Odlomak

1.    PLATNI BILANS

1.1.    Pojam platnog bilansa

Platni bilans (balance of payments) predstavlja sistematski prikaz svih ekonomskih transakcija koje zemlja (sektor privrede, države i stanovništva) obavi sa inostranstvom u određenom vremenskom periodu. Platni bilans se najčešće sastavlja za vremenski period od jedne kalendarske godine.

Na osnovu analize platnog bilansa dobijaju se informacije koje su od suštinskog značaja za kreiranje makroekonomske politike zemlje, ali i za donošenje odluka na nivou preduzeća (mikro nivo). Analiza oblika i obima ekonomskih transakcija zemlje sa inostranstvom je važan input za kreiranje makroekonomske politike, odnosno definisanje monetarne, fiskalne politike, politike deviznog kursa i spoljno-trgovinske politike zemlje. Podaci iz platnog bilansa ukazuju na investicioni ambijent u zemlji i kao takvi mogu biti od značaja prilikom donošenja investicionih odluka na nivou preduzeća.

Ekonomske transakcije koje se registruju u platnom bilansu obuhvataju:

  •     tokove robe,
  •     tokove usluga,
  •     tokove dohotka,
  •     finansijska potraživanja iz inostranstva,
  •     obaveze prema prema inostranstvu i
  •     transfere, odnosno poklone i donacije.

Bitno je naglasiti da platni bilans evidentira promene (tokove), a ne stanje roba, usluga, međunarodnih obaveza i potraživanja.

U okviru platnog bilansa se registruje nekoliko vrsta transakcija od kojih su najznačajnije sledeće:

  •     tekuće i kapitalne transakcije;
  •     jednostrane i dvostrane transakcije;
  •     autonomne i kompenzatorne transakcije.

Sa stanovišta formiranja bruto domaćeg proizvoda (Gross Domestic Product, GDP), sve transakcije u platnom bilansu se dele na tekuće i kapitalne transakcije. Tekuće transakcije predstavljaju delove bruto domaćeg proizvoda (GDP) jedne zemlje koji se troše u drugoj zemlji. Znači da tekuće transakcije utiču na stvaranje i raspodelu vrednosti, odnosno utiču na obračun GDP. Suprotno tome, kapitalne transakcije ukazuju na prenos već stvorenog dohotka iz jedne zemlje u drugu, odnosno ovde se samo evidentira preraspodela dela postojećeg dohotka. Drugim rečima, kapitalne transakcije su oblik prenošenja štednje iz jedne u drugu zemlju.

Sa stanovištva obaveze, sve transakcije se dele na jednostrane i dvostrane transakcije. Jednostrane transakcije ne zahtevaju nikakvu protiv uslugu (pokloni), dok dvostrane transakcije u osnovi podrazumevaju protivnaknadu. Na primer, izvoz robe podrazumeva s jedne strane obavezu da se roba isporuči, a sa druge strane obavezu da se roba plati.

Sa analitičkog stanovišta, sve transakcije se dele na autonomne i kompenzatorne transakcije. Autonomne transakcije su ekonomski motivisane nezavisno od stanja u platnom bilansu. U tu grupu spadaju izvoz i uvoz robe i usluga, kretanje kapitala koje je motivisano profitom i dr. Suprotno tome, kompenzatorne transakcije se vrše u zavisnosti od stanja u platnom bilansu. Kada je npr. vrednost uvoza veća od izvoza i drugih tekućih primanja, država se zadužuje u inostranstvu da bi deficit u tekućem delu platnog bilansa pokrila. Takva transakcija spada u grupu kompenzatornih transakcija.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari