Obrazovanje kao komponenta karijernog vođenja i savetovanja u tranzicionim periodima profesionalnog razvoja odraslih
Objavio minche90 18. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Filozofija
Objavio studenti.rs 14. jun 2019. Prijavi dokument
Emocije su važan pratilac mnogih psihičkih dešavanja i mogu se definisati kao unutrašnja subjektivna stanja praćena odgovarajućim fiziološkim promenama (svedoče o uzbuđenosti), ekspresijom u pokretima lica i tela, emocionalnim ponašanjem i različitim mislima. Emocije imaju adaptivnu funkciju u vidu odgovora na pretnje i mogućnosti u različitim situacijama (Nesse, 1990). Jedna od primarnih emocija je radost (pored gneva, straha, tuge i gađenja) i povezana je sa uspehom u ostvarenju nekog cilja (bilo da ga je postigao sam pojedinac ili neko njemu blizak). Intenzitet zavisi od važnosti koju pridaje tom cilju. Dakle, radost je trenutno emotivno stanje, a (životna) sreća je trajnije osećanje. Veliki broj faktora utiče na nju, ali neka istraživanja pokazuju da su najbitniji prediktori zadovoljstva sopstevnim životom odnosi sa drugim ljudima (Myers, 2000). Ovde će se o sreći govoriti više u smislu radosti, tj.emocije, a ne životne sreće. Dakle, emocije, tj.osećanja su složena psiho-fiziološka iskustva izazvana nekom biohemijskom i sredinskom pobudom, koja može biti doživljena kao prijatna, neprijatna ili oboje. Sreća i zadovoljstvo su prijatne. Odmah nakon rođenja, bebe ispoljavaju zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, a krajem trećeg meseca počnu da ispoljavaju sreću.
Još od najranijih perioda filozofije razmatrano je pitanje sreće i zadovoljstva kod ljudi. Filozofi, kao i naučnici, vekovima su, na različite načine pokušavali da objasne, definišu ova stanja i nađu im korene, kako u socijalnom, odnosno društvenom aspektu, tako i u biološkom. Još od Aristotela smatra se da se sreća sastoji od najmanje dva aspekta, a to su: hedonia (zadovoljstvo) i eudaimonia (blaženstvo) (Waterman, 1993). Naučnicima je nedavno predloženo da dodaju treću komponentu, koja je u vezi sa osećanjima posvećenosti i učešća u životu (Seigman, 2005). Time su naučnici napravili značajni napredak u definisanju i merenju sreće, na osnovu samoprocena subjektivnog blagostanja, tj. dobrog življenja (engl. well-being) (Kahneman, 1999; Ryan i Deci, 2001; Diener, 2003; Seligman, 2005). Treba napomenuti da ne treba nikako mešati hedoničku komponentu sreće sa hedonizmom (težnja zadovoljstvu radi zadovoljstva kao takvog).
Objavio minche90 18. april 2024.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio nixazizu 06. januar 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio goja91 24. april 2024.
Objavio seminar444 24. april 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.