Odlomak

ABSTRACT
U ovom seminarskom radu pokušat ću se osvrnuti na ključna mjesta za razumijevanje Foucaultove Istorije seksualnosti. Kroz analizu poglavlja osvrnut ću se na sami početak represije seksualnosti, njenu tranziciju ka današnjem, modernom društvu, njene implikacije, uslove i zakone po kojima se odvija.

Ključne riječi: seksualnost, viktorijanci, represivna hipoteza, scientia sexualis, ars erotica,

 

 

 

UVOD
Historija seksualnosti pokušava da pobije ono što Faucault naziva „represivnom hipotezom“; tvrdnju da se seks dosljedno potiskuje, i da možemo postići političko oslobođenje samo putem seksualnog oslobođenja. Naša razmišljanja o seksualnosti su u velikoj mjeri prožeta „represivnom hipotezom“ koja tvrdi da je historija seksualnosti u proteklih tri stotine godina bila povijest represije. Seks, osim za potrebe reprodukcije je tabu. Jedini način da se oslobodimo od ove represije, prema ovoj hipotezi, jeste to da budemo više otvoreni prema našoj seksualnosti, da govorimo o seksu i da uživamo u njemu. James Milles je opisao ovo djelo na sljedeći način: „It is a very odd piece of work. An essay in methodology cast in the form of a polemic, it was aimed against a view then widespread on the international left: namely, that sexuality had been repressed in modern society. . .The text is a tricky and complex performance, full of irony, packed with arresting ideas tossed out in passing, with no concern for documentation and little effort at sustained argument. Assertive in style, passionate in tone, it is composed at such an elegantly high pitch of abstraction that concrete issues become difficult to keep in focus.“

 

 

 

VIKTORIJANCI
Foucault tvrdi da općenito čitamo o historiji seksualnosti još od 18. stoljeća u smislu onoga što on naziva „represivnom hipotezom“. Represivna hipoteza pretpostavlja da je još od uspona buržoazije svako trošenje energije na čisto ugodne aktivnosti, ugušen. Kao rezultat toga, seks je bio tretiran kao privatna, praktična stvar koja se samo pravilno odvija između muža i žene. Seks izvan ovih granica je ne samo zabranjen, nego i potisnut. Ne postoji samo nastojanje da se spriječi vanbračni seks, nego se on nastoji učiniti neopisivim i nezamislivim. Diskurs o seksualnosti je ograničen na brak. „Za ono što nije usmereno ka rađanju ili preobraženo njime nema više ni vere ni zakona. A ni prave reči. Jednovremeno, ono biva prognano, poreknuto i svedeno na ćutnju.“
Represivna hipoteza objašnjava da je bilo određenih mjesta, izlaza, gdje bi „nepropisna“ seksualna osjećanja mogla biti puštena na slobodu. Foucault identificira prostituciju i psihijatriju kao dva takva lokala, dva izlaza. Steven Marcus je nazvao one koji su se okrenuli psihijatriji ili prostituciji u dobu Viktorijanske ere kao „drugim Viktorijancima“. Ovi „drugi Viktorijanci“ su stvorili svoj vlastiti prostor za diskurs o seksualnosti koji ih je oslobodio granica konvencionalnog morala.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Filozofija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari