Odlomak

1. UVOD
Javni gradski putnički prevoz u gradovima rodio se u 19. veku, ali je u to vreme i doživeo revoluciju, jer se zahvaljujući novim pronalascima neprekidno menjao i usavršavao. Tako su se na početku 19. veka pojavila kola sa konjskom vučom za 10 do 15 putnika u kojima su putnici sedeli u kabini i na krovu i koja su dobila ime omnibus. Zatim se u Njujorku 1853. godine pojavio tramvaj sa konjskom vučom, a kod nas u zemlji se pojavio u Beogradu 1892. godine.
Oduvek je postojala tesna veza između razvoja gradova i javnog gradskog putničkog prevoza. Između maksimalnog radijusa velikih gradova i tehničkih mogućnosti putovanja stanovnika postoji zavisnost, koja je izražena na taj način, što je maksimalni radijus grada odgovarao vremenu putovanja od jednog časa.
Javni gradski putnički prevoz je omogućio bržu cirkulaciju stanovnika unutar gradova i površinsko širenje gardova. Pošto se brzine putovanja sa razvojem javnih prevoznih sredstava povećavaju, mogla se naselja dalje širiti jer se vreme putovanja od ovih naselja do centra grada ne povećava. Na taj način je javni gardski putnički prevoz u znatnoj meri utica na formiranje i razvoj gradova.
Javni gradski putnički prevoz služi za prevoženje velikog broja stanovnika unutar gradskih teritorija, zbog čega se naziva još i masovni i njegova osnovna karakteristika je da ga može, pod određenim uslovima koji propisuje skupština gradova, koristiti svaki građanin.
Ovim radom biće prikazane metode brojanja putnika, a posebna pažnja će se posvetiti kontrolnom brojanju putnika na liniji Korićani – Drača.

2. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Za različite svrhe u saobraćaju prikupljaju se mnogobrojni podaci na razne načine. Prema načinu dobijanja sve podatke smo podelili u dve osnovne grupe:
1. statistički i knjigovodstveni podaci
2. podaci dobijeni putem istraživanja, kao što su brojanje i anketiranje putnika i snimanja saobraćaja
Posebno će biti prikazane metode brojanja putnika, preko kojih se dobijaju osnovne karakteristike kretanja putnika, kao i metode anketiranja putnika, na osnovu kojih se dobijaju osnovne karakteristike putnika. Ove metode su definisane i razrađene na saobraćajnom fakultetu u Beogradukroz primenu u većem broju studija rađenim za razne naše gradove.

2.1. Sistemska brojanja

Pod sistemskim brojanjima podrazumeva se detaljno brojanje putnika po mestu i vremenu na jednoj liniji ili celoj mreži linija javnog prevoza u gradu. Cilj sistemskog brojanja je dobijanje osnovnih parametara koji karakterišu kretanje putnika na liniji, kao što su: ulasci i izlasci putnika duž linije, broj putnika, protok putnika, srednja dužina vožnje i izmene putnika.
Sem toga dobijaju se i podaci o usklađenosti prevoznih zahteva i prevoznih kapaciteta koji se izražavaju koeficijentom iskorišćenja mesta u vozilu Kik, kao i drugi prevozni pokazatelji značajni za organizaciju prevoza.
Sistemsko brojanje vrše ljudi-brojači koji se po pravilu postavljaju u vozila. Na linijama sa velikim brojem vozila, gde je broj vozila veći od broja stanica, brojanje može da se vrši na stanicama, jer se na taj način angažuje manji broj ljudi.
Ljudi-brojači, koji se prethodno obučavaju, upisuju odrđene podatke u unapred pripremljen brojački list.

Rating: 2.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Saobraćaj

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari