Odlomak

OBJEKTI TRGOVINE
 
Doc.arh. Dragan Stamenović

Trgovina, jedna od primarnih društvenih delatnosti, prisutna je u svim periodima razvoja civilizacije i opšte humane komunikacije; najpre kao robna, a zatim kao novčana razmena dobara. Ostaci nekadašnjih trgovačkih objekata mogu se još uvek naći širom sveta, nezavisno od vremena ili stepena razvijenosti društva u kojem su nastali.  Klasični antički forum bio je pravougaoni prostor koji su formirale upravne zgrade, hramovi i pijaca. U starom Rimu pijace su se razlikovale ovisno od toga šta se na njima prodavalo (bile su to tzv. stočne, riblje ili
pijace namenjene prodaji voća i povrća). Ovakav tip pijaca još uvek postoji, modifikovan i prilagodjen savremenim uslovima trgovine, ali i u svom osnovnom, izvornom obliku, najčešće na orijentalnom bazaru. Principi kupovine i prodaje karakteristični za trgovinu u okviru pijačnih prostora, danas se primenjuju i u drugim trgovačkim objektima, u vidu sajamske
promocije i ponudi specifične robe u odredjenom periodu.  Razvoj trgovine u potpunosti prati razvoj ljudskog društva i oblici u kojima se manifestuje uvek su u skladu sa ekonomskim razvojem sredine, odgovarajućim socijalnim miljeom kao i sa tehničko-tehnološkim mogućnostima njene eksploatacije i postojanja.
(Bremen, Orijent, New York, Sangaj, Singapore,sl. 1, 2, 3,4,5, 6 i 7)
Hronološki gledano, prve anglomeracije individualnih trgovina, u obliku u kome su i danas prisutne, nastaju u srednjem veku. Narastajuće potrebe za prometom robe i novca utiču na formiranje prvih trgovačkih ulica, kompleksa i zona. Slike gradova, koji dobijaju nove obrise kao odraz isticanja bogatstva i moći, ponegde su se uspešno odrzale i do današnjih
dana, da bi savremenim pristupom i osmisljenom rekonstrukcijom ponovo bile u potpunosti afirmisane. (Cester, sl.8)
U devetnaestom veku pojavljuju se ROBNE KUĆE, objekti u kojima se po prvi put (“pod jednim krovom”) nudi široki izbor roba, usluga i servisa (Pariz 1872. sl.9). Istovremeno, pojavljuju se i ARKADE i GALERIJE, kao odgovor na sve prisutniju potrebu za povezivanjem nezavisnih prodavnica u gradskom kontekstu. One nastaju skoro istovremeno u svim
većim evropskim gradovima; Milanu, Londonu, Parizu ili Berlinu. Bile su to pokrivene trgovačke ulice sa kontinualnim nizovima prodavnica sa obe strane (Lajpcig, Bec 1840. sl.10). Galerija Vitorio Emanuele u Milanu, svojim značajem i pojavom doslovno je stekla status trgovačke “Katedrale”. (Milano,sl.11). Mnogi savremeni trgovački MOLOVI baziraju organizaciju svojih prostora na iskustvima stečenim na primeru ovakvih galerija.( New York, sl.11)  Trgovina je postala izuzetno važan deo svakodnevnog života u 20. veku i mesta u kojima se ona i danas odvija moguće je pronaći u izuzetno širokom spektru prostora namenjenih ovoj delatnosti. Trguje se na pijacama, u kioscima, malim prodavnicama (buticima), standardnim
prodavnicama namenjenih prodaji robe široke potrošnje ili specijalne namene, robnim kućama, tržnim centrima kao i u okviru složenih struktura koje, pored objekata trgovine, sadrže i one koji u svojoj funkciji nisu isključivo i samo trgovački, vec su namenjeni zabavi, ugostiteljstvu, raznovrsnom vidu usluga, sa dopunama koje mogu da sadrže i
specijalizovane poslovne objekte.  Danas smo svedoci i fenomena aktuelnog oblika trgovine koji je sve više prisutan i koji se manifestuju kao novi standard u svetskim razmerama,
kupovine putem telefona ili korišćenjem interneta.

Ovako širok izbor tipova trgovina odredjuje stav da ne postoje jasna i strogo definisana pravila kakve bi sve forme gradjevina mogle da prihvate i reprezentuju ovu funkciju i pokreće niz pitanja: da li se trgovački objekti mogu posmatrati isključivo kao deo gradske teksture, da li je bolje da su mali ili veliki, da li je potrebno da budu dominantni kao “antički hram”,
privlačni ili zabavni kao “cirkus”? Da li je, nasuprot ovome, potrebno samo da budu “skromni“ i da pri tome omoguće da trgovina “govori sama za sebe”?

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Arhitektura

Više u Skripte

Komentari