Odlomak

 
UVOD
Beseda u antici predstavlja vid govorničke veštine, koju kodifikuju Aristotel, Ciceron,Kvintilijan i drugi. Takođe, u slovenskoj kulturi, ranije predstavlja naziv za vizantijski književni rod homiliju ili dijalog. Odatle i trajno značenje ove reči kao stručnog izrazapravoslavnog propovedništva: crkvena propoved na određenu biblijsku temu, propoved u kojoj se tumači biblijska priča i pouka. Značenje se ponekad proširuje i na svaku tematsku propoved. U svakodnevnoj, kolokvijalnoj upotrebi, može se tretirati kao sinonim za svaku vrstu govora.

Aristotel je utvrdio tri vrste beseda.
Ova podela se zadržala do danas kao osnova za sve druge podele, mada se danas često dodaju i druge vrste, koje u antici nisu bile zastupljene.
• Politička
• Sudska
• Pohvalna

BESEDA-BESEDNIŠTVO

Osnovno u ovoj podeli čini cilj besede kao i mesto gde se besedi. Cilj i mesto su najčešće u vrlo tesnoj vezi, jer, npr. sudska beseda odvija se na mestu određenom za odvijanje sudskog procesa; prigodne besede (posmrtni govor, zdravica, vojnički govor, itd.) takođe osim cilja imaju i prigodno mesto za njihovo odvijanje dok jedino političke besede nisu striktno određene mestom, već jedino ciljem.

Svaka beseda se sastoji iz dve osnovne komponente: logičke i estetske, odnosno, sadržine i forme, ili još jasnije, od onoga šta se govori i onoga kako se govori. U raznim vremenima, prednost se davala jednom ili drugom. Celokupna istorija retorike predstavlja sukob dva shvatanja o osnovnim odlikama besede, a u zavisnosti od stava prema tom pitanju retorika se proglašavala za nesamostalnu nauku ili nauku nad naukama.

Koncept besede važan je garant uspešnog govora. Bez koncepta, makar i najgrubljeg, govor je po pravilu konfuzan. Besednik lako zaboravi važnu činjenicu te se na nju vraća na pogrešnom mestu u govoru, gubi samopouzdanje i koncentraciju.

Aristotel je utvrdio tri vrste beseda. Ova podela se zadržala do danas kao osnova za sve druge podele, mada se danas često dodaju i druge vrste, koje u antici nisu bile zastupljene.
• POLITIČKA, savetodavna ili deliberativna beseda ima zadatak da podstakne auditorijum na nešto ili da ga od nečega odvrati. Ovakva beseda se uvek odnosi na budućnost, mada se njena argumentacija najčešće zasniva na navođenju primera iz prošlosti. Cilj ovakvog govora je da ukaže na korisne (ili štetne) posledice odluke za (ili protiv) koje se zalaže. Demostenove “Filipike” predstavljaju primer političke besede.

• SUDSKA beseda uvek ili nekoga optužuje ili nekoga brani od optužbe. Zato se ona uvek bavi prošlim događajima. Akcenat u ovakvoj besedi stavlja se na iznošenje dokaza. Ciceronova “Beseda za Milona” je odličan primer sudske besede.

• POHVALNA, svečana ili epideiktička beseda najčešće hvali nekoga ili nešto, mada se može desiti i da kudi. Ona uvek polazi od sadašnjeg stanja. Može da se dotakne budućnosti ukoliko govornik želi da nešto predvidi, ali i prošlosti, ukoliko hoće da podseti na neke minule događaje. Kada hvali, svrha epideiktičke besede je da predmetu pohvale donese ili očuva čast. Kada kudi, besednik želi da njome osramoti onoga o kome govori. Gorgijina “Pohvala Heleni” je primer epideiktičke besede. Mesto, vreme, način, uzrok i cilj zbog koga dolazi do obraćanja publici u velikoj meri određuju vrstu besede. Već sama činjenica da postoji potreba da jedna osoba prenosi poruku mnoštvu, a da nije reč o dijalogu, međusobnoj diskusiji, već da osim govornika ostali prihvataju ulogu slušalaca a da su te situacije česte i da nemaju karakter obraćanja sudu, političkom skupu, već da se javljaju kao potreba u različitim svakodnevnim situacijama, ukazuju na činjenicu o različitim situacijama

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari