Odlomak

Osnovi menadzmenta

UVOD

Poslovna filozofija je u trci za uspjehom uvijek pratila naučni, tehnološki i organizacioni razvoj, koji je posljednji decenija, kao nikad do sada, istakao u prvi plan značaj znanja, veština i kreativnosti, ali i mogućnost uticaja na njih. Uporedo s tim je rastao značaj pravovremenog uočavanja promjena kao dominante karakteristike savremenog poslovnog okruženja, i prilagođavanja takvom turbolentnom okruženju, što je i dovelo do naglog fokusiranja menadžmenta.
Na porast značaja menadžmenta kao naučne discipline uticali su brojni faktori, koji veoma brzo mijenjaju svjetski poslovni ambijent. Među tim faktorima posebno se mogu izdvojiti ubrzanje i uvećanje promjena uopšte, a vrijednosnih sistema i načina njihovog formiranja posebno, čemu je presudno doprineo informaciono-komunikacioni bum.
Među ostalim faktorima uticaja se ističu globalizacija poslovanja, porast veličine preduzeća i virtualizacija njegovog poslovanja i organizacije, umrežavanje i intrafirmska razmjena, novi olici organizacionih struktura, zaoštravanje konkurencije, prelaz od industriskog na postindustrisko društvo znanja, informacija i usluga povećana nestabilnost tržišta i ekonomskih uslova privređivanja, insistiranje na povećanju kvaliteta i stalnim inovacijama, usložnjavanje poslovnog okruženja , itd.
U navedenoj situaciji, savremeni poslovni ambijent nameće organizacijama, pored posjedovanja i razvijanja standardnih menadžerskih vještina (tehničkih, rada sa ljudima, shvatanja I oblikovanja rješenja i sl.), nove zahtjeve u pogledu vođenja- liderstva (koje treba da upravlja stalnim I krupnim promjenam), kao i visokih standarda analize, planiranja, formiranje strategije, njene implementacije i kontrole, koje upravo istražuje menadžment kao savremeni poslovni pristup. Kada je reč o liderstvu i liderima ne možemo zaobići Linkolna ili Mandelu, i njihove liderske sposobnosti i veštine koje su bile veoma važne za uspeh ili neuspeh organizacija kojima su upravljali. Hiljade naučnika je proučavalo liderstvo, njihove karakterne osobine, lidersko ponašanje i okolnosti ili situacije u kojima su radili. Tamarkin je zapisao da lideri izrastaju iz svog vremena, a njihove se osobine oblikuju kroz plime i oseke događanja koja ih okružuju.

RAZLIKE IZMEĐU MENADŽERA I LIDERA

Neupitna je činjenica da svaki menadžer raspolaže određenom moći unutar organizacije kojom upravlja. Način korišćenja i ispoljavanja te moći je različit i zavisi kako od ličnih sklonosti svake osobe, tako i od strukture i kulture svake organizacije.Liderstvo kao pojam i obeležje menadžera je nešto sasvim drugačije. Liderstvo označava poseban način ponašanja i upravljanja organizacijom, i ljudima unutar nje.Nisu i ne mogu svi menadžeri biti lideri. Zadatak lidera je da neprestano usklađuju organizacijsku kulturu s brzim promenama u okruženju i sa sve većim zahtevima tržišta. Oni imaju viziju i sposobnost nadahnuća i usmeravanja zaposlenika na stvaranje novih odnosa i ostvarivanje potrebnih kratkoronih i dugoročnih ciljeva.Liderstvo se u našoj svakodnevnoj biznis praksi, veoma često, pogrešno shvata i tumači, posebno sa stanovišta uloge zaposlenih i njihovog uvođenja u poslove unapređenja i ušteda, organizovanja poslova upravljanja i rukovođenja, dizajniranja organizacione strukture, definisanja međusobnih poslova i nadležnosti, definisanja liderstva  kao isključive obaveze top menadžmenta, i posebno, razumevanja razlika između lidera imenadžera. Pogrešno shvatanje se može naći na svim nivoima i oblicima privrednog organizovanja, podjednako i u javnom i u privatnom sektoru. U vezi s tim stanje svesti u razumevanju i poimanju koncepata liderstva, praksa, ponašanje zaposlenih i posebno rikovodilaca, limituje prosperitet i razvoj društva i preduzeća.
Liderstvo je najvažniji aspekt menadžmenta. Suština vođenja je volja ljudi da slede vođu i drže se onoga što on naredi ili kaže. Ono je jedan od zadataka menadžmenta, pa je menadžment širi, a vođenje uži pojam. Dok su osnovne funkcije menadžmenta planiranje, organizovanje, uticanje i kontrola, vođenje je samo jedna od podfunkcija menadžmenta. Odnos vođenja prema menadžmentu mogao bi se predstaviti kao odnos podskupa prema skupu. Vođenje je psihološka drama u kojoj lider mora da uspostavi savršenu kontrolu nad sobom da bi mogao kontrolisati druge. Ono podrazumeva i koordinaciju poslova koje obavljaju drugi. Vođenje i menadžment su dva posebna i međusobno dopunjavajuća sistema, svaki sa svojim funkcijama i karakterističnim aktivnostima. Oba su nužna za uspeh u sve složenijoj i turbolentnijoj okolini.Dok se menadžment bavi ”savladavanjem složenosti”, vođenje se bavi “savladavanjem promena”. To je osnovni razlog što vođenje posljednjih godina dobija tako veliku važnost.Svaka organizacija treba da teži snažnom menadžmentu, ali i odlučnom vođenju. Naravno, ne može svako biti jednako dobar i u menadžmentu i u vođenju. Neki ljudi imaju sposobnosti odličnih menadžera, ali ne i dobrih vođa. Drugi, nasuprot njima, imaju velike potencijale za vođenje, ali iz mnogih razloga ne mogu postati dobri menadžeri. Ako menadžera odredimo kao osobu zaduženu za funkcionisanje organizacije ili nekog njenog dela, onda se menadžerima smatraju ne samo predsednik ili potpredsednik kompanije već i biskupi, premijeri, vođe sportskih timova, poslovođe i drugi. Sve te menadžere karakteriše formalni autoritet u organizaciji kojom rukovode.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari