Kabuki

Kabuki

Kabuki (歌舞伎) je najpoznatija kazališna forma u Japanu danas te ona koja se, za razliku od No ili Kyogen kazališta, najviše mijenjala…
No, kazalište ostalo je nepromijenjeno već četiri stotine godina (znači od izolacije Japana). Kabuki teatar nastao je otprilike u vrijeme kad je No teatar utvrdio svoju formu, zbog čega ga neki zovu ekstenzijom No kazališta, ali neslužbenom. Natječući se za vrijeme Tokugawa perioda, borilo se s japanskim kazalištem lutaka (Bunraku), koju je pobijedila popularnošću, te zato jer je preuzela mnoge tehnike te naraciju.

U prvim Kabuki dramama jedna bi plesačica bila cijela predstava. Kabuki predstave u kojima nema žena, tek su kasnije došle. Za razliku od No drama, Kabuki drame su ”agresivne, pune energije, živopisnih kostima, prenaglašene glume“.

Simbolistička prezentacija sama po sebi nije nešto što je nastalo u japanu,nego nešto što se provlači kroz cijeli azijski misticizam,čineći ono što su rekli prvi američki mornari,kao ”eterično” iskustvo. Kako je zapadnjački individualizam sam po sebi oznaka muškarca, istočni misticizam bi se dao opisati kao ženska energija,kao nešto arealno,nestvarno…
Čista “yan” energija…
…
Vrijeme kad je kabuki nastao je bilo svega par godina poslije zatvaranja Japana od strane njegovih šoguna,koji su, shvativši da će,ako Španjolska i Engleska nastavi opskrbljivati oružjem seljake,pasti šogunat te zavladati anarhija
…
Nije ni čudo da je upravo ono što simbolizira Japan i cijelu aziju započelo biće koje je zapravo sama energija Azije…
…
Žena…
…
Kabuki je tradicionalno japansko kazalište,nastalo krajem XVI,te početkom XVII stoljeća,te oslikava tadašnje političke i društvene promjene u zemlji.Iako je nastao u periodu kada je Japan bio u potpunosti izoliran od ostatka svijeta,u kabukiju su snažno prisutni dramski principi koje važe u aziji,naglašavajući simbolizam,što je u suprotnosti s kazalištem koje vlada na zapadu,a to je kazalište mimike,koje kao načelo vlada na zapadu.
…
Japansko kazališni život ide na to da indicira raspoloženje,da stvori neposredno estetsko iskustvo,oslikavajući trenutno reakciju i emociju gledatelja.

Na samom početku (kraj XVI stoljeća) Kabuki nije imao toliku umjetničku vrijednost, ali se s vremenom usavršavao.Na razvoj Kabukia je utjacala i činjenica da je u to vrijeme No teatar postajao drama aristokracije,a Kabuki drama trećeg staleža ,prvenstveno trgovaca,koji su dosta novaca ulagali u umjetnost,a samim tim u teatar

Po obliku i tematici postoje tri vrste kabuki kazališta
Postoje 3 vrste kabuki predstava: jidai-mono (時代物, povijesna), sewa-mono (世話物, građanska), and shosagoto (所作事, plešuća).
jidai-mono (時代物, povijesna):
jeste povijesna drama u kojoj se obično prepričava životi slavnih ratnika i vladara ili legende

sewa-mono (世話物, građanska):
građanska drama koja obrađuje neki događaj koji se događa među pukom

shosagoto (所作事, plešuća).:
ili plesna drama, koja neki događaj opisuju je u plesnom obliku.Događaj nije potreban,može to biti i čisti ples.Potječe iz No repertoara

U kabukiju su kao podjednake snage razvijene govor,zvuk,pokret,prostor.Dramska sinteza radi veliku utjecaj na gledatelje,s obzirom da je kabuki, kazalište emocija.Svaki dio, ali svaki dio kabuki drame je određen, pa čak i najmanja sitnica.Naveliko se koriste narativne glazbene forme.

U kabukiju, koji je tradicionalan, vlada jasna hijerarhija.