Liberalna kritika marksizma

Darko Polšek
Liberalistička kritika marksizma
Prava prednost istine je u tome što se istinito mišljenje može jedanput, dvaput ili više puta
ugušiti, ali tokom vjekova obično  će se naći ljudi koji  će ga ponovno otkriti, sve dok se
jednom ne pojavi u takvo doba kad, zahvaljujući povoljnim okolnostima, ono izbjegne
progon, dok tako ne ojača da postane sposobno da izdrži sve naredne pokušaje
ugušivanja”. J. S. Mill
“U svakom slučaju, moramo se suočiti s mogućnošću da je sve ono o čemu se razmišljalo
posljednjih pedeset godina bilo pogrešno usmjereno”. F. Hayek
“Svi mi imamo vlastite filozofije, bez obzira jesmo li toga svjesni, ali one ne vrijede mnogo.
No, njihov je utjecaj na naše radnje i živote vrlo  često poguban. Zbog toga ih je nužno
kritikom poboljšavati. To je jedina isprika za daljnje postojanje filozofije koju mogu
ponuditi.” Karl Popper
U vrijeme ubojstava socijalističkih tirana, suđenja najvišim partijskim i državnim rukovodiocima za veleizdaju,
kršenja ljudskih prava i korupciju, u vrijeme građanskih ratova, uvođenja liberaliziranog tržišta i višestranačkog
parlamentarnog sistema u socijalističkim režimima,  čitalac  će s pravom postaviti pitanje o opravdanosti i
smislenosti još jedne kritike marksizma u raznolikosti već postojećih. Njemu će se, sasvim razumljivo, učiniti da
su navedeni događaji u istočnoj Evropi siguran znak smrti jedne ideološke paradigme koja je vladala tim
krajevima gotovo cijelo stoljeće.
Međutim, prema nekim teoretičarima i ideolozima, navedena zbivanja ne samo da ne negiraju ideju
socijalizma, već  je upravo potvrđuju. To je, na primjer, nedavno izjavio sekretar predsjedništva CK SKH dr.
Branko Caratan. Doista je čudno kako građanski ratovi, policijsko upravljanje regionalnim politikama, ubojstva i
ozbiljne optužbe na račun donedavnih socijalističkih kardinala potvrđuju ideju socijalizma. Još je nejasnije kako
tu ideju potvrđuju tržište, pravna država, plaćenička vojska i višestranački parlamentarni sistem, elementi
omražene buržoaske “ideologije”, na čijoj je kritici socijalistička ideologija gradila svoj raison d etre.
No, socijalističku ideju oduvijek je pratila takva dijalektička igra suprotnosti. Država je trebala odumrijeti
njenim jačanjem, ekonomska jednakost građana trebala se uspostaviti eksproprijacijom i nasilnim
oduzimanjem viškova, pravo nacija na samoopredjeljenje potvrđivalo se tenkovima, sloboda javnog djelovanja
i izjašnjavanja nije mogla značiti dopuštanje “da svako priča što mu se svidi” i td. Što je opće dobro najbolje su
znali oni koji su imali najbolje uvide u to što je u stvari socijalizam i komunizam, koji su mogli procijeniti
momentalno stanje razvoja tih ideja.
Premda, dakle, mnogi smatraju da je takva ideja doživjela svoju konačnu smrt, opravdano je i zapitati, smijemo
li smatrati da kritika marksizma i socijalističke doktrine dovršena. Ako jest, jesu li opravdanja okončavanja
teorijske ili praktičko‐političke prirode. Je li propast te ideje samo posljedica loše primjene pojednostavljene
doktrine, ili je možda već i sama doktrina na kojoj se ideja socijalizma ostvarivala, sadržavala znake neizlječive
bolesti, čiji su simptomi danas vidljivi.