Odlomak

Elementi i uređaji grejnih postrojenja

Grejni kotlovi bez zagrevanja potrošne vode
Prema vrsti izrade kotlovi se dele na livene člankaste kotlove, čelične kotlove, i kotlove izrađene od drugih materijala.

 

 

Liveni člankasti kotlovi

Ovu vrstu kotlova je pronašao inženjer Štrebel, a serijska proizvodnja u Nemačkoj datira iz 1893. godine. Proizvodnja kotlova od livenih članaka bila je povoljnije cene i moguće su konstrukcije malih i srednjih kapaciteta što je doprinelo njihovoj rasprostranjenosti u centralnim i etažnim sistemima grejanja. Liveni kotao se sastoji od pojedinih članaka ili segmenata. Ovi segmenti su šuplja tela u kojima se nalazi voda kao medijum za prenos toplote. Spoljna strana obrazuje grejnu površinu, odnosno spoljašnju površinu koju okružuju grejnigasovi. Između prednjeg i završnog članka postavlja se oređeni broj srednjih članaka zavisno od potrebnog kapaciteta. Na prednjem članku se postavljaju vratanca za punjenje i pepeo, kada je kotao za čvrsto gorivo, a na zadnjem članku priključak za dimnjak ili dimnjaču. Liveni kotlovi za čvrsto gorivo imaju izmenju članaka otvor za punjenje, prolaze za strujanje grejnih gasova. Parni kotlovi niskog pritiska su se ranije izradjivali kao kao vodeni kotlovi pri čemu se  parni prostor nalazi u gornjem delu.
Karakteristike grejnih kotlova su:

  •     velika pogonska sigurnost
  •     minimalna sklonost koroziji sa gasne i vodene strane
  •     moguće povećanje kapaciteta grejnih kotlova dodavanjem srednjih članaka
  •     moguće postavljanje i u otežanim uslovima. Modernizacija kotlovskog postrojenja u starim objektima često može da se realizuje samo sa livenim kotlovima

 

 

 
Čelični kotlovi

Čelični kotlovi se isključivo koriste kao parni kotlovi velikog i veoma velikog kapaciteta i postoje već od pronalaska parne mašine (James Watt, 1765. g.) kao stacionarni parni kotlovi. Kasnije su se koristili i na brodovima i lokomotivama. Dakle čelični kotao je mnogo stariji od livenog. Njegova proizvodnja do treće decenije dvadesetog veka vršena je spajanjem „zakivcima na toplo“; to je veoma skup postupak za kotlove malog i srednjeg kapaciteta. Ovo objašnjava zašto su liveni kotlovi posle njihovog pronalaska zauzeli veliki udeo na tržištu u tehnici centralnog grejanja. Sa razvojem tehnike zavarivanja troškovi izrade kotlova su se znatno smanjili. Čelik kao radni materijal koji je omogućavao realizaciju raznih konstruktivnih kreacija, odgovorio je na mnoge zahteve i specifičnosti specijalnih kotlova.

Karakteristike čeličnih kotlova su:

  •     podesnost za visoke radne pritiske i visoke radne temperature
  •     podesnost za velike i veoma velike kapacitete
  •     trajna zaptivenost obzirom na izlaz grejnih gasova i u slučaju natpritiska
  •     mogućnost popravke zavarivanjem
  •     neznatna propuštanja koja brzo mogu da se otklone

Nedostaci su:

  •     veći transportni troškovi za velike kompaktne jedinice
  •     problem postavljanja naročito kod starih postrojenja
  •     ne postoji mogućnost naknadnog povećanja kotla

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Mašinstvo

Više u Skripte

Komentari