otkrivanje novoga, onoga što je još nepoznato, pa se ne može ni očekivati da to novo postoji u Internetu, u kojem postoji samo ono što se već dogodilo i što je već netko ranije spoznao, otkrio ili predvidio.” (Panian, 2000, 184). Zato autor procenjuje da će “…znanstveno-istraživački rad uvijek biti ‘put u nepoznato’ kojemu ni puno savršenija inačica od današnjeg Interneta neće moći biti od presudne pomoći.To je naprosto sudbina, ‘karma’ ili ‘usud’ znanstvenika i njihova rada.” (Panian, 2000, 185) U ovom tekstu raspravi ćemo o tematici kojom su istraživači najviše zaokupljeni i zašto? Pitamo se je li moguće klasičnu metodologiju i tradicionalne metodološke principe, postulate, procedure i tehnike, primjeniti na proučavanje Interneta kao suvremenog medijskog (i društvenog) fenomena. Uostalom, trenutno su vrlo učestale rasprave o nedostacima Interneta, te opasnostima što ih on sa sobom (do)nosi.
Multimedijska mreža Internet izrasla je u globalnu, planetarnu mrežu čiji je uticaj tako značajan da je 1991. godine proglašena, tvrdi Panian, “opstm dobrom čovečanstva”, poput vode, zraka, šuma, itd. (Panian, 2000, 15). Takođe, Internet se smatra i poslednjim korakom u osvajanju prostora ljudske slobode. “Prividi koje Internet stvara su, barem iz ovozemaljske perspektive, gotovo potpuni – čovek stvarno deluje u nestvarnoj situaciji,on interaktivno komunicira s apstraktnim ‘sugovornikom’, plaća robu ili usluge virtualnim novcem, kupuje materijalna dobra naručujući i plaćajući njihov privid, sudjeluje na konferenciji istodobno s ostalim sudionicima koji ništa ne znaju jedan o drugome i raštrkani su posvuda u svijetu.” (Panian, 2000, 9) Čovjek je pojavom Interneta zakoračio u svijet virtualne stvarnosti, u kojem uobičajena, klasična, fizikalna merila i zakoni ne vrede i u kojemu je prostor njegove slobode (prividno) bezgraničan. Internet postaje osnova fenomena virtualne stvarnosti, jer ljudska imaginacija stvara predodžbe o nečemu što nije u danom trenutku dostupno osetilima konkretne osobe, već poprima sva obeležja prividne stvarnosti. Tako Internet “…menja prostorne i vremenske odnose među pojavama.” (Panian, 2000, 10) Vremenske su zone i prostorne udaljenosti u Internetu nepoznanica. Jednom kad se prihvate zakonitosti digitalnih komunikacija i virtualnih prostora, sve postaje sada i ovdje. Uz korišcenje Interneta sve se pojave bilo gde na planeti približavaju na gotovo nultu udaljenost. Prostorne udaljenosti, vrijeme i brzina više ne predstavljaju konkurentske prednosti. Sada prednosti proizlaze isključivo iz znanja, veština,kreativnosti i volje da se nešto učini.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio dragan79 25. mart 2024.
Objavio mija.03 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.