Napoleon Bonaparte – Pohod na Rusiju

UVOD
Napoleon Bonaparta (1769.-1821.) ubraja se među najveće vojskovođe u historiji.Od siromašnog porijekla se uzdigao do cara Francuske, a u određenom periodu i do gospodara cijele Evrope. Napoleon je od ranih postrevolucionarnih godina nasljedio francuski način ratovanja – napad, pokret, nemilosrdnost – što je zbunjivalo protivnike. On ga je usavršio svojim harizmatičnim vodstvom i taktičkom inteligencijom.Napoleon je bio pravi majstor da sve nosioce činova svoje vojske nadahne i u njima probudi odanost i hrabrost koje je visoko cijenio. Birajući podređene, oslanjao se na sreću, neustaljene metode i na agresivnost. Napoleon je sebi postavljao visoke standarde, ubijeđen da je podstaknut plemenitim idejama: ljubavlju prema Francuskoj, čašću i pravima čovjeka. Bio je odvažan, blagonaklon u pobjedi i velikodušan. Učitavoj Napoleonovoj epohi pohod na Rusiju predstavlja vrhunac njegove moći, ali i prelomni događaj koji je doveo do slamanja njegove hegemonije na evropskom kontinentu.
Napoleonova invazija na Rusiju 1812. godine, predstavlja prekretnicu Napoleonovih ratova. Napoleonova invazija u Rusiji je poznata kao Domovinski rat.Ponekad se označava i kao “rat 1812.”Napoleonu je pobjeda u Rusiji trebala ne samo da održi bahatom caru Aleksandru lekciju i smanji ruski utjecaj u Europi, već i da povrati ugled narušen neuspješnom kampanjom u Španjolskoj i dokaže vječnim protivnicima Britancima da ne namjerava tako lako odustati od davnog sna – invazije na Otok. Međutim, neće sve ići onako kako je Napoleon planirao, već na samom početku vrućina i razne bolesti desetkovati će njegovu vojsku, a kasnije će ga ruska zima i general Kutuzov potpuno uništiti. Pa, iako je nakon Pirove pobjede kod Borodina uspio ostvariti svoj glavni cilj i ući u Moskvu, upravo će u tom gradu čekavši Aleksandrovo pismo dočekati zimu i potvrdu vlastitog poraza. Tu će napokon shvatiti kako su odlučni ti Rusi, te da se s istinskim domoljubljem ne može mjeriti nitko, pa čak ni sam Napoleon.

UZROCI POHODA
Nakon pobjeda nad Pruskom, a zatim i ruskom vojskom Napoleon sa ove dvije države sklapa mir u Tilzitu (1807.). Ovim se mirom Rusija obvezala poštovati kontinentalnu blokadu Velike Britanije, a Pruska je izgubila polovicu tadašnjeg teritorija. Tilzitskom miru prethodio je sastanak Napoleona i ruskog cara Aleksandra I. na rijeci Njemen. Dva cara poljupcem označuju svoje pomirenje i zaklinju se na vječno prijateljstvo. Vječnost će potrajati pet godina. Napoleonova žena Josephina nije mu mogla dati djece pa car odluči isprositi ruku Aleksandrove sestre Katarine. Aleksandar ga odbija, a Napoleon se kasnije vraća na isto pitanje skrenuvši svoju pažnju na mlađu sestru Anu. I opet bude odbijen. Ne mogavši dobiti jednu od Romanovih, uzet će jednu od Habsburgovaca i ženi se Marijom Lujzom. Aleksandar se razljuti što se Napoleon više nije trudio oko njegovih sestara i iz tih bijednih bračnih kombinacija rađa se novo neprijateljstvo i pohod na Rusiju.
Uzrok mu je, doduše, i nešto ozbiljniji; zbog sve učestalijeg kršenja kontinentalne blokade Napoleon je odlučio pripojiti tadašnje Oldenburško vojvodstvo kojim je upravljao carev šurjak. Međutim, Rusija i dalje nije poštivala blokadu, a istovremeno je udarila visoke poreze na luksuzne artikle, osobito na vino i svilu, koji su uglavnom dolazili iz Francuske. Zbog svega toga Napoleon je smatrao da bahatom caru treba održati još jednu lekciju i odlučio krenuti u svoju propast; u pohod na Rusiju.

VOJSKA
Francuska Velika armija od 691 501 vojnika je 24. juni 1812. prešla rijeku Njemen i krenula prema Moskvi. Bila je to do tada najveća sakupljena vojska u europskoj historiji. Velika armija bila je podijeljena na: središnju udarnu silu od 250 000 vojnika pod Napoleonovim zapovjedništvom, dvije druge frontalne armije pod zapovjedništvom Eugènea de Beauharnaisa(80 000 vojnika) i Jérômea Bonapartea, najmlađeg Napoleonova sina (70 000 vojnika), dva odvojena korpusa pod zapovjedništvom Jacquesa MacDonalda (32 000 vojnika) i Karla Schwarzenberga (34 000 austrijskih vojnika) te rezervna armija od 225 000 vojnika.
Pored toga 80 000 gardista regrutirano je za obranu granica Varšavskog vojvodstva. Zajedno s njima ukupne francuske snage na ruskoj granici i u Rusiji bile su gotovo 800 000 vojnika. Toliki broj vojnika jako je rastegao carstvo, jer je 300 000 francuskih vojnika bilo u Španjolskoj, a preko 200 000 u Njemačkoj i Italiji.
Od Velike armije većinu su činili Francuzi.Bilo ih je 450 000.Saveznici su činili ostatak.Tako je bilo 34 000 Austrijanaca, 95 000 Poljaka, 90 000 Nijemaca (24 000 Bavaraca, 20 000 Saksonaca, 20 000 Prusa, 17 000 Vestfalaca i nekoliko tisuća iz malih porajnjskih država), 30 000 Talijana, 25 000 Napolitanaca i ostali.