Pedeset jednostavnih stvari koje Ti (pojedinac) možeš uraditi kako bi sačuvao planetu Zemlju

„Nekolicina ne može uraditi ništa da zaustavi velike naftne tankere da plove čistim vodama.
Svi mogu uraditi po nešto, svaki dan, da bude manje takvih tankera (da se koristi manje
nafte). Niko od nas ne može zatvoriti ozonsku rupu iznad Antartika. Svi mi možemo pomoći
da se spriječi njeno širenje na naseljena mjesta, tako što ćemo smanjiti upotrebu hlorofluorougljenika
(CFC)“ – Pedeset jednostavnih stvari koje Ti možeš uraditi kako bi sačuvao
planetu Zemlju, The Earthworks Group, SAD , 1989.
Da li je svaki pojedinac svjestan i upoznat kakav može biti i koliko je važan taj
pojedinačni, a udruženi doprinos da se sačuvaju vrste, šume, rijeke, da se obnovi ozonski
omotač, da se smanji količina proizvedenog otpada, da se štedi električna energija i time
smanji pritisak na resurse, smanji pritisak na samu industrializaciju? Ako ne postoji takvo
saznanje, a mišljenja sam da ne postoji dovoljna svijest, kultura i znanje o „malim“
stvarima/akcijama, kojima svako od nas daje doprinos očuvanju Zemlje, očuvanju naše vrste,
očuvanju čovječanstva, potrebno je podići svijest, znanje i mobilisati svakog pojedinca.
Shvatajući kako se sa određenim naporom može postići mnogo, i dosegnuti svako, ljudi is
NRDC-a (Nacionanog savjeta za odbranu resursa/National Resource Deefense Council,
SAD) su sakupili i objavili pedest praktičnih savjeta u knjizi „Pedeset jednostavnih stvari
koje Ti možeš uraditi kako bi sačuvao planetu Zemlju“, The Earthworks Group, SAD , 1989.,
kako se svaki od postojećih problema, sa kojima se čovječanstvo suočava, može umanjiti,
ukoliko svaki pojedinac sazna i primjeni određene obrasce ponašanja ili određene
jeftine/ekonomične tehnike i proizvode koji doprinose ublažavanju ili čak umnogome
rješavanju datih problema1
.
Danas se mnogo govori i polemiše o zagađenosti životne sredine, o načinu, brzini i
postotku nestanka vrsta i resursa (eksperti kažu da 0.01 do 0.1% svih vrsta nestaju svake
godine2
, neophodnih za čovjekov opstanak, o negativnim uticajima industrijalizacije i razvoja
kako na neravnomjernu raspodjelu dobara (razvijene zemlje – SAD, Njemačka, Norveška,
Velika Britanija, Australija s jedne strane, i vrlo siromašne zemlje na drugoj strani – većina
zemalja Afričkog kontinenta, dio zemalja Bliskog istoka,, još poznato kao bogat “Globalni
sever” i siromašni “Globalni jug”.), tako i na uništenje prirode (krčenje šuma, zagađivanje
rijeka i jezera, i samim tim smanjenje dostupnosti pojaće vode. i sl.) i narušavanje prirodnih
tokova i prirodnih sistema (prekid ili mijenjanje smjera morskih struja, stvaranje ozonskih
rupa, narušavanje lanaca ishrane prekomjernim izlovom i korošćenjem vrsta, i sl.) za koje se
zna i smatra da imaju zaštitnu ulogu za čovjekov opstanak, i ne samo čovjekov – već same
planete Zemlje. Danas, za rješavanje svakog pojedinačnog, gore navedenog problema, kao i
za preventivu i sprečavanje budućih, postoje potrebne politike, strateški i zakonodavni okviri,
kao i globalni standardi. Postavlja se pitanje, važno za zajedničko, udruženo i efikasno
djelovanje svih, i svakog od nas pojedinačno: Da li te politike, strategije, zakoni i standardi
koji se odnose na svakog od nas, mogu da promijene, podstaknu i probude svijest kod
pojedinca da da doprinos globalnim naporima da se sačuva čovječanstvo – da se sačuva
Zemlja? Odgovor je (u ovom trenutku) NE, jer se oni bave politikama i okvirima, u kojima
standardi treba da se primjenjuju i na višem nivou doprinesu globalnim mjerama kojima treba
da se ublaže i ukoliko je moguće riješe problemi zaštite životne sredine i održivog korišćenja,
tj. trošenja resursa, kako bi čovječanstvo išlo naprijed, i dalje se razvijalo, ali u skladu i
jedinstvu sa prirodom