Odlomak

UVOD
Porodica

Porodica je nezamenljiva sredina u kojoj se covek formira kao licnost, u kojoj živi zadovoljavajuci neke od svojih najbitnijih potreba koje se samo u porodici i mogu da zadovolje.
Porodica je specificna bio-socijalna zajednica ljudi. Ona ima veoma znacajnu ulogu u razvoju coveka, ali ne samo coveka nego društva uopšte. Porodica je posrednik izmedu društva i pojedinca, ali porodica vrši više funkcija od bilo koje društvene grupe. Nastanak neke društvene grupe ima za cilj da se neka radnja obavi i takva grupa postoji dok postoje i potrebe, što znaci da nakon prestanka potreba takva grupa može da se rasformira. Formiranjem porodice covek kao socijalno bice doživljava na taj nacin što njegov život ima sasvim drugaciji smisao bitisanja kada više nije sam nego pored njega postoji njegov barcni drug, deca.
Pojam porodice

Rec »porodica« danas se odnosi na razlicite pojmove. U najširem smislu to je »nerazdvojna celina osoba povezanih brakom ili usvajanjem« ili »radanje pojedinca koji nasleduju jedan drugog« – što znaci, »loza«, »rod«, »dinastija«. U užem smislu rec porodica znaci »rodbinsko povezane osobe koje žive pod istim krovom« – ili još uže »oca, majku i decu«.
Porodica je specificna društvena grupa koja se istorijski menjala i razvijala, u kojoj se preplicu društveno – ekonomski, biološki i psihicki cinioci. Biološki karakter porodice je jedan od osnovnih obeležja. Ono obuhvata dve vrste medusobno povezanih ali razlicitih odnosa u kojima se prožimaju biološki, psihološki i društveni elementi: zadovoljavanje polonog nagona i emotivnih potreba ljudi, radanje i podizanje dece. Iako ove kategorije se mogu odvijati i izvan porodice, one se najvecim delom odvija u porodici.
Iako nam se cini da o porodici uglavno dosta sve znamo, njeno naucno proucavanje nije nimalo lako, tako da u ovoj oblasti postoji niz nerašcišcenih pitanja i problema – pocev od istorijskog razvoja porodice, preko njene strukture i funkcija, odnosa prema globalnom društvu, unutrašnjih odnosa i dinamike. Složenost porodice kao posebne društvene grupe i teškoce koje se javljaju u njenom proucavanju iziskuje saradnju veklikog broja nauka, kako prirodnih tako i društvenih.

Porodica obuhvata emocionalni sistem od najmanje tri generacije živih srodnika povezanih krvnim, zakonskim i historijskim vezama. U porodicu se ulazi rođenjem, a izlazi smrću. U nekim porodicama čak ni tada, jer učešće se u psihodinamici porodičnog života nastavlja i posle smrti nekih članova. Zato se kaže da je porodica članstvo bez izbora i izlaza. Porodica ima strukturu, hijerarhijsku organiziranost, uloge i podsisteme – roditeljski subsistem i podsistem siblinga (dece). Značaj porodice ogleda se u njenoj nezamjenjivosti za razvoj pojedinca zato što ni jedan drugi sistem nije u mogućnosti obezbijediti potrebnu ljubav i toplinu koju može pružiti porodica. Međutim, odnosi u porodici mogu biti nepovoljni za optimalno zadovoljavanje potreba njenih članova što utiče na tok razvoja (posebno dece) i dovodi do pojave različitih simptoma, bolnih za pojedinca, porodicu, pa čak i širi društveni sistem.(Tomić, 2008)

Porodica je u današnje vreme suočena sa brojnim teškoćama i problemima kako bi se održale i ispunile pretpostavljene funkcije i očekivane uloge. Promene koje se odvijaju velikom brzinom u svim segmentima savremenog društva ostavljaju značajne posledice na stanje, razvoj, ulogu i mjesto porodice u društvu. Svakako najznačajnija pojava našeg vremena jeste globalizacija. Globalizacija donosi neke pozitivne elemente u razvoju savremenog društva, ali i dosta negativnih posledica po različite socijalne, etničke i kulturne grupe. Sve to ostavlja tragove na položaj porodice kao primarne društvene grupe i osnovne ćelije društva, kako se prema klasičnom poimanju određuje porodica.
Sedeća globalna pojava koja je uticala na promenu oblika, položaja i uloge savremene porodice jeste kriza patrijarhalnih društvenih odnosa i njima imanentnog sistema vrednosti.
Patrijarhalna društva i patrijarhalni sistem vrednosti počinje ubrzano da se menja, posebno u razvijenim zemljama i zemljama tranzicije. Partrijarhalni stil i način života počinje da se „ osipa ” čak i u onim zemljama koje su ga uporno i tvrdokorno branile i održavale, kao što su arapske zemlje, azijske, afričke i latinoameričke zemlje. Kriza i predstojeći slom„ patrijarhalizma ” donosi brojne izazove i iskušenja pred savremenu porodicu.(Bahalović, 1981)

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari