Pravni položaj i unutrašnjo-politički razvitak BiH od 1878 – 1917

Godina 1903. bila je prelomna u političkom životu i razvitku većine jugoslovenskih zemalja (nestanak dinastije Obrenovića u Srbiji, pad apsolutističkog režima Khuena Herdervaja u Hrvatskoj, Ilindenski ustanak u Makedoniji, smrt Benjamina Kallaja u BiH, itd). Ta je godina, na neki način obnovila nacionalnu svijest u glavnim južnoslovenskim zemljama. Nakon Kallajeve smrti u BiH se otvara prostor za nove forme političkog života. Domaće građanstvo je ekonomski dovoljno ojačalo da stekne svijest o svojoj društvenoj i političkoj ulozi. Stvaranjem vlastitih preduzeća i banaka i organiziranim radom u oblasti kulture i prosvjete, svaka od tri nacionalne buržoazije nastoji da se odupre stranom kapitalu i doseljenicima. Pored toga i prva generacija moderne domaće inteligencije koja se bori za demokratizaciju društvenog života, stavlja se u službu svojoj buržoaziji. Kako je Kallajeva uprava postigla određene rezultate na planu privrednog razvitka, opšte kulturno-političke i institucionalne postavke stranačkog stanovništva ostale su potpuno nerazvijene. Oko 90% stanovništva bilo je nepismeno, izdvajanja za zdravstvo su bila slaba itd.

Najvećim Kallajevim neuspjehom smatra se njegov pokušaj da Bosnu i Hercegovinu odvoji od opštih tokova razvitka u Srbiji i Hrvatskoj. Uprkos njegovom angažmanu na tom planu, Kallaj nije uspio ostvariti osnovni cilj svoje političke misije, a to je obezbjeđenje stabilnosti i trajnosti Austrougarske uprave U BiH. Novi zajednički ministar finansija Istvan Burian najavljuje uprave (poreske, političke i dr.), te priznaje potrebu ostvarenja vjerske prosvjetne autonomije. On najavljuje da će upravu u BiH usmjeravati u pravcu samouprave uz posebno stvaranje demokratskih ustanova (srezske i okružne skupine, sabor itd.).