Međunarodna trgovina
Univerzitet Union “Nikola Tesla” Beograd
Fakultet za poslovne studije i pravo
Seminarski rad iz predmeta:
MIKROEKONOMIJA
Tema:
Troškovi oporezivanja i proizvodnje
Prof. dr Branko Tešanović
Trstenik, 2015.
Sadržaj
Pojam i definicija troškova oporezivanja
.......................................................................................4
.................................................................................................5
3.1. Šta su troškovi proizvodnje?
3.3. Granica proizvodnih mogućnosti
3.5. Marginalni trošak i marginalna korist
...............................................................................................12

1. Podela troškova
U cilju dalje obrade ovog pitanja, tj. onog koje sam već naveo u uvodu ovog rada, smatram da je
svrsishodno na samom početku klasifikovati troškove.
U ekonomskoj teoriji i praksi susreću se veliki broj podela troškova a istaćićemo najpoznatije
grupe:
1. PRIRODNI TROŠKOVI.
Ovo je osnovna podela troškova, jer obuhvata trošenje faktora
proizvodnje koji se javljaju u svakoj proizvodnji. U ovu grupu troškova spadaju troškovi
materijala, troškovi osnovnih sredstava (amortizacija), najamnine, troškovi tuđih usluga i
troškovi prema zajednici.
2. DIREKTNI I INDIREKTNI TROŠKOVI.
Direktni (neposredni) troškovi su pojedinačni
troškovi izrade koji se vezuju po konkretnim proizvodima i uslugama. Indirektni (opšti) troškovi
su zajednički troškovi koji su vezani za organizovanje proizvodnje, upravljanje i rukovođenje
poslovanjem, administraciju i slično. Dakle, to su troškovi većeg broja proizvoda ili celog
preduzeća.
3. TROŠKOVI PO MESTIMA I NOSIOCIMA.
Mesta troškova su sektori, pogoni i druge
ekonomsko-proizvodne jedinice što zavisi od organizacije proizvodnje. Predmet ovog
razgraničenja su indirektni troškovi koji se kao zajednički dele prema mestima, a zatim se
alociraju na nosioce. Kao nosioci troškova pojavljuju se učinci zbog kojih su troškovi nastali, a
to su proizvodi I usluge. Zbrajanjem direktnih i indirektnih troškova dobija se cena koštanja za
svaki pojedini proizvod.
4. KRATKOROČNI I DUGOROČNI TROŠKOVI.
Ova podela izvršena je sa aspekta
mogućnosti adaptiranja veličine preduzeća i promene obima proizvodnje. Troškovi u dugom
roku posmatranja su prilagodivi, jer se veličina preduzeća menja, zavisno od tržišnih potreba
(npr. ako preduzeće u dugom roku povećava proizvodnju neke robe i prognozira da će trend
potražnje biti uzlazan I dugoročan, onda se menja i struktura fabrike). Izgradnjom novih pogona,
novom opremom i povećavanjem ostalih faktora, svi troškovi poprimaju varijabilni karakter.U
kratkom roku sredstva za rad i drugi faktori potencijali preduzeća su fiksnog karaktera, a obim
proizvodnje menja se zavisno od angažovanja varijabilnog faktora.
5. TROŠKOVI PO KOLIČINI UČINAKA.
Kod analiziranja proizvodnje definisani su: ukupni,
prosečni i granični proizvodi. Polazeći od te podele mogu se posmatrati ukupni, prosečni i
granični troškovi.
Ukupni troškovi su zbir fiksnih I varijabilnih troškova, znači troškovi čitave proizvodnje i
odnose se na sve proizvode. Prosečni troškovi su jednaki odnosu ukupnih troškova i količine
proizvoda. Granični troškovi su dodatni troškovi proizvodnje po jedinici promene proizvodnje.
6. TROŠKOVI USLOVLJENI PROMENAMA
U OBIMU PROIZVODNJE ili DINAMIČNI
TROŠKOVI
. Zavisno od stepena korištenja proizvodnih kapaciteta (obima proizvodnje)
razlikujemo:
1. Fiksne
2. Varijabilne troškove
Osnovna karakterisktika fiksnih troškova je ta da na njih ne utiče promena obima proizvodnje u
kratkom roku i oni postoje iako je proizvodnja ravna nuli. Čista suprotnost su varijabilni troškovi
kao npr. najamnina i ostali materijalni troškovi.
7. EKSPLICITNI I IMPLICITNI TROŠKOVI.
Eksplicitni troškovi su stvarni troškovi koji se
događaju u preduzeću i obuhvataju troškove nabavke resursa, kamata na finansijski kapital i sl.
Implicitni troškovi su oportunitetni troškovi korištenja resursa kao da su oni već vlasništvo
preduzeća.
8. TROŠKOVI OPORTUNITETA .
Alternativni trošak javlja se kada se izborom jednog faktora
ili stvari odričemo nečeg drugog. Drugim rečima, oportunitetni troškovi su troškovi proizvoda i
usluga merenih alternativnim korištenjem napuštenih proizvoda ili usluga prilikom izbora i
donošenja odluka.
9. STVARNI, OČEKIVANI I STANDARDNI TROŠKOVI.
Stvarni troškovi su izraz stvarno
realizovanih troškova u jednom periodu I dobijaju se iz knjigovodstva po isteku obračunskog
perioda. Očekivani ili planski troškovi su procena kretanja troškova za određeni obim
proizvodnje. U poređenju sa stvarnim troškovima pokazuju odstupanja. Standardni troškovi su,
kao i očekivani, unapred predodređeni troškovi koji pružaju orijentaciju i merilo troškova
proizvodnje u uslovima efikasnosti. Pošto se očekivani troškovi, uglavnom, procenjuju na
osnovu prethodnog perioda, a stvarni ne pokazuju da li su rezultat dobre ili loše prakse,
standardni troškovi predstavljaju najbolji instrument za kalkulisanje troškova vezanih za
proizvodnju.
10. OPORTUNITETNI TROŠKOVI.
Izgubljena mogućnost se zove oportunitetni trošak.
Oportunitetni trošak odluke se pojavljuje zato što odabiranje jedne stvari u svetu oskudnosti
znači žrtvovanje nečeg drugog. Oportunitetni trošak je vrednost dobra ili usluge koje nismo
koristili.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti