Odlomak

Uvod

Aktivnosti ljudi na suprostavljanju opasnostima putem zaštite i spasavanja svojih života i materijalnih dobara bila je jedna od osnovnih funkcija ljudske zajednice tokom istorije. Ova aktivnost pratila je sve društvene promene i bila jedna od oblika organizovanja društva. Potreba za organizovanjem odbrane i zaštite zahtevala je posebno povezivanje i organizovanje pojedinca i društvenih grupa, odnosno stvaranje posebnih organizovanih snaga i njihovo opremanje neophodnim sredstvima i opremom. Te organizacione snage, pre svega, održavaju karakter društva i štite njegov interes.
Sam sistem civilne odbrane i njegove pojedine funkcije koje su se razvile kroz istoriju ljudskog društva i bile uslovljene pojedinim opasnostima koje su grubo ugrožavale čoveka na njegovom putu ka konačnoj dominaciji u biosferi. Ideja da države i humane vlade brani i zaštiti svoje stanovništvo formulisana još u delima engleskog filozofa Tomasa Hobza „O građaninu“ navodi da je „bezbednost ljudi vrhovni zakon“. On smatra da je ta dužnost vlade obaveza u okviru prirodnog zakona. U svom razvoju čovek je prvenstveno bio ugrožen od prirodnih i ratnih opasnosti, dok je danas suočen sa novim opasnostima koje po posledicama prevazilaze ove opasnosti. Uzroci ovih pojava i posledica i dalje su rezultat prorodnih procesa, ali i aktivnosti i neaktivnosti ljudi.

Danas se savremeni odbrambeni sistemi mnogih zemalja oslanjaju na dva osnovna elementa:

1. Vojnu odbranu (zadatak očuvanje teritorijalnog integriteta, suverenitea i ustavnog poretka države)
2. Civilnu odbranu (u teoriji i praksi predstavlja odbrambeno – zaštitno organizovanje)

Civilna odbrana je tekovina civilizacije XX veka. Susreću se različita shvatanja definisanje ovog pojma i to užem i širem shvatanju. U okviru međunarodnog prava civilna odbrana se definiše kao „nužno sprovoženje određenih humanitarnih zadataka čiki je cilj da se zaštiti civilno stanovništvo, da se omogući da se ono oporavi od nepredvidivih dejtava rata, neprijateljstava ili katastrofa i da mu se obezbedi neophodne uslove za opstanak“. Ova definicija određuje civilnu odbranu u užem značenju. Kada govorimo o širem značenju pojma civilna odbrana ona u sebe obuhvata odbranu civilnog društva od političke dominacije, ideoloških uticaja i privrednog iskorišćavanja u uslovima rata, pri čemu se ne zapostavlja ni zastita i spasavanje stanovništva, meterijalnih i kulturnih dobara u uslovima mirnodopskih i vanrednih situacija. Po ovom shvatanju ona u sebe ukuljučuje i zaštitu organa javne vlasti, privrede, teritorije i životne sredine, sistetem informisanja i ranog upozorenja na potencijalne opasnosti.
Iz svega dosada navedenog i ako u samom definisanju ne postoji apsolutna saglasnost, možemo izvesti jednu opštu definiciju i to da je sistem civilne odbrane podrazumeva sklop ne – vojnih mera koje obezbeđuju zaštitu, odbranu i spasavanje stanovništva, meterijalnih i kulturnih dobara i delovanje institucija u situacijama drastično narušenih uslova funkcionisanja državnog sistema, dakle u ratu i u uslovima elementarnih nepogoda i tehničko tehnoloških nesreća u miru. Danas se sistem civilne odbrane tretira kao instrument bezbednosne politike države, a izvan državnih granica se bazira na bilateralnoj i multilateralnoj saradnji. Osnovni način delovanja zasniva se na principu da su institucije odgovorne za javno funkcionisanje neke delatnosti u normalnim okolnostima takođe odgovore za pripreme te delatnosti u vanrednim situacijama te se u tom delovanju razlikuju tri etape:

1. Prevencija (otklanjanje uzroka i motiva svih ugrožavanja u miru i ratu) ;
2. Odgovor na nastala ugrožavanja (operativno – planskim merama i postupcima) ;
3. Sanacijom i revitalizacijom nastalih posledica svih vrsta ugrožavanja.

Sistem civilne odbrane se ostvaruje na svom nivoima organizacije društva. Civivilno – vojna kooperacija je obavezna u svim državama. Najviši državni organi zakonodavno regulišu osnovne principe organizacije, prava i obaveze učesnika, a ostvarivanje njegovih osnovnih funkcija sprovodi se na nižim nivoima organizacije. Ovim konstatacijom ćemo otvoriti novu temu za dalju analizu, a to je priprema sistema civilne odbrane, a u okviru nje posebnu požnju posvetićemo razradi i upoznavanju sa ulogom i funkcijom javnih službi u civilnoj odbrani.

 

 

Javne službe u civilnoj odbrani

Uspešna organizacija i efikasno funkcionisanje javnih službi bitna je pretpostavka efikasnog funkcionisanja sistema civilne odbrane u miru i ratu. Ove službe su prvenstveno okrenute građaninu radi zadovoljenja njegovih osnovnih potreba, a prema njima možemo klasifikovati i javne službe i to na sledeće:

1. Zdravstve službe
2. Socijalne službe
3. Vaspitno obrazovne ustanove
4. Naučno istraživačke ustanove
5. Kulturno umetničke ustanove
6. Službe javnog informisanja

Doprinos javnih službi je dvojak: prvo, u okviru redovne delatnosti u mirnodopskim uslovima angažuju na ospospbljavanju, obrazovanju i vaspitanju građana; i drugo, pripremaju stanovništvo za suprotstavljanje svim oblicima ugrožavanja u miru i ratu. U pripremi za odbranu, one planiraju svoje aktivnosti koje doprinose formiranju zdravih, socijalno uravnoteženih, moralno čvrstih i intelektualno razvijenih ličnosti, spremnih i sposobnih da se odlučno angažuju u odbrani i zaštiti zemlje i društva.
Planske pripreme javnih službi u okviru sistema civilne odbrane organizuju se kroz:

  • pripreme nadležnih državnih organa za izvršenje poslova i zadataka u oblasti javnih službi za vreme vanrednih situacija u miru i ratu;
  • pripreme određenih institucija i organizacija koje obavljaju javnu službu ili delatnost;
  • pripreme ostalih institucija i organizacija koje obavljaju javnu službu.

Zajedno sa ostalim subjektima društva, javne službe predstavljaju integralnu celinu i svaka u okviru svog delokruga rada doprinosi funkcionisanju sistema civilne odbrane u miru i ratu.

 

 

Zdravstvene službe

Veoma važan segment u okviru sistema civilne odbrane predstavlja sistem zdravstvene zaštite kao javne delatnosti za funkcionisanje u uslovima masovnih nesreća u miru i u ratu. Ove se polazi od predpostavke da će u vanrednim situacijama u miru, a posebno u ratu, povrede, oboljenja i gubici u ljudstvu biti masovni. Ove okolnosti nalažu sveobuhvatne i realne procene ugroženosti i sa tim preduzimanje odgovarajućih mera u zdravstvenoj delatnosti. Pripreme zdravstva u miru za rad u ratnim i drugim vanrednim situacijam težišno se usmerava u dva pravca:

1. Na unapređenje zdravlja i psihofizičku sposobnost ljudi i podizanje opšte zdravstvene kulture građana;
2. Na stvaranje što povoljnijih materijalnih, kadrovskih i drugih uslova za rad zdravstvene delatnosti u vanrednim situacijama i u miru i u uslovima rata.

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ostalo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari