Sarajevo, mart 2017.
OPOREZIVANJE IMOVINE U POSTTRANZICIJSKIM ZEMLJAMA
Predmet:
Poreska politika i sistem
Studenti :
Profesor:
Dženan Đonlagić
Anida Čusto 3815 – 72088
Asistentica:
Lejla Lazović – Pita
Berina Doljančić 3767 – 71787
Amira Halilović 3916 – 71472
Adin Hasić 3806 – 71197
4
Sarajevo, mart 2017.
2. METODOLOŠKI OKVIR RADA
2.1. Opravdanost istraživanja
Oporezivanje imovine, usprkos tomu što je u suvremenim poreznim sustavima bagatelni
porezni prihod, još uvijek je znatan izvor financiranja nižih razina vlasti. Pod oporezivom
imovinom uobičajeno se razumijevaju nekretnine (u smislu posjedovanja i prometa), iako je
sam pojam znatno širi pa se može razmatrati čitavo mnoštvo oporezivih izvora. Problemi u
financiranju, kako lokalnih, tako i državnog proračuna, u Bosni i Hercegovini su rezultirali
diskusijama o uvođenju novih poreza, pa tako i poreza na imovinu. Moguće izmjene zakona
spominju se za oporezivanje nekretnina u kojima vlasnik stanuje i za proširenje osnovice pri
oporezivanju porasta vrijednosti imovine.
2.2. Naučni cilj
Rad ima za cilj analizirati postojeće porezno opterećenje imovine i imovinskih prava u
bosanskohercegovačkom poreznom sistemu te mogućnosti njegova proširenja. Iako se BiH
kandidatura za članstvo u EU odnosi i na poreznu harmonizaciju, pitanje oporezivanja imovine
nije u potpunosti regulirano. Širenje osnovice oporezivanja imovine i uvođenje novih poreza
rezultiralo bi relativno malim iznosom poreznih prihoda, uz znatne troškove i dodatno
opterećenje poreznih obveznika pa je eventualnoj reformi potrebno pristupiti promišljeno i uz
temeljite prethodne analize
2.3 Društveni cilj
Nas u radu interesuje oporezivanje nekretnina u zemljama u tranziciji. Kako znamo,
oporezivanje imovine jedan je od najstarijih poreznih oblika iako je, s aspekta suvremene
države, riječ o bagatelnom porezu.
Usprkos tomu što na razini sustava ovaj porezni oblik ima malen udio u ukupnim poreznim
prihodima, za poreznog obveznika pojedinca opterećenje je snažno i najčešće jednokratno.
5
Sarajevo, mart 2017.
Imovina se redovito doživljava kao pokazatelj bogatstva i njezino oporezivanje može se
pravdati načelom ekonomske snage prema kojemu bogatiji trebaju snositi i više poreza. Bogatiji
ujedno imaju i veća očekivanja i koristi od javnih dobara i usluga što ih pruža zajednica pa u
njezinu financiranju trebaju i sudjelovati u većem iznosu. Dublja analiza otvara više pitanja koja
opravdanost ovih poreza dovode u pitanje: je li imovina doista pokazatelj bogatstva ili su to
dohodak i dobit (iz kojih se ovaj porez u konačnici i plaća), kako tretirati „nevidljivu imovinu“
(ljudski kapital) i dolazi li u uvjetima postojanja poreza na imovinu do povećanja potražnje u
odnosu prema štednji.
2.4 Hipotetički okvir
Glavna hipoteza
H 1
. U zemljama u tranziciji, porez na imovinu može se pojaviti kao opći (obuhvaća
ukupnu - po mogućnosti neto-imovinu) ili parcijalni porez koji zahvaća u pojedine
dijelove imovine
Pomoćne hipoteze
PH 1
. Pod imovinom se nerijetko misli na oporezivanje nekretnina samo u smislu
građevina i zemljišta, što je dosta površno gledište jer je pojam znatno širi pa obuhvaća i
različite oblike stjecanja nekretnina (promet nekretnina, uključujući nasljeđivanje i
darovanje), kao i primitke koji se ostvaruju od imovine (najam stambenih i poslovnih
prostora) i kapitalnu dobit što proizlazi iz porasta vrijednosti imovine (neovisno o obliku
u kojemu se pojavljuje, npr. financijska imovina, nekretnine, pokretnine itd.).
PH 2
. Posjedovanje nekretnina u BiH trenutno se oporezuje samo ako se odnosi na kuće
kojima se koristi povremeno i sezonski (te se smatraju kućama za odmor), na promjenu
vlasništva i, u ograničenom broju, nasljeđivanja ili darovanja, ali ne i na nekretnine u
kojima se stanuje.
7
Sarajevo, mart 2017.
Teorijske osnove oporezivanja imovine
S obzirom na to da se visokim poreznim stopama može zagrabiti u samu srž imovine, to je opća
preporuka da se imovina treba oporezovati što nižim stopama uz postojanje određenog broja
oslobođenja. Mogućnost poreznog obveznika da iz prihoda koji mu pritječu plati nominalni
porez na imovinu, ovisit će o nekoliko kriterija: koliko iznosi porezno opterećenje, kolika je
duljina trajanja porezne obveze i pritječu li mu prihodi od imovine i njezinih dijelova ili ne
(Jelčić, Ba., 1997.).
Oporezivanje imovine (ili „bogatstva“, kako se naziva u dijelu literature - usp. Rosen, 1999.)
povezano je s više dilema pa su i argumenti vezani uz opravdanja za ubiranje ovog poreza
ponešto neuvjerljivi. Za opravdanje uvođenja poreza na imovinu navode se dva kriterija: kriterij
koristi i kriterij porezne snage (Musgrave, R&P, 1993.). Kriterij koristi zasniva se na činjenici
da bolje komunalne usluge znače i veću vrijednost nekretnina pa njihovu cijenu stoga trebaju
snositi vlasnici tih nekretnina. S obzirom na veću vrijednost imovine kojom raspolažu, oni
imaju i snažniju potrebu za zaštitom vlasništva, koju im pruža država, zato i u financiranju
državnih potreba trebaju sudjelovati u većem iznosu. Kriterij porezne snage promatra imovinu
kao pokazatelj bogatstva pojedinca. Međutim, kako je u financijskoj teoriji i praksi vlada dilema
o tome u kolikoj je mjeri imovina stvarna ekonomska snaga poreznoga obveznika, taj argument
imao je više smisla u vrijeme kad je imovina (npr. zemljište ili stoka) doista bila pokazatelj
porezne sposobnosti. U suvremenim okolnostima glavnina dohotka pritječe u novcu pa je
poreznu sposobnost sve teže mjeriti imovinom kojom obveznik raspolaže. Posebno pitanje pri
tome je definicija imovine, i to s aspekta posjedovanja različitih oblika koji donose gospodarske
koristi, kao što je primjerice znanje, ljudski kapital ili veči iznos financijske imovine (Rosen,
1999.).
Porez na imovinu može se klasificirati na temelju više kriterija (Jelčić, Ba. 1997.):
porez na nominalnu i realnu imovinu, pri čemu se realni porez na imovinu primjenjuje
samo u izvanrednim okolnostima (jer zadire u samu supstanciju imovine), dok je u
praksi prisutan nominalni porez na imovinu, koji se plaća iz prihoda, porez na:
o
nekretnine,
o
pokretnu imovinu i
o
prava,
