Menadžment informacionih sistema

Pojam i ciljevi internog obračuna
Obračun troškova i učinaka bavi se obuhvatanjem i raspodjelom troškova na njihove prouzrokovače, kao i povezivanjem troškova i prihoda po nosiocima. Okosnicu njegovog interesovanja čine kako obračun troškova, tako i obračun učinaka odnosnog preduzeća. Obračun troškova i učinaka u preduzeću zasniva se na konkretnom sistemu obračuna troškova. za koji od njih će se opredijeliti zavisi od toga kojim podacima se daje primaran značaj. Iza bilo kojeg sistema obračuna troškova stoji organizovan interni obračun u konkretnom preduzeću. Cjelinu internog obračuna konstituiše ukupnost metoda i specifičnih postupaka koje treba sprovesti da bi se došlo do podataka koje sistemi obračuna troškova definišu kao svoje ciljeve, odnosno zadatke. Kao glavni ciljni podaci koje treba obezbijediti, tj. do kojih treba doći su : podaci o cijeni koštanja učinaka preduzeća za potrebe bilansiranja zaliha, kao i za utvrđivanje poslovnog rezultata; podaci za potrebe planiranja i kontrole poslovanja; podaci za potrebe politike cijena; podaci za potrebe alternativnog poslovnog odlučivanja. S obzirom na to da se do ciljnih podataka dolazi u odjeljenju specijalizovanom za obračun troškova – u tzv. pogonskom knjigovodstvu, interni obračun u cjelini često se označava kao pogonsko knjigovodstvo, što nije sasvim korektno. Pogonsko knjigovodstvo predstavlja samo jedan i to sistematski dio internog obračuna. Ono koristi dvostrane račune, odnosno tabelare čije kolone zamjenjuju klasična knjigovodstvena konta, i predstavlja samo jednu etapu odnosno preciznije posljednju stanicu u ukupnom obračunskom toku. Kako se u njemu neposredno dolazi do ciljnih podataka ono se apostrofira i kao najvažnija stanica cjeline toka internog obračuna. Stavljati, dakle, znak jednakosti između pojmova interni obračun i pogonsko knjigovodstvo u najmanju ruku bi bilo nekorektno, s obzirom na to da je prvi pojam širi od drugog.

 
Troškovi i učinci kao predmet internog obračuna
Zadatak internog obračuna sastoji se u tekućem i bezizuzetnom obuhvatanju svih utrošaka odnosno troškova nastalih u vezi sa stvaranjem učinaka u konkretnom obračunskom periodu. Troškovi poslovanja proizvodnog preduzeća mogu se definisati kao novčani izraz trošenja faktora procesa rada ( materijala, postrojenja, uređaja, radne snage, usluga ) u vezi stvaranja odreuđenih učinaka ( proizvoda i usluga ), kao i obavezni novčani doprinosi uslovljeni postojanjem i poslovanjem preduzeća. Posebno obilježje pojma troškova jeste apostrofiranje njihove povezanosti sa stvaranjem učinaka, tj. uslovljenost troškova učinkom. Naime, trošenja koja nisu usmjerena na stvaranje učinaka, u bilo kojem organizacionom dijelu preduzeća u datom obračunskom periodu, nemaju karakter troškova u smislu obračuna troškova. Osim toga, svaki trošak ima svoju količinsku i cjenovnu komponentu. Dok prva komponenta izražava količinu utrošenih faktora procesa rada ( riječ je dakle o utrošku ), druga komponenta izražava vrijednosni osnov ( cijenu odnosno tarifu ) putem kojeg se utrošene količine heterogenih faktora procesa rada svode na homogeni – vrijednosni izraz. Postoje brojne podjele troškova : primarni i sekundarni, fiksni i varijabilni, direktni ( pojedinačni ) i indirektni ( opšti ), troškovi proizvoda i troškovi perioda, itd. Učinak se definiše kao rezultat procesa poslovanja i apostrofira se njegovo vrijednosno kvantificiranje ( ima svoju količinsku i cjenovnu komponentu ), kao i povezivanje sa pojmom troškova ( uslovljenost troškova učinkom ). Pri tome, pod učincima se podrazumijevaju rezultati rada odnosno poslovanja kako preduzeća kao cjeline, tako i aktivnosti pojedinih njegovih organizacionih dijelova. Pod učinkom proizvodnog preduzeća podrazumijeva se finalni učinak odnosno konačni rezultat rada. Međutim, konkretni organizacioni dijelovi, odnosno mjesta troškova, na odgovarajući način doprinose izradi finalnog proizvoda, što u konačnici daje finalni učinak. Za konačne učinke odnosno rezultate rada koji imaju karakter robne proizvodnje, tj. koji su namijenjeni tržištu, koristi se termin nosioci troškova.

 
Učesnici u sprovođenju internog obračuna
U sprovođenju cjeline toka internog obračuna sarađuje čitav niz učesnika, svako sa svojom specifičnom ulogom. Tu su, svakako : mjesta troškova faktora procesa rada i stvaranja učinaka ( početne stanice cjeline toka internog obračuna ), skladišta odnosno magacini ( materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda ), materijalno knjigovodstvo, odjeljenje za obračun zarada ( obračun plata ), knjigovodstvo osnovnih sredstava, finansijsko knjigovodstvo, pogonsko knjigovodstvo ( posljednja stanica cjeline toka internog obračuna ).
Obuhvatanje troškova i učinaka od strane lica izvan pogonskog knjigovodstva, u drugim mjestima odnosno odjelenjima. U prvom redu to su predradnici, poslovođe, šefovi radionica i drugi koji neposredno – na terenu, odnosno na samom izvoru, tj. na mjestima njihovog nastanka – evidentiraju utroške faktora procesa rada ( materijala, radne snage i dr. ) i učinke u posmatranom obračunskom periodu. U njegovom sprovođenju, dalje, učestvuju i odgovarajuća lica zaposlena u skladištima materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda, lica zaposlena u materijalnom knjigovodstvu ( analitičkom knjigovodstvu materijala ), odjeljenju za obračun zarada, knjigovodstvu osnovnih sredstava i dr. Obuhvatanje troškova i učinaka od strane lica izvan pogonskog knjigovodstva predstavlja osnov obračuna troškova. Sve greške koje se pri tom učine, slučajno ili namjerno, prenose se u pogonsko knjigovodstvo, tako da će obračun biti pogrešan.