Pravila finansiranja

1. UVOD
Pravila financiranja ne daju izravan odgovor na pitanje kako se poduzeće treba financirati u svakoj konkretnoj situaciji nego predstavljaju opće norme ponašanja, standard ili normalu financiranja. Pravila financiranja treba primjenjivati fleksibilno jer ona pokazuju smjer u kojem poduzeće treba tražiti odgovarajuće rješenje. Podrazumijevaju stalnu solventnost i rentabilnost poslovanja.
Nakon što smo se upoznali s samim pojmom financiranja, različitim vrstama, načelima i pravilima, u sljedećem poglavlju ukratko ćemo predstaviti teorijske osnove financiranja emisijom obveznica. To će nam u daljnjem dijelu rada omogućiti prikaz konkretnog primjera iz prakse u kojem je ovaj instrument korišten za pribavljanje dugoročnih izvora financiranja.
2. PRAVILA FINANSIRANJA

Mogu se definisati kao principi za izbor oblika finansiranja u cilju zadovoljenja potrebaza kapitalom, odnosno to su norme za prikupljanje kapitala. Pravila finansiranja imajuvišestruku ulogu koja se ogleda u:
1) za preduzeće predstavljaju orjentir pri formiranju struktureizvora, odnosno pri uspostavljanju relacije između pojedinih dijelova sredstava iizvora, jer to sa aspekta finansiranja garantuje: samostalnost, sigurnost, rentabilnost ilikvidnost.
2) predstavljaju neku vrstu «standarda» u fin. Analizi, jer se stvarnostanje upoređuje sa normalom, na osnovu čega se izvode zaključci o finansijskojsituaciji preduzeća,
3) imaju ulogu kriterija pri ocjeni kreditne sposobnosti potencijalnog dužnika od strane povjerioca.
Pravila finansiranja mogu se grupisati u:
 Vertikalna pravila finansiranja – struktura izvora finansiranja prema vlasništvu i rokuraspoloživosti
1. Odnos vlastitih i pozajmljenih izvora
2. Odnos rezervi prema nominalnom kapitalu
 Horizontalna pravila finansiranja
1. Zlatno bankarsko pravilo finansiranja
2. zlatna bilansna pravila finansiranja
 Ostala pravila finansiranja
1. pravilo finansiranja 1:1
2. pravilo finansiranja 2:1

2.1. Odnos vlastitih i pozajmljenih izvora
Nazivaju se još pravila za pokriće rizika s obzirom na to da tuđi izvori finansiranja podrazumjevaju određeni nivo rizika. Najčešće se koristi pravilo jednakosti tuđeg ivlastitog kapitala 1:1 koje je poznato kao zlatno pravilo izravnanja rizika.
2.2. Odnos rezervi prema nominalnom kapitalu
Akumuliranjem neto dobitka za rezerve, pri njegovoj raspodjeli, preduzeće stvararezervni kapital. Preovladava mišljenje da je puno obezbjeđenje vlastitog kapitala pokriveno sa 50%, rezervi. Ako je odnos vlastitog i tuđeg kapitala 1:1, onda je iznoserezervi 25% u odnosu na ukupni kapital.