Određenje multikulturalizma
Određenje multikulturalizma
Mentor: Student:
Beograd, april 2021.
S A D R Ž A J
Strana
1.
Uvod .......................................................................................................................................3
2. Pojam multikulturalizma.........................................................................................................4
3. Istorijski kontekst i razvoj.......................................................................................................6
4. Modeli multikulturalnog prostora...........................................................................................7
5. Multikulturalizam i problem identiteta................................................................................... 9
6. Multikulturalizam i interkulturalizam................................................................................... 10
7. Prava manjina........................................................................................................................11
8. Kritike multikulturalizmu......................................................................................................13
9. Zaključak...............................................................................................................................15
10. Literatura............................................................................................................................. 16

Prema pisanju Žganeca i Milivojevićeve (2001)
proces kulturne pluralizacije obeležava
postojanje različitih vrednosno-normativnih sklopova u društvu, pri čemu se razlike u kulturi
najčešće vežu uz etničku pripadnost. U tom smislu kulturna pluralizacija označava najpre
etničku različitost, koja se zbog istorijskih migracionih tokova kontinuirano povećava. Za
razliku od tradicionalnih višeetničkih društava, u kojima je kulturnu raznovrsnost po pravilu
obeležavala izrazita društvena segregacija, moderni pluralizam karakteriše slabljenje granica
među kulturama, ali i ubrzavanje promena unutar kultura. Razvoj modernog pluralizma
podrazumeva da se kulture osim što dolaze u međusobni dodir sve intenzivnije propituju,
prožimaju i konačno, refleksivno transformirušu. Otuda se, multikulturalizmu kao pojmu može
pristupiti na različite načine. S jedne strane označava razmatranje doprinosa koje pripadnici
neke manjine mogu dati u suodnosu sa dominantnom kulturom u društvu, a sa druge strane
označava specifične među-kulturalne odnose koji se pojavljuju na različitim nivoima. Kako
navodi Branković (2009) multikulturalizam je izraz dugotrajne i rasprostranjene pojave
mirnog opstajanja pripadnika različitih kultura na zajedničkom životnom prostoru.
Sam termin multikulturalizam je prvi put upotrebljen u jednom književnom delu, a u javnim
politikama navodno još 1957. godine u Švajcarskoj. Mada se od pedesetih godina može naći
sporadično u literaturi, početak upotrebe termina u današnjem smislu vezuje se za Кanadu i
1971. godinu. U govoru koji je kanadski premijer Pjer Trido održao 1971. godine, istaknuto je
da termin bikulturalizam više ne odslikava dovoljno precizno kanadsko društvo i da je termin
multikulturalizam u tom smislu precizniji, a iste godine Кanada je donela i Akt o
multikulturalizmu. Američki sociolog Nejtan Glejzer piše, kako je navedeno u radu Džekobe
(2002: 59): „Sada smo svi multikulturalisti. Možemo još da se sporimo oko detalja, ali
multikulturalizam je ono što ostaje; njegova pobeda je potpuna“
Kristina Inglis (Christine Inglis) multikulturalizam razume kao demokratsku reakciju
politike na raznolikosti koja se u društvu javlja na socijalnim i kulturnim osnovama. (navedeno
Žganec Nino; Miljenović Ana: Multikulturalizam u socijalnom radu, Zagreb 2011. str. 312
Branković Slobodan: Istorija kulture i civilizacije, Beograd: Megatrend univerzitet 2009.str.36
Džekobi, R.: Кraj utopije. Politika i kultura u doba apatije, Beograd: Beogradski krug 2002. str 59
u Hodžić, 2014). Hodžić ističe još neka pojmovna određenja multikuluralizma. Tako piše da
Džozef Raz (Joseph Raz), multikulturalizam vidi politiku koja činjenici različitosti odgovara
potvrdnim odgovorom, odnosno, različitostima odgovara sa – da, dok ga Bihu Pareh (Bikhu
Parekh) vidi primarno kao platformu za kulturni dijalog. Isti autor ističe i određenja ovog pojma
od strane savremenih liberalnih kritičara ovog pojma, poput Brajana Barija (Brian Barry), koji
ga definiše kao antiprosvetiteljski i antiuniverzalistički, raspoznavajući u njemu posebnu zamku
koja dolazi do izražaja u prenosu javnih funkcija na manjinske grupe.
U javnim politikama višeetničkih država priznavanje etičkih i kulturnih identiteta je
preduslov politike multikulturalnosti, a njena suština je u načinu kojim se uspostavlja
dugoročna, održiva ravnoteža između politike društvene integracije manjinskih kultura i
antiasimilacionih mera. Uspostavljanje ove ravnoteže je najveći izazov u politikama
multikulturalizma, jer priznavanje kulturnih prava i različitih oblika autonomije pogoduje
socijalnoj segregaciji. Osim toga, ne bi trebalo da zanemarimo ili nipodaštavamo činjenicu da je
pripadništvo etničkoj grupi i osećaj sigurnosti pod njenim okriljem ljudima važno. Način
ishrane, odevanja, posvećeno ili povremeno poklonjenje ritualima i običajima nisu samo stil
života, već i način na koji se kulture brane u nedruželjubivom okruženju. Sećanje i solidarnost
su snažna osećanja koja povezuju ljude u oblikovanju ličnog i grupnog odnosa prema etničkom
identitetu. Sa tim u vezi, Bašić navodi da upravo populizam, kao počast savremene demokratije,
u etnicitetu nalazi nepresušno izvorište ideja za svoje zavodljive i maglovite političke koncepte
čijem ostvarivanju je uvek prepreka neko drugi.
3. Istorijski kontekst i razvoj
Hodžić Dželaludin: Liberalizam vs.multikulturalizam;pregled rasprave o grupnim pravima, Sarajevo: Centar za napredne
studije, 2014.str.56,57
Bašić Goran: Mulitikulturalizam i etnicitet, Beograd: Institut društvenih nauka, 2018. str.9
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti