Načela obligacionog prava
UNIVERZITET U TRAVNIKU
PRAVNI FAKULTET
POSLOVNO PRAVO
( NAČELA OBLIGACIONOG PRAVA )
-seminarski rad-
Kandidat:
Mentor:
Miljanović Dario Doc.dr.Meliha Frndić imamović
Broj indeksa: I-40/17-T
Maline, oktobar 2018. godine.
Sadržaj:

4
2. Sloboda uređivanja ugovornih odnosa
Sloboda uređivanja ugovornih odnosa je sadržana u članu 10, Zakona o obligacionim odnosima
FBiH, i glasi:
Član 10.
Učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno
Ustavu Republike Bosne i Hercegovine prinudnim propisima te moralu društva
.
Načelo slobode uređivanja obligacionih odnosa predstavlja jedno od klasičnih načela
obligacionog prava. Ako uzmemo u obzira da je danas normalno da postoji proizvodnja i
razmjena robe, samim tim stoji i da je postojanje obligacionog prava neophodno, jer ono
predstavlja nadogradnju nad robno-novčanim odnosima. Uslučajevima kada dolazi do ugovaranja
robne proizvodnje ili razmjene, iste u određenom obimu prati sloboda ugovaranja.
Sloboda ugovaranja u obligacionom pravu prihvaća se kao jedno od osnovnih načela (prncipa)
ugovora i ugovornog prava. To znači da ugovorene strane svojim izjavama volja mogu zasnivati,
mijenjati ili ukidati obligacione odnose.
Navedeno pravo daje mogućnost stranci da zaključi ili
ne zaključi neki određeni ugovor, kao i da odredi i mijenja sadržaj ili formu ugovora.
Zakon o obligacionim odnosima FbiH; član 10.
Abedin bikić; Obligaciono pravo; Sarajevo 2007 godine; strana: 50.
5
3. Savjesnost i poštenje
Član 12.
Zakona o obligacionim odnosima FBiH, glasi:
Član 12.
U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici su dužni
da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja.
Ovo načelo, savjesnosti i poštenja potiče još iz rimskog doba, gdje je glasilo bona fides ili u
prevodu dobra vjera.
Bona fide
(lat. ablativ od
bona fides:
dobra vjera), u dobroj vjeri,
dobronamjerno, pošteno. Pojam
bona fide
u pravu označuje da je određena osoba pri sklapanju
kakva pravnog posla ili u obavljanju pravnih čina uvjerena da postupa pošteno i u skladu s
pravnim poretkom, ili da barem nije svjesna protupravnosti svojih postupaka. O tome je li osoba
postupala
bona fide
ovisit će određene pravne posljedice njezinih postupaka.
Savjesnost i poštenje je generalna klauzula, i to ne samo za područje obligacionog prava. Ovaj
princip nalazi svoju primjenu, pored ostalog, i u stvarnom pravu, npr. kod stjecanaj prava
vlasništvadosjelošću (odžajem) i dr. Na području obligacionih odnosa savjesnost i poštenje
poznato je još u rimskom pravu kao ''bona fides'', a u početku se najviše primjenjivalo kao
protivteža pretjeranom formalizmu prvobitnog privatnog prava.
Zakon o obligacionim odnosima FbiH; član 12.
Podatak preuzet sa internet stranice: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8618, datum pristupa:
13.10.2018. godine
Abedin bikić; Obligaciono pravo; Sarajevo 2007 godine; strana: 52/53.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti