Osnovi prava intelektualnog vlasništva

UVOD

Prvi zakonski tekst kojim je uređena materija pronalazačkog prava bio je francuski zakon iz 1791.godine. Ovaj primjer slijedile su SAD 1792, a zatim i druge industrijski razvijene zemlje. Monopolsko pravo koje se daje pronalazaču, odnosno proizvođaču uglavnom dobija oblik patenta, mada postoje i drugi oblici zaštite pronalazačkog prava: tzv.mali patenti, tehnička unapređenja itd.

Prvi zakon iz ove oblasti u našoj zemlji bio je Zakon o zaštiti industrijske svojine od 17.02. 1922.godine, koji je, uz izmjene učinjene 1928.godine, bio na snazi sve do kraja II sv.rata. Nakon II sv.rata, 1948.godine donesen je Zakon o pronalascima i tehničkim usavršavanjima, koji je kao osnovni instrument zaštite pronalazaka usvojio tzv.pronalazačko svjedočanstvo, po uzoru na SSSR. Zakon je predvidio i patent, koji je bio namijenjen zaštiti inostranih pronalazača. Po sistemu pronalazačkih svjedočanstava država je bila nosilac prava na pronalazak i prava iz pronalaska, a pronalazaču su bila garantovana pronalazačka moralna prava i određena imovinska prava (pravo na naknadu).

Prelaskom na samoupravljanje 1952.godine, u praksi se počinju izdavati patenti, čak i za domaće pronalazače. Takvo stanje sankcionirano je odlukom Glavne državne arbitraže iz 1954, a posebno Zakonom o patentima i tehničkim unapređenjima iz 1960, koji je bio na snazi sve do 1981.godine kad je donesen novi Zakon o zaštiti pronalazaka, tehničkih unapređenja i znakova razlikovanja.

Danas je u BiH na snazi Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini iz januara 2002.godine (Sl.glasnik BiH br.2/03).

Međunarodna zaštita pronalazačkog prava ostvarena je potpisivanjem Konvencije Pariske unije za zaštitu industrijske svojine iz 1883.godine, kao i posebnim užim konvencijama, aranžmanima i sporazumima usvojenim u okviru Pariske unije, kao i drugim regionalnim ugovorima.

I – PREDMET ZAŠTITE PRONALAZAČKOG PRAVA

Predmet zaštite pronalazačkog prava je pronalazački rad, odnosno sam pronalazak kao njegov produkt.

 
1. PRONALAZAK

Pronalazak je određeno rješenje rješenje definisanog tehničkog problema koje je novo, ima inventivnu razinu i može se industrijski primijeniti. Dakle, da bi bio podoban za zaštitu, pronalazak mora ispuniti 3 uslova:
1.    da je nov;
2.    da ima inventivni nivo;
3.    da se može industrijski primijeniti.

Da li je pronalazak nov ili ne cijeni se objektivno, tj. prema stanju tehnike u svijetu. Pod stanjem tehnike se podrazumijeva sve ono što je na bilo koji način poznato svjetskoj javnosti. Poznatim se smatra tehničko rješenje koje je bilo opisano, izloženo ili upotrijebljeno na takav način da ga stručnjak na osnovu toga može upotrijebiti. Trenutak u kome  se ocjenjuje «novost» pronalaska je trenutak isticanja zahtjeva za pravnu zaštitu. Postoje 2 izuzetka od pravila po kome svako objavljivanje nanosi povredu novosti pronalaska. Prvi se odnosi na tzv. sajamski prioritet, a drugi na slučaj kad je pronalazak učinjen dostupnim javnosti bez pristanka pronalazača. Dodatni uslov koji Zakon postavlja u oba slučaja jeste da je do objavljivanja došlo 6 mjeseci prije podnošenja prijave patenta.

Smatra se da pronalazak ima inventivni nivo ako rješenje određenog problema za stručnjaka ne proizilazi na očigledan način iz postojećeg stanja tehnike.

Pronalazak je industrijski primjenljiv ako je tehnički izvodljiv i ako se može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj oblasti industrije i u poljoprivredi.

Pronalascima u smislu podobnosti za pravnu zaštitu se ne smatraju:
a) otkrića, naučne teorije i matematičke metode;
b) estetske tvorevine;
c) planovi, pravila i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili privrednih aktivnosti;
d) programi računara;
e) prikazivanje informacija definisano samim sadržajem tih informacija.