Odlomak

ORGANI  EVROPSKE  ZAJEDNICE/UNIJE

Još u srednjem veku nastale su ideje ujedinjenja evropskih država. Države, koje su ušle u EEZ su za vreme Karla Velikog, Napoleona, a zatim i Hitlera nasilno objedinjene.

Evropska unija , kao oblik ujedinjenja evropskih država se prvi put pominje u jednom zvaničnom dokumentu iz 1930. godine – memorandumu, koga je francuski ministar spoljnih poslova Aristid Brijan uputio Društvu naroda. U memorandumu je bilo predloženo osnivanje Evropske unije, kao federalnog saveza naroda Evrope. To je podržao i ministar spoljnih poslova Gustav Stresman, ali se te ideje nisu ostvarile zbog promena u Nemačkoj.
Određeni oblici udruživanja država stvarali su povoljnu klimu koja je, malo po malo, uticala na stvarenje većih asocijacija država u Evropi.
Istorija Evropske unije predstavlja vremenski period koji počinje 1952. godine osnivanjem prve evropske nadnacionalne ekonomske zajednice — Evropske zajednice za ugalj i čelik. U Evropi su 1958. godine osnovane još dve nadnacionalne zajednice — Evropska ekonomska zajednica i Evropska zajednica za atomsku energiju, koje su se 1967. zajedno sa Evropskom zajednicom za ugalj i čelik ujedinile u Evropsku zajednicu. Kao samostalna nadnacionalna zajednica, Evropska zajednica je prestala da postoji 1993. godine kada je, postavši jedan od tri stuba Evropske unije, ušla u njen sastav.
Od svog nastanka, pa do današnjih dana, Evropska unija je rasla i razvijala se. Ono što je počelo kao šestočlana organizacija za slobodnu trgovinu industrijskim sirovinama, razvilo se u jedinstvenu uniju unutar čijih 27 članica je omogućeno slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. Njeni građani se služe zajedničkom valutom, a članice ostvaruju jako blisku saradnju u pravnim, policijskim, odbrambenim i spoljnopolitičkim pitanjima. Od zajednice koja je izgradila Evropu iz pepela nakon Drugog svetskog rata, prerasla je u uniju sa preko 494 miliona stanovnika, sa najvišim bruto društvenim proizvodom na svetu.
Evropska unija stvara jedinstveno tržište putem sistema zakona koji se primenjuje u svim državama članica, što garantuje slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala. Ona zadržava zajedničku trgovinsku politiku, poljoprivrednu politiku i politika u oblasti ribarstva i regionalnog razvoja. Evropska unija je 1999. uvela zajedničku valutu evro, koju je do sada usvojilo 13 država članica.

Evropska zajednica je zadržala postojanje i pravni kontinuitet. Ugovor iz Amsterdama je ukinuo odredbe Fuzionog ugovora od 8. aprila 1965. kojim su objedinjena rešenja triju zajednica i najbolja rešenja preuzeo za sebe. Ključne organe EZ preuzima Evropska unija ili ih EU samo “pozajmljuje”, koristeći se subjektivitetom organa EZ. Ovi organi, ponovo definisani ugovorom iz Amsterdama, zadržavaju puni kontinuitet prava, obaveza i nadležnosti kao organi Evropske unije.

 

 

 
 ORGANI EVROPSKE ZAJEDNICE – UNIJE
Funkcionisanje Evropske zajednice ostvaruje se kroz izvršavanje određenih zadataka koje obezbeđuju njeni organi: Evropski parlament, Evropski savet, Savet ministara, Komisija, Sud pravde i Finansijski sud. Ugovor o osnivanju evropske zajednice, propisuje nadležnost svakog od ovih organa.
Važne institucije Evropske unije su Evropska komisija, Evropski parlament, Savet Evropske unije, Evropski savet, Evropski sud pravde i Evropska centralna banka. Građani Evropske unije svoje predstavnike u Evropskom parlamentu biraju svakih 5 godina.
Evropska unija ima nekoliko institucija:

  •  Evropski parlament (785 članova)
  •  Savet Evropske unije (ili ‘Savet ministara’) (27 članova)
  •  Evropski savet
  •  Evropska komisija (27 članova)
  •  Evropski sud (15 sudija)
  •  Evropski finansijski sud (27 lanova)
  •  Savet Evrope (46 članova).

Unutar evropskih zajednica postojala je složnost oko toga da se ovlašćenja njihovih rukovodećih tela moraju povećati, ali postojalo je i neslaganje oko načina na koji bi to povećanje bilo izvršeno. Naime, Francuska se zalagala za povećanje ovlašćenja Saveta ministara Zajedničke skupštine, dok su druge zemlje članice smatrale da se jačanje rukovodećih tela može izvršiti samo njihovom integracijom u jedno telo sa širokim ovlašćenjima. Posle dužih pregovora (23. septembar 1963. — 8. april 1965) zemlje članice su u Briselu potpisale Ugovor o spajanju, dokument koji je predviđao ujedinjenje tri evropske zajednice, a samim tim i ujedinjenje njihovih rukovodećih tela.
Ugovor je stupio na snagu 1. jula 1967. godine, čime su stvoreni Evropska zajednica i njena rukovodeća tela — Evropska komisija, Savet ministara i Evropski parlament. Ekonomske odredbe ovog sporazuma su dovele do još veće ekonomske integracije zemalja članica — carina na industrijsku robu između njih je ukinuta i uvedena je zajednička carinska tarifa prema zemljama van Zajednice.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari