Organska proizvodnja

1. Uvod

Organska poljoprivredna proizvodnja je oblik poljoprivrede koji se zasniva na upotrebi rotacije usjeva, zelenišnog đubrenja, komposta i biološke kontrole insekata.
Bazira na visokom poštovanju ekoloških principa putem racionalnog korišćenja prirodnih resursa, upotrebe obnovljivih izvora energije, očuvanja prirodne raznolikosti i zaštite
životne sredine.
Organska ili ekološka poljoprivreda je proizvodnja hrane bez upotrebe sintetičkih i veštačkih hemikalija Zabranjeno je korišćenje svih sintetičkih đubriva, pesticida, a nadgleda se i lečenje životinja
Metode organske proizvodnje podrazumijevaju primjenu prirodnih postupaka i supstanci, a ograničavaju ili potpuno eliminišu upotrebu sintetizovanih sredstava.
Organska proizvodnja u Srbiji je sve popularnija i ekonomski značajnija, a zahvaljujući potencijalima koji se prije svega ogledaju u usitnjenom posjedu i zemljištu koje nije kontaminirano štetnim materijama, ovaj vid poljoprivrede može značajno doprinjeti razvoju ruralnih područja, a time i poljoprivrede uopšte.

Slika br. 1 Organski proizvedena hrana
2. Osnovni principi organske proizvodnje

Osnovne principe za razvoj organske poljoprivrede postavio je IFOAM (Međunarodna federacije pokreta za organsku poljoprivredu). Na ovim standardima zasnivaju se regulative EU, zatim Codex Alimentarius, kao i Zakon o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima Repubike Srbije.
Osnovni principi na kojima se bazira razvoj organske poljoprivrede prema IFOAM-u su:
Princip zdravlja — Organska poljoprivreda treba da održi i poveća zdravlje zemljišta, biljaka, životinja, ljudi i planete u cjelosti. Uloga organske poljoprivrede, bez obzira na to da li je riječ o zemljoradnji, preradi, distribuciji ili potrošnji jeste da se održi i poboljša zdravlje ekosistema i organizama od onih najmanjih koji se nalaze u zemljištu do ljudskih bića. Organska poljoprivreda ima za cilj da proizvede visoko kvalitetnu, zdravu hranu koja doprinosi preventivnoj zdravstvenoj zaštiti i blagostanju.
Princip ekologije — Organska poljoprivreda treba da se zasniva na živim eko-sistemima i ciklusima, da radi sa njima, da ih podržava i pomogne njihovom održanju. Ovaj princip ukorjenjuje organsku poljoprivredu unutar živog ekološkog sistema. On navodi da proizvodnja treba da bude zasnovana na ekološkim procesima i recikliranju. Ishrana i blagostanje se ostvaruju kroz ekologiju specifičnog proizvodnog okruženja. Oni koji proizvode, prerađuju, trguju ili troše organske proizvode treba da zaštite i pozitivno djeluju na zajedničko okruženje, uključujući pejzaž, klimu, staništa, biodiverzitet, vazduh i vodu.
Princip pravednosti — Organska poljoprivreda treba da se zasniva na poštenim fer odnosima prema opštem okruženju, prirodi i životu. Pravednost je okarakterisana jednakošću, poštovanjem, pravdom i vođenjem računa o svijetu koji dijelimo, među ljudima i njihovim odnosom prema drugim živim bićima. Organska poljoprivreda treba svakome da obezbijedi dobar kvalitet života i doprinese suverenitetu u pogledu hrane i smanjenja siromaštva. Ona teži da proizvede dovoljne količine hrane dobrog kvaliteta i drugih proizvoda.
Princip njegovanja i staranja — Organskom poljoprivredom treba upravljati na oprezan i odgovoran način da bi se sačuvalo zdravlje i blagostanje sadašnjih i budućih generacija i ekosistema. Organska poljoprivreda je živući i dinamičan sistem koji reaguje na unutrašnje i spoljašnje zahtjeve i uslove. Oni koji se bave organskom poljoprivredom mogu da poboljšaju efikasnost i povećaju produktivnost, ali bez rizika da se ugroze zdravlje i blagostanje. Ovaj princip kaže da su oprez i odgovornost ključni momenti u upravljanju, razvoju i izboru tehnologija u organskoj poljoprivredi.
Organska poljoprivreda treba da spriječi značajne rizike usvajanjem odgovarajućih tehnologija i odbijanjem nepredvidivih, kao što je genetsko inženjerstvo.
3. Đubrenje u organskoj proizvodnji

Kao organska đubriva koriste se: stajnjak, kompost, treset, glisnjak, zelenišno đubrenje, treset, osoka, drveni pepeo, biljni rastvori i druge otpadne organske materije nastale kao sporedni proizvodi u prehrambenoj tehnologiji i industriji. U svetu se koristi čitav niz gotovih, deklarisanih vrsta organskih đubriva.
Pri organskoj proizvodnji jako je važno da se poveća broj organskih materija u zemljištu. Najpoznatije đubrivo za organsku proizvodnju je stajnjak, koji svoje korisne materije oslobađa u dužem vremenskom periodu do čak 5 godina.
Naravno ne smije da se koristi svjež nego samo kompostireni stajnjak koji je već neko vrijeme odležao. Takođe je popularno korišćenje plodoreda u kome jedna biljka, koja se skida ostavlja sljedećoj mineralne materije u većem obimu direktno u zemljištu.
Ne smije se ni u kom slučaju izostaviti kompost koji ima izvjestan broj prednosti u odnosu na stajnjak, a to je prije svega mogućnost uticaja na hranjive materije i na minerale na način što se bira koji će se sastojci mješati.
Međutim to povećava cijenu u odnosu na stajnjak. I na kraju još ostaje jedan način đubrenja koji izaziva velike polemike, a to su žetveni ostatci, koji se kod nas na velikim površinama spaljuju. Određeni broj poljoprivrednika neobazire se ni na zakonsku zabranu.
U zemljištu je potrebno veliku pažnju posvetiti flori i fauni . Gliste, npr. organsku materiju zemljišta dovode do stanja kojeg dalje razgrađuju mikroorganizmi.
Tako se osigurava hrana za biljke i krug se zatvara .Korišćenje vode za navodnjavanje u proizvodnji organske hrane je veoma značajna mjera.U organskoj proizvodnji voda za navodnjavanje mora biti I ili II klase.
Organska proizvodnja je pogodno zemljište za ostvarivanje finansijske dobiti proizvođača Poznato je da su artikli iz ekološke proizvodnje na tržištu 20 do 40 % skuplji od proizvoda iz konvencionalne poljoprivrede