Odlomak

I UVOD
Temelj je dio konstrukcije koji prenosi opterećenje ostalih dijelova konstrukcije na nosivo tlo. Pravilnim projektovanjem temelja treba obezbjediti uslove oslanjanja konstrukcije, prijenos opterećenja u dopuštenim naprezanjima tla, uz dopuštena slijeganja i minimizaciju njegove neravnomjernosti. Uspješni temelji su temelji koji sigurno i ekonomično prenose opterećenja na tlo uz zadovoljenje navedenih uvjeta koja nameću vrsta, svrha i životni vijek konstrukcije, svojstva temeljnog tla te raspoloživa sredstva za izvođenje temelja.
Vrste temelja su mnogobrojne i mogu se razvrstati na različite načine, od kojih je najuobičajeniji onaj po načinu prijenosa opterećenja u tlo: plitki i duboki, te njihova kombinacija.
Mi ćemo pažnju posvetiti plitkom temeljenju, što i jeste tema ovog rada.
Plitki temelji prenose opterećenja u plitke slojeve tla, dok duboki prenose opterećenje ili u dublje slojeve ili u sve slojeve duž njihove visine. Granica između plitkih i dubokih temelja nije strogo definisana, ali se kao gruba podjela može prihvatiti ona po kojoj su odnos dubine na kojoj temelj prenosi opterećenje na tlo i širine temelja manji od 4:5 .
Plitki se temelji dalje dijele na temelje samce, temeljne nosače, temeljne trake, temeljne roštilje, temeljne ploče te kombinaciju ploče i roštilja.
a)Temelj samac b)Temeljna greda c)Temeljna traka d)Temeljna ploča
Ispravno temeljenje bilo kojeg objekta je vjerovatno najvažnija faza u gradnji. Vrijednost objekta može biti ogromna, ali ako se objekat nalazi na lošim temeljima onda je gotovo bezvrijedan! Svi ostali elementi objekta, pa čak i podrumski zidovi, mogu se obnoviti i izgraditi ponovno ako je potrebno ali temelji ne. Ovdje se ne štedi i ova faza ne podnosi promašaje!
Kroz ovaj maturski rad ćemo nastojati bolje, opširnije i preciznije opisati značaj plitkih temelja, podjele, materijale od kojih se izrađuju, te njihove prednosti i mane.
II PROJEKTOVANJE PLITKIH TEMELJA

Temelji moraju izdržati teret cijelog objekta i svega što je u njemu. Taj se teret preko temelja prenosi na tlo na kojem su izvedeni temelji. Prema tome temelji i tlo ispod temelja preuzimaju najveću odgovornost za stabilnost objekta. Tako solidni temelji na solidnom tlu i osiguravaju potrebnu sigurnost objekta.
Površinsko tlo u principu nije sposobno da na njemu izvodimo temelje.
Radi toga moramo otkopavanjem površinskog sloja do određene dubine pronaći zdravo i dobro tlo, na kojem ćemo izvesti temelje. Takve iskope nazivamo temeljnim jamama.
Dubina, a još više širina temeljnih jama ovisi o težini koju će pojedini temelj prenijeti na tlo, odnosno na dno temeljne jame, a zatim o sposobnosti tog tla da nosi potrebni teret, a da se pritom ne slegne, odnosno da ne promijeni svoj položaj.
Dakle, najjednostavnije rečeno, temeljenje mora postojati zbog toga što je čvrstoća tla uvijek manja od čvrstoće građevinskog materijala.
Eventualna iznimka može biti temeljenje na potpuno kamenom tlu koje se kod nas može sresti npr. u nekim dijelovima Hercegovine.
Kod manjih i običnih zgrada stručnjaci znaju već iz iskustva kolika je dubina temeljnih jama potrebna za pojedine temelje zgrade.
Kod važnijih zgrada i na nepoznatim terenima stručnjaci proračunavaju koliki teret otpada na pojedini temelj zgrade, pa prema vrsti tla koje su ispitali pokusnim jamama ili specijalnim svrdlima, izračunaju kolika treba da bude širina temeljne jame i na kojoj dubini da se izradi.
Tim načinom se unaprijed tačno odrede veličine temelja, pa prema tim veličinama određujemo i tačnu količinu potrebnog materijala.
Pri određivanju tih veličina po iskustvu možemo se lahko prevariti, pa predvidjeti ili slabije ili jače temelje nego što su stvarno potrebni. U prvom slučaju, koji se često događa zbog pretjerane štednje, ugrožavamo stabilnost zgrade, a u drugom slučaju, koji se događa zbog pretjeranog opreza, trošimo uzalud građevni materijal i poskupljujema gradnju.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari