Odlomak

Uvod
Autori polaze od pretpostavke o Internetu kao predmetu znanstveno-istraživačkih projekata i kao o značajnom društvenom fenomenu. Tom novom mediju društvena uloga poprilično je kontroverzna. Stoga se u tekstu raspravljaju mogućnosti istraživanja Interneta kao suvremenog medijskog fenomena. Kako su početkom trećeg milenija u stručnoj literaturi vrlo učestale rasprave o nedostacima Interneta i opasnostima što ih sa sobom (do)nosi, autori ih elaboriraju u kontekstu suodnosa kategorija virtualnog i cyberspram metamedijskog. Naime, multimedijska mreža Internet izrasla je u globalnu, planetarnu mrežu čiji je uticaj empirijski nesaglediv i posebno značajan u društvenom okružju. Pošto je Internet postao osnova fenomena virtualne stvarnosti, postala su nužna ali i naročito zanimljiva istraživanja te prividne stvarnosti.
Budući da Internet.menja prostorne i vremenske odnose među pojavama i ljudima, njegova istraživanja zahtevaju i primerenu metodologiju i metodološke pristupe. U radu se sugerisu metodološke kombinacije kvalitativnih i kvantitativnih metoda, tehnika i procedura. Prezentuju se potencijalne istraživačke matrice podataka i metoda, koje je moguće primenjivati u Internet istraživanjima.Autori zaključuju kako se dodavanjem elemenata jedne metodologije drugoj, poboljšava istančanost i profiliranost istraživanja, a integrisanjem istraživačkih metoda usklađuju se i dopunjuju nedostaci pojedinih metoda. Ipak, u realnim empirijskim istraživanjima, kvalitativno i kvantitativno se još uvijek strogo razlikuju, pa je namera ovoga rada zapravo bila ne samo upozoriti, već i jasnije afirmirati takva metodološka opredjeljenja. To posebno vredi za razvitak sociološke metodologije, kao i drugih relevantnih metodologija s područja društvenih i humanističkih znanosti. Na kraju,konstatuju kako su perspektive Interneta kao istraživačkoga predmeta plodne, ali kompleksne i nepredvidive.

 

 

 

 
Internet kao drustveni fenomen
Bavljenje znanstveno-istraživačkim radom podrazumeva bavljenje znanjem, a kako je znanje zapravo skup informacija, sasvim je razumljivo kako ozbiljnijeg znanstvenog (fundamentalnog i primenjenog) istraživačkog rada nema bez intenzivne upotrebe tako bogatog “rezervoara” informacija kao što je Internet. No, danas već Internet postaje predmetom znanstveno-istraživačkih projekata i pretvara se u značajan, ne samo tehnološki, već i politički, ekonomski, psihološki, sociološki ili jednom riječju – društveni fenomen. Znanstvenici i istraživači bave se Internetom u svojim magistarskim radovima, doktorskim disertacijama, a u posljednje doba brojne znanstvene rasprave i skupovi, monografije i eksperimenti ga fokusiraju kao zanimljivu i relevantnu pojavu, vrednu truda, vremena i angažmana.
Dakle, kao da je Internet dualne prirode: s jedne strane, on je izvor informacija potrebnih u znanstvenim istraživanjima, dok se s druge strane, sam tretira predmetom znanstveno-istraživačkog rada. Stoga smatramo nužnim ceniti njegove potencijalne učinke, koje je nužno i korisno istraživati. Ali, današnja društvena uloga Interneta poprilično je kontroverzna. Nesumnjivo je njegova pomoć istraživačima dragocjena i velika, ali znanstvenici se moraju i dalje u velikoj mjeri oslanjati na svoj um, intuiciju i ruke. Nerijetko je poimanje znanosti kakvo nameću pretraživači,odnosno pojedinci koji ih razvijaju, u velikoj mjeri konzervativno. Znanstvenim temama smatra se ono što se odnosi na klasične znanosti, poput filozofije, astronomije, medicine, itd. Suvremenije znanstvene discipline uglavnom su diskriminira-ne i “skrivene” iza nekih drugih (nelogičnih) odrednica. Metode pretraživanja ugrađene u pretraživače još su uvijek “pregrube”, nedovoljno sofisticirane.
Nove generacije inteligentnih pretraživačkih alata verovatno će rešavati taj problem primenom složenijih logičkih metoda, poput asocijacije, razložnog zaključivanja, analogije i sličnih.Doduše, Panian obrazlaže daje “…zadatak znanstveno-istraživačkog rada otkrivanje novoga, onoga što je još nepoznato, pa se ne može ni očekivati da to novo postoji u Internetu, u kojem postoji samo ono što se već dogodilo i što je već netko ranije spoznao, otkrio ili predvidio.” (Panian, 2000, 184). Zato autor procenjuje da će “…znanstveno-istraživački rad uvijek biti ‘put u nepoznato’ kojemu ni puno savršenija inačica od današnjeg Interneta neće moći biti od presudne pomoći.To je naprosto sudbina, ‘karma’ ili ‘usud’ znanstvenika i njihova rada.” (Panian, 2000, 185) U ovom tekstu raspravi ćemo o tematici kojom su istraživači najviše zaokupljeni i zašto? Pitamo se je li moguće klasičnu metodologiju i tradicionalne metodološke principe, postulate, procedure i tehnike, primjeniti na proučavanje Interneta kao suvremenog medijskog (i društvenog) fenomena. Uostalom, trenutno su vrlo učestale rasprave o nedostacima Interneta, te opasnostima što ih on sa sobom (do)nosi.
Multimedijska mreža Internet izrasla je u globalnu, planetarnu mrežu čiji je uticaj tako značajan da je 1991. godine proglašena, tvrdi Panian, “opstm dobrom čovečanstva”, poput vode, zraka, šuma, itd. (Panian, 2000, 15). Takođe, Internet se smatra i poslednjim korakom u osvajanju prostora ljudske slobode. “Prividi koje Internet stvara su, barem iz ovozemaljske perspektive, gotovo potpuni – čovek stvarno deluje u nestvarnoj situaciji,on interaktivno komunicira s apstraktnim ‘sugovornikom’, plaća robu ili usluge virtualnim novcem, kupuje materijalna dobra naručujući i plaćajući njihov privid, sudjeluje na konferenciji istodobno s ostalim sudionicima koji ništa ne znaju jedan o drugome i raštrkani su posvuda u svijetu.” (Panian, 2000, 9) Čovjek je pojavom Interneta zakoračio u svijet virtualne stvarnosti, u kojem uobičajena, klasična, fizikalna merila i zakoni ne vrede i u kojemu je prostor njegove slobode (prividno) bezgraničan. Internet postaje osnova fenomena virtualne stvarnosti, jer ljudska imaginacija stvara predodžbe o nečemu što nije u danom trenutku dostupno osetilima konkretne osobe, već poprima sva obeležja prividne stvarnosti. Tako Internet “…menja prostorne i vremenske odnose među pojavama.” (Panian, 2000, 10) Vremenske su zone i prostorne udaljenosti u Internetu nepoznanica. Jednom kad se prihvate zakonitosti digitalnih komunikacija i virtualnih prostora, sve postaje sada i ovdje. Uz korišcenje Interneta sve se pojave bilo gde na planeti približavaju na gotovo nultu udaljenost. Prostorne udaljenosti, vrijeme i brzina više ne predstavljaju konkurentske prednosti. Sada prednosti proizlaze isključivo iz znanja, veština,kreativnosti i volje da se nešto učini.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari