Odlomak

POJAM POLICIJE
Korijen policije u prije posotjanja države, u malim zajednicama. Integraciona veza u malim homogenim zajednicama temeljila se na pretpostavljenim trajnim odnosima , tako da je ponašanje pojedinaca bilo predmet kontinuiranog posmatranja.
ETIOLOGIJA POJMA POLICIJE
Izraz policija potiče od grčke riječi polis, politea što označava upravu grada društva, politea predstavlja čitavu državnu djelatnost . Izraz poslužio rimljanima pa su koristili politia .
Polis(država), politeje(ustav države oblik vladavine), politeuma( državna uprava), i politesa(državljanin). Riječ police se prvi put pojavila u francuskom jeziku 1250. godine. Dugo vremena bio sinonim za unutrašnju upravu. Poseban značaj i ulogu policije u 18. i 19 st.u apsolutističkim feudalnim monarhijama. Obavljali zadatke tipa popis stanovništva, primjena propisa o zdravstvu i moralu, održavanje ulica itd. Kasnije se ograničava na unutrašnje poslove i to samo na one kojima je cilj uklanjanje opasnosti po javni poredak. U 19. st dobija obris moderne policije.
TEORIJSKO ODREĐENJE POLICIJE
Kao državna institucija policija je uvijek pod političkim nadzorom, jer je i država politička tvorevina a ko ima državu taj ima i policiju kao sredstvo za uređenje političkih pogleda.
1885. policija predstavlja onaj dio društvene organizacije koji se neposredno brine oko održavanja dobrog poretka, odnosno prevencije i otkrivanja povreda tog poretka. 1905. policija je organizovano tijelo službenih lica sa primarnim zadacima zaštite poretka i obezbjeđenje sigurnosti lica i imovine. R.Fosdik: policija danas označava prvenstveno ustavom konstituisane snage za zaštitu pojedinca u okviru njihovih zakonskih prava. Policija se posmatrala sa tri osnovna aspekta: organizacionog, funkcionalnog i administrativnog. Ovaj pristup ne izražava višedimenzionalnost policije niti daje jednu definiciju koja je prihvatljiva za sve ostale pravne sisteme. Formalno definisanje policije se zasniva na njenim ovlaštenjima, organizacionim formama, autoritetom u društvu, koja kao društveni organ u zakonom određenim sigurnosnim okolnostima sprječava sve pojave i ponašanja koja mogu dovesti do neželjenih posljedica. Materijalni pristup u prvi plan stavlja fundamentalne ciljeve policije, kao što je održavanje unutrašnje sigurnosti. U okviru zajedničkih definicijskih elemenata statički pristup implicira policiju kao jedan tradicionalno okoštali zatvoreni policijski sistem sa određenim položajem koji saglasno svojoj ulozi striktno primjenjuje. Riječ je o legitimacijskoj funkciji koja služi kao praktična operacionalizacija donesenih regulativnih pravila u društvu. Na drugoj strani posmatra se kao dinamičan, transparentni sistem. Radi se o pojmovnom određenju koji smatra policiju integralnim dijelom društva. Policiju možemo definisati kao složen, specifičan i dinamičan izvršni organ vlade, koji je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima zadužen za održavanje unutrašnje sigurnosti u društvu, koristeći se legitimnom upotrebom sredstava prinude, pridržavajući se strogo etičko-profesionalnih principa u vršenju svojih dužnosti.Historija policije ukazuje da je ona jedna od najstarijih službi u ljudskom društvu, odnosno u državi. Kao elementarni oblik društvene kontrole policija je starija i od same države.

ANTIČKO DOBA
Prve pojavne oblike policije možemo pratiti još od antičkog doba. Tom periodu poseban su pečat dali Platon i Aristotel (jedan od najvećih mislilaca i osnivača nauke o politici). On je izučavanjem tadašnjeg antičkog svijeta, studiranjem 158 ustava raznih država dotakao se i osnova zaštitnog organiziranja društva. Sve više se osjećala potreba i zahtjevi za normativno-pravnim regulisanjem društvenih odnosa. Dolazilo je i do većih robovskih ustanaka koji su dovodili u pitanje i same temelje antičke države.
Da bi se održao oblik političkog uređenja poseban značaj se pridavao zaštitnoj funkciji države, odnosno kazneno pravnoj zaštiti. U tom smislu su sačuvane uklesane riječi Demophantova dekreta iz 410.godine prije nove ere koje glase: ˝Onaj, tko sruši demokratsku vladavinu u Atini bit će proglašen za neprijatelja Atinjana; svako ga može nekažnjeno ubiti, njegova imovina bit će žrtvovana Minervi˝. Neka svi Atinjani polože sljedeću zakletvu: vlastoručno ću ubiti ako ću moći, onoga tko sruši demokraciju u Ateni.
Konfučijeva doktrina naglašava potrebu organizacije i pravilnog vođenja države. Insistira na izboru javnih službenika koje treba odlikovati sposobnost i poštenje. Perikle poziva Grke da posebnu aktivnost usmjere na planiranje , zahtjevajući maksimalnu angažovanost na tom polju u cilju zaštite poretka.
Postoje i krivičnopravne odredbe koje su se odnosile na zaštitu demokratije: zloupotreba vlasti, prikrivanje istine pred državljanima i kršenje zakona. Sankcije za ova krivična djela su bile neumoljive. Kada su u pitanju djela kojima se NE napada državno uređenje, kazna je morala slijediti težinu učinjenog djela.
Prvi vladar Atine Prisistratus je osjetio potrebu za nekim zaštitnim mehanizmom zbog mogućih problema od anarhije i bezakonja. Osnovao je veliki kontigent tjelohranitelja koji su imali ulogu policijskih snaga.
I sam Ciceron je istakao da autoritet pripada Senatu, ‘’libertas’’- narodu, moć i potestas – vlast magistrima.
Problem organizacije upravljanja policijskim snagama poznati su još i u starom Egiptu. Rani egipatski vladari su ustanovili zakone i sudove koji su bili doneseni od vladinih službenika. Oni su postavili mornaričke patrole, i carinarnice radi zaštite trgovine. Tu možemo navesti i staru Kinu gdje je Konfučijeva doktrina posebno naznačila potrebu za pravilnom organizacijom upravljanja državom.
Odsustvo organizovanih policijskih snaga dovelo je do propasti gradova – država, jer nisu pronašle efikasan način i snagu da zaštite vladu od anarhije.
Osnovna snaga Rimskog carstva je bila u moćnoj vojsci ili legiji. To su profesionalni vojnici čiji je zadatak bio da nakon osvajanja zemlje, uspostave poredak, javni red i mir.
August Cezar dolaskom na vlast vrši reformu carstva i uspostavlja policijske snage (tzv. garde) čiji je zadatak da uspostave i održavaju potrebni nivo sigurnosti. Gašenje policijskih snaga dovelo je do vraćanja u prvobitno stanje te je to bio jedan od faktora raspada Rimskog carstva.Prvi oblik samozaštitnog organizovanja nalazimo na prostoru Engleske gdje su postojala udruženja građana na lokalnom nivou. Udružene grupe su bile pod jurisdikcijom lokalnih plemica.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Bezbednost

Više u Skripte

Komentari