Odlomak

Kriza na tržištu hartija od vrednosti

Godina koju iza sebe ostavlja beeogradska berza bila je vise nego dramaticna -“godina koja nas je na najbrutalniji nacin naucila lekcijama koje trziste ima u svom portfelju, godina koja budi zebnju kroz pitanje da li moze biti jos gore, a istovremeno I nadu da je ponudila najgore sto moze da se prikaze”.

Tako na proteklih 12 meseci gledaju se same berze koja je kraj decembra docekuje sa trecinom kapitalizacije manjka, padom vodeceg indeksa na polovinu od pocetne vrednosti I cenama najlikvidnijih kompanija koje su na trzistu manje od knjigovodstveniih.

Iako je sada vec opsta svetska kriza u najvecoj meri razorila ionako nelikvidno I nerazvijeno trziste, strucnjaci tvrde da se ne sme zaboraviti kakvi su uslovi I pre “losih odluka inostranih bankara”. Oni podsecaju da je na dnevnom redu izmena cak osam zakona koji uredjuju ovu oblast, akcije javnih preduzeca su sve dalje, nijedna firma nije najavila prikupljanje kapitala preko berze dok se one cijim se akcijama vec trguje zatvaraju prazneci trziste.

Strani investitori koji su drzali oko 60 odsto berze I usidrili se u Srbiji racunajuci na ubrzani razvoj zemlje u tranziciji izvlacili su kapital vec pocetko godine buduci da ih je umesto ekonomskog rasta sacekala politicka neizvesnost koja je prva pretnja svakom ozbiljnom ulagacu.

Neposteno je zaboraviti sve dogadjaje koji su obelezili politicki I svaki drugi zivot I podsmehu poturiti izlozenost srpskog trzista kapitala svetskim uticajima. Osim sto je neposteno, nemoralno je.

Mimo ekonomskih nacela, domaca berza nije posluzila nijednoj kompaniji za sakupljanje svezeg kapitala buduci da su zakoni kontradiktorni. Sa druge strane ni preduzece cijim se akcijama trguje nisu zainteresovana za transparentno poslovanje cime bi trebalo da se preporuce investirorima da njihovu hartiju I kupe. Od oko 1.800 firmi tek su tri listirane kompanije dok je _meta_is banka neocekivano usla u drustvo sa A listinga sa koga je, medjutim, jos sokantnije ispala samo dva meseca kasnije. Strucnjaci isticu da zatvaranje akcionarskih drustava tek postoji a da je “poslovanje u magli” stara navika iz doba socijalizma  koja ovde I dalje najomiljeniji vid “dodjenja” kompanije. Banke ne pitaju za metod upravljanja I nacin postizanja planova jer suobezbedjene.

Ne samo da kompanije nisu zelele na berzu nego su se svim silama trudile da zatvore svoje poslovanje javnosti. Sve dok postoji mogucnost kompanije da raste uz pomoc kreditnih institucija transparentnost se u kompaniji gleda kao nuzno zlo.

Kako se trziste bude razvijalo I ovome ce doci kraj, a srpski preduzetnici ce u akcionarskim drustvima uskoro shvatiti da su vremena malo modernija, a berza jedan od osnovnih nacinasakupljanja novca. Ima medjutim I onih koji tvrde da praznjenje ionako “golog” trzista tek stize, a da bi kompanije na berzi mogle ostati na broju jedino da vecinskim vlasnicima pomanjka kapitala. Uz zakon o trzistu HOV I zakon o privrednim drustvima I zakon o preuzimanju preduzeca jedan je od “problematicnih” buduci da prema ocenama znalaca stiti interes jedino “velikih”.

Beogradska berza posluje u dugogodisnjem lokalnom ambijentu koji nije podrzavajuci. Format zakona o trzistu hartija od vrednosti, regulacija preuzimanja I IPO-a, tajming uvidjenja unvesticionih fondova, nacin refirme oenzionog sistema I poreska regulacija trzista hartija od vrednosti, dugi niz godina su teme koje je Beogradska berza nastojala da isturi u prvi plan.

Iako su svi sa trzista polagali nade u nove akcije, strucnjaci upozoravaju da bi iznosenjem javnih preduzeca na berzu bez cvrstih dokaza stabilizacije belosvetske finansijske krize Srbija mogla izgubiti jedinog preostalog “dzokera u rukavu”.

Od stotinak kompanija cijim se hartijama zaista I trguje na domacoj berzi nekolicina je pokusala da otkupom sopstvenih akcija spase cene svojih deonica koje su u ligi izabranih 15 pale za 78 odsto u proseku. Hartije koje sun a berzi vazile za najlikvidnije u ovom trenutku vrede svega 74 milijarde dinara.

Strucnjaci upozoravaju da bi vecina ovih firmi koje su se branile otkupom, mogla u narednoj godini ostati bez ulozenog novca I sa smanjenim kapitalom jer prognoze za 2009. godinu nisu nimalo ruzicaste. Inace je obaveza kompanije da otkupljene akcije u roku od godinu dana proda ili ih ponisti pa je s obzirom na manjak kapitala izvesnijaa druga varijanta sto je za samu kompaniju “procerdan” kapital koji je mogao biti investiran u proizvodnju.

Objasnjenje zasto su I kako na berzi stradale one najlikvidnije akcije strucnjaci nalaze u panici koja je zavladala u drugoj polovini godine I opstoj rasprodaji akcija buduci da su sa velikih berzi konstantno stizale lose vesti.

Poznavaoci takodje tvrde da akcije iz korpe Belexa 15 ne bi u ovom trenutku vredela vise u stecaju ili likvidaciji nego na trzistu, da je bilo vise kvalitetnih hartija I to pre svega onih sigurnijih iz kojih se ne bi moralo bezati.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari