Odlomak

Uvod
Mogucnost komunikacije govorom je iskljucivo ljudska karakteristika.Govor je ono sto nas zapravo,razlikuje od drugih vrsta.Dobro je poznato da postojanje rascepa usne i nepca ili samo nepca,moze negativno da utice na detetovu mogucnost uspesne kominikacije,a samim tim i da zadaje teskoce u socijalizaciji,edukaciji i emocionalnom razvoju.
Takodje,privaceno je da o deci sa rascepima,racuna vodi interdisiplinarni tim strucnjaka koji rade zajedno.Vazno je da clanovi tima postuju i razumeju na koji nacin razlicite discipline mogu da pomognu u sveobuhvatnoj nezi dece sa rascepima,iako ni jedan clan tima ne moze da ima toliku sirinu i dubinu znanja iz razlicitih disiplina.Kada se ovo postigne nega rascepa postaje briga transdisciplinarnog tima,pre nego interdisciplinarnog ili multidisciplinarnog tima.Ovo poglavlje je dakle pisano ne iskljucivo samo za logopede(govorno-jezicke patologe),nego i za specijaliste iz drugih disciplina.Literatura i nase klinicko iskustvo sugerise da,nesindromski rascep usne,bez rascepa nepca,ne dovodi cesto do vecih poremecaja komunikacije.Zbog toga ovo poglavlje ce biti fokusirano na decu sa rascepm usne i nepca ili samo rascepom nepca.Kada razmisljamo o poremecajima komunikacije kod rascepa nepca,uglavnom mislimo na abnormalnosti u produkciji,narocito u artikulaciji i rezonanciji.Medjutim,vazno je da razumemo da se komunikacija sastoji iz vise aspekata:sluh,receptivni jezik,ekspresivni jezik,govor,rezonancija,glas,i upotreba jezika u socijalne svrhe,i da svi ovi aspekti sacinjavaju pragmaticku vestinu.Sve ove komponente govora mogu biti ostecene,prisustvom raspeca.Sve ove karakteristike zavise od sveukupnog kognitivnog statusa i psihosocijalnih cinilaca.
Pregled razlicitih istrazivanja koja se bave poremecajima komunikacije usled rascepa,otkriva dosta slaganja ali i neslaganja u nekim segmentima.Vazno je razumeti da su rascepi siroka oblast.Shprintzen je rekao da su neka ocigledna neslaganja u literature rezultat toga sto je ovo veoma heterogena populacija sa jednom zajednickom karakteristikom a to je prisustvo rascepa.U mnogim slucajevima rascep moze biti izolovana abnormalnost ali moze biti i deo nekog sindroma.Nadalje,rascep moze biti izvor komunikacijskih razlicitosti ali moze biti i deo vece konstelacije razlicitosti od kojih je raspec samo jedna karakteristika.
Veoma je vazno napraviti razliku izmedju tipa rascepa.Shprintzen je primetio da, “ je jos vaznije od dijagnostikovanja sindroma,praviti razliku izmedju rascepa nepca,unilateralnog rascepa usne i nepca,i bilateralnog rascepa usne i nepca.Komunikacijski poremecaji kod razlicitih tipova rascepa mogu da se razlikuju.Postoji mnogo varijabli koje uticu na tip i tezinu kom.ostecenja kod osoba sa rascepom.U ovom poglavlju cemo se fokusirati na kom.poremecaje povezane sa nesindromskim rascepom nepca sa ili bez rascepa usne.
Varijable koje mogu da uticu na komunikaciju kod osoba sa rascepom usne i/ili nepca,koja doprinose heterogenosti populacije:
-Tip/tezina rascepa
-Sindrom ili neka druga povezana stanja
-Starost u vreme korigovanja rascepa
-Nekorigovani rezidualni rascep
-Prisustvo fistule na nepcu
-Velofaringealna funkcija
-Stanje sluha
-Uspesnost komunikacijskog tretmana
-Socioekonomski status i jezicki status porodice

Opste prihvaceno je da se tretman rascepa sprovodi od detinjstva pa sve do kasne adolescencije.Svesnost o tipicnom razvoju komunikacije kao i o razvoju komunikacije kod rascepa daje bitne informacije koje sluze za planiranje dugotrajnog govornog tretmana.U ovom poglavlju raspravljacemo o raznim komponentama komunikacije kroz razvojni kontinuum.Za tu potrebu,razdvojicemo diskusiju o komunikaciji na 4 razvojne faze:
-odojce(od rodjenja do 12 meseci)
-dete(koje je tek prohodalo-12 meseci do 3 godine)
-predskolsko
-skolsko doba i kasnije

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari