Javni izvršitelji: specijalistički rad
UVOD
Javni dug je oblik javnog prihoda koji ostvaruje država, ili drugi javno-pravni organ, zbog
postizanja određenih ciljeva, odnosno zbog pokrića rashoda, bilo kod emisione ustanove, bilo kod
nosilaca dohotka (ili u inostranstvu). Javni dug predstavlja skup različitih oblika zajmova koje
obično pravi država u svrhu ostvarivanja određenih budžetskih ciljeva. Davno su poznati različiti
oblici javnog duga, kao izvanrednog izvora sredstava za finansiranje javnih-državnih rashoda. U
poslednje vreme javni dug se redovno javlja kao izvor u državnim finansijama, ali ne više radi
uravnotežavanja državnih finansija, kao u klasičnoj teoriji, već kao vrlo pogodan i efikasan
instrument ekonomske politike kapitalističkih i drugih država. On se obično formira kod centralne
banke ili u inostranstvu.
Javni zajam najčešće nastaje u posebnim uslovima kada su državi odmah, ili u kratkom roku
potrebna sredstva za određene najčešće izvanredne rashode, koje ne može da osigura redovnih
prihodima. Javni zajam je metod kojim se to postiže. Raspisujući javni zajam, u odnosu na nosioce
dohotka u zemlji ili uzimanjem zajmova u inostranstvu, država dolazi do potrebnih sredstava.
Javni zajam država vraća postepeno, u dužem periodu vremena, obično kroz anuitete (otplate i
kamate) – koristeći pri tome svoje redovne prihode (poreze i drugo). Javni dug je javni prihod u
momentu kada se obezbedi a javni rashod kada se plaća. Pošto se plaća (vraća se glavnica sa
kamatom upisnicima zajma) iz poreza, on je u stvari prikriveni porez, odnosno dažbinski prihod.
Javni dug obuhvata ukupna dugovanja države po svim pravnim osnovama tj. svako zaduženje
države kako po osnovu ugovora o zajmu kod pravnih ili fizičkih lica tako i sve obaveze države po
drugim osnovama, zakonskim, ugovornim, sudskim (npr. dugovanje naknade za državne nabavke,
za plate državnih činovnika, za eksproprijaciju imovine, naknada ratne i druge štete, naknada po
osnovu sudskih presuda i dr.)...
Ministri finansija Evropske Unije postigli su 15.marta 2012. godine , nakon višemesečne rasprave,
sporazum o merama za povećanje finansijske discipline u zemljama članicama. Dogovorenim
merama predviđeno je i kažnjavanje zemalja evro zone čiji javni dug promašuje 60% bruto
domaćeg proizvoda, kao i ograničenje povećanja državne potrošnje kako bi se osiguralo
otplaćivanje javnog duga.
U slučaju da im javni dug premašuje to ograničenje, zemlje će imati obavezu da dug smanjuju i to
po 5 % prekoračenja duga godišnje. Zemlje koje n ekoriste evro a ne poštuju preporuku o smanjenju
javnog duga mogu biti kažnjene.
Dogovoreno je i da zemlje koje krše ograničenje može biti nametnuta obaveza da polože depozit u
visini 0,2% bruto domaćeg proizvoda na koji neće dobiti kamatu. Ukoliko ne budu sledeli uputstvo
saveta za usaglašavanje sa propisima, biće kažnjene. Ovaj sporazum će omogućiti drastično
poboljšanje ekonomskog nadzora u EU. Sporazum predviđa da i da zemlje članice daju Evropskoj
komisiji planove budžeta na razmatranje da bi se izbegla neprijatna iznenađenja.
Predednik Evrogrupe Žan – Klod Junker (Jean Claude Juncker) kazao je da takozvani „pakt za
evro“ ne može da uspe ukoliko se ostavi u rukama čelnika država. „U srcu tog sistema moraju biti
Evropsk akomisija, Evropski parlament, parlamenti članica i razlićita zela Saveta“, kazao je on.
http://www.energyobserver.com/vesti.php?lang=1&ID=34845
(02.04.2013.)
1
Javni dug u EU
Udeo javnog duga u bruto domaćem proizvodu EU 2012. godine dostigao je 83,4% što je blagi rast
od 1,1 procentnog poena u odnosu na kraj 2011. godine.
Neslavni rekorder po nivou zaduženosti i dalje je Grčka, ali je ova članica zahvaljujući otpisu duga
uspela značajno da smanji dug. Na drugom mestu je Italija dok je na kraju 2011. vicešampion po
nivou duga bila Irska. Estonija i Bugarska se i dalje mogu hvaliti najmanjim nivoom zaduženosti u
EU.
U zoni evra udeo javnog duga u BDP iznosio je na kraju marta 88,2% što je blagi rast u odnosu na
kraj 2011. godine kada je bio 87,3%. Šesnaest članica ima dug veći od 60% BDP koliko je
predviđeno Mastrihtskim kriterijumima.
Najveći udeo u dugu imaju hartije od vrednosti 79,3% u EU i 78,3% u evro zoni. Na pozajmice
otpada 17% duga u zoni evra i 15,6% na nivou cele EU.
Najveće učešće javnog duga u BDP na kraju marta 2012. godine imala je Grčka 132,4%, a zatim
slede Italija 123,3%, Portugalija 111,7% i Irska 108,5%. Najniži dug imale su Estonija 6,6% i
Bugarska 16,7%.
U poređenju sa četvrtim kvartalom 2011, dvadeset jedna zemlja je povećala dug u prvom kvartalu, a
šest je smanjilo. Najveće povećanje javnog duga u BDP-u imale su Litvanija 4 procentna poena
(pp), Portugalija 3,8 procentnih poena, Španija 3,7 pp i Belgija 3,6 pp, a najveće smanjenje ostvarile
su Grčka 33 procentna poena, Mađarska 1,6 pp i Danska 1,5 pp. Ovako značajno smanjenje grčkog
duga rezultat je otpisa duga privatnih investitora.
U poređenju sa 2011. godini, dvadeset tri zemlje su povećale dug u odnosu na BDP, a četiri se
mogu pohvaliti smanjenjem. Za godinu dana dug su najviše povećale Portugalija za 17,2 procentna
poena, Kipar za 11 procentnih poena na 74,6% i Irska 8,2 procentna poena. Najveći pad ostvarile su
Grčka za 20 procentnih poena i Mađarska za 4,1 procentni poen na sadašnjih 79%.
Prema poslednjim podacima Narodne banke Srbije, javni dug Srbije na kraju maja 2012. iznosio je
54,4% BDP. To je i dalje ispod dozvoljenog limita EU, ali stručnjaci upozoravaju da se kritična
granica nakon koje zemlja upada u dužničku krizu razlikuje od zemlje do zemlje.
U slučaju Srbije, aktuelni dug je visok s obzirom na nizak kreditni rejting Srbije i krizu poverenja u
državne dugove u Evropi. Od 2008. javni dug Srbije beleži značajan rast.
Prema podacima
Ministarstva finansija čiji su podaci uvek nešto povoljniji u odnosu na Narodnu banku Srbije zbog
drugačije metodologije, na kraju 2008. iznosio je 25,6 % BDP-a, na kraju 2009. je bio 31,3% BDP,
da bi se do kraja 2011. popeo na 45,2%. Ekonomisti su upozorili da je verovatnoća krize javnog
duga u Srbiji relativno visoka ako se gledaju ekonomske performanse zemlje. Da stvar bude
ozbiljnija, u ovoj godini rastu i troškovi servisiranja javnog duga tako da će samo za to Srbija
morati da izdvoji oko 2 % BDP ili oko 600 miliona evra.
(02.04.2013.)
2

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti