0
Sadržaj:
Abstract………………………………………………………………………………...….……….1
Ključne riječi………………………………………………………………………………………1
Uvod……………………………………………………………………………………………….2
1. Viktorijanci……………………………………………………….……………………………..3
1.1. Podstrek na govor……………………………………...……………………………...4
1.2. Usađivanje izopačenog…………………………….………………………………….6
2. Scientia sexualis……………………………………………………………….………..………7
3. Mehanizam seksualnosti…………………………………………………...……………………8
3.1. Ulog…………………………………………………………..……………………….8
3.2. Metoda………………………………………………….....…………………………..9
3.3. Područje………………………………………………….…………………………..10
3.4. Periodizacija ...............................................................................................................11
4.0. Pravo smrti i vlast nad životom ..............................................................................................11
Zaključak .......................................................................................................................................13
Literatura .......................................................................................................................................14
1
ABSTRACT
U ovom seminarskom radu pokušat ću se osvrnuti na ključna mjesta za razumijevanje
Foucaultove
Istorije seksualnosti
. Kroz analizu poglavlja osvrnut ću se na sami početak represije
seksualnosti, njenu tranziciju ka današnjem, modernom društvu, njene implikacije, uslove i
zakone po kojima se odvija.
Ključne riječi:
seksualnost, viktorijanci, represivna hipoteza, scientia sexualis, ars erotica,
3
1. VIKTORIJANCI
Foucault tvrdi da općenito čitamo o historiji seksualnosti još od 18. stoljeća u smislu
onoga što on naziva „represivnom hipotezom“. Represivna hipoteza pretpostavlja da je još od
uspona buržoazije svako trošenje energije na čisto ugodne aktivnosti, ugušen. Kao rezultat toga,
seks je bio tretiran kao privatna, praktična stvar koja se samo pravilno odvija između muža i
žene. Seks izvan ovih granica je ne samo zabranjen, nego i potisnut. Ne postoji samo nastojanje
da se spriječi vanbračni seks, nego se on nastoji učiniti neopisivim i nezamislivim. Diskurs o
seksualnosti je ograničen na brak. „Za ono što nije usmereno ka rađanju ili preobraženo njime
nema više ni vere ni zakona. A ni prave reči. Jednovremeno, ono biva prognano, poreknuto i
svedeno na ćutnju.“
2
Represivna hipoteza objašnjava da je bilo određenih mjesta, izlaza, gdje bi „nepropisna“
seksualna osjećanja mogla biti puštena na slobodu. Foucault identificira prostituciju i psihijatriju
kao dva takva lokala, dva izlaza. Steven Marcus je nazvao one koji su se okrenuli psihijatriji ili
prostituciji u dobu Viktorijanske ere kao „drugim Viktorijancima“. Ovi „drugi Viktorijanci“ su
stvorili svoj vlastiti prostor za diskurs o seksualnosti koji ih je oslobodio granica
konvencionalnog morala.
Prema represivnoj hipotezi, 20. Stoljeće se ni u čemu ne razlikuje. Samo se čini da je
Freud napravio mogućom otvorenu i iskrenu raspravu o seksualnosti, ali je ona još uvijek
ograničena na diskurs akademske psihijatrije. Ne možemo se osloboditi ove represije jednostavno
pomoću teorije: moramo naučiti da budemo više otvoreni prema našoj seksualnosti, da pričamo i
da uživamo u njoj. „Thus, rather than closing down the possible forms of sexuality, the repressive
discourses which circulated around sexual behaviour in the eighteenth and nineteenth centuries
actually had the effect of constituting seemingly perverse forms of sexuality as possible and,
perhaps more importantly, as desirable (since forbidden) forms of behaviour.“
3
Diskurs o
seksualnosti postaje pobuna protiv represivnog sistema, postaje stvar političkog oslobođenja, a ne
intelektualne analize.
Foucault tvrdi da je represivna hipoteza u biti pokušaj davanja revolucionarnog značaja
diskursu o seksualnosti. Izgleda da je za naše lično osobođenje od najveće važnosti da govorimo
2
M. Foucault:
Istorija seksualnosti I (volja za znanjem),
Prosveta, Beograd, 1976. str. 10;
3
S. Mills:
Michel Foucault,
Routledge, London, 2003. str. 85;
4
otvoreno o seksu. Naš diskurs o seksualnosti sadrži obećanje boljeg i slobodnijeg načina života i
on postaje propovijedanje. Foucault želi da se pozabavi modernim paradoksom našeg diskursa o
seksualnosti: zašto govorimo tako glasno da smo potisnuti, zašto govorimo toliko o tome da ne
možemo govoriti o seksu? Pristalice represivne hipoteze mogu odgovoriti da smo toliko svjesni
naše represije, jer je toliko očita, i naše osolobođenje je dugotrajan proces koji jedino može
napredovati otvorenim i iskrenim razgovorom.
Foucault postavlja tri pitanja o represivnoj hipotezi: 1. Da li je historijski tačno da pratimo
seksualnu represiju od uspona buržoazije u 17. stoljeću? 2. Da li je moć u našem društvu stvarno
primarno izražena u smislu represije? 3. Je li se naš moderni diskurs o seksualnosti stvarno
razlikuje od starije historije o represiji ili je samo dio jedne iste historije?
U ispitivanju represivne hipoteze, Foucault nije primarno zainteresovan da joj
kontradiktira i ne želi negirati činjenicu da je, na primjer, seks bio tabu tema u Zapadnoj kulturi.
Njegov interes je prvenstveno „diskurzivna činjenica“ seksualnosti: on želi znati kako i zašto je
seksualnost postala predmet diskusije. Na kraju, njegov interes i nije u samoj seksualnosti, nego u
našoj težnji za određenom vrstom znanja, određenoj perspektivi, i moći koju nalazimo u tom
znanju.
1.1. PODSTREK NA GOVOR
Foucault se slaže da su, počevsi sa usponom buržoazije u 17. stoljeću, postavljena jača
kontrola na diskurs o seksu. Postojao je napor za kontrolom seksa na razini govora. S druge
strane, ovaj napor da je kontroliše seks je također intenzivirao diskurs o seksu. Priznavanje
bludnih radnji je već dugo bio važan dio vjerskog ispovijedanja, i dok je hrišćanski partorat 17.
stoljeća činio da ove konfesije budu manje eksplicitne, raspon konfesija je postao mnogo širi.
Ljudi nisu više priznavali samo seksualna djela, nego se očekivalo da priznaju i želje, misli,
snove – i najmanje sklonosti prema seksu. Ljudi su učeni da stalno budu svjesni svoje
seksualnosti i da razgovaraju o tome u svim aspektima. Nastojalo se transformisati seksualnu
želju u diskurs. Foucault prepoznaje hrišćanskog pastorala u skandaloznoj literaturi kasnijih
stoljeća koja opisuje seks kroz stroger detalje.
