2

Rezime

Gotovo sve vodeće svetske organizacije razvijaju dominantnu vrstu organizacione kulture 

tokom vremena, a ti tipovi kulture mogu se pouzdano i validno proceniti upotrebom instrumenta 
baziranog na Okviru konkurentnih vrednosti.

 Ove dominantne kulture pomažu organizaciji da ostane konzistentna i stabilna, kao i 

prilagodljiva i fleksibilna u suočavanju sa brzim promenljivim okruženjem. Dok se 
organizacione kulture često razvijaju na predvidive načine tokom vremena organizacije se 
suočavaju sa potrebom promene kulture kao posledica poput tužbi, spajanja i akvizicija, novih 
mogućnosti tržišta ili potrebe za primenom određene vrste strateških ili strukturnih promena. 

Problem pokušaja promene organizacione kulture je to što je amorfan i nejasan. Teško je 

znati šta ciljati i gde započeti. 

 Uobičajena greška u organizacijama koje žele da se poboljšaju jeste da oni ne stvaraju 

zajedničko gledište o tome gde počinje organizacija i kako se to razlikuje od idealnog budućeg 
stanja. Neuspešne organizacije često pokreću inicijativu za promenu bez obzira na potrebu da se 
razvije usaglašeni pogled na trenutnu kulturu, tj. da se postigne usaglašenost o tome koja pomena 
je dobra a koja ne, šta se treba poboljšati a šta zadržati, kakva se motivacija treba primeniti kako 
bi članovi organizacije bili voljni da istraju u procesu promene i nadogradnje postojeće kulture.

background image

4

smanje prodajnu mrežu zatvaranjem radnji čak podnesu takozvani Chapter 11 tj. zahtev za bankrot.

Kako je Southwest napredovao dok je poslovanje nekoliko njegovih najvećih konkurenata 

krenulo   nizbrdo   (npr.   Eastern,   Pan-Am,   TWA,   Texas   Air,   People   Express)?
Kako su Circuit City, Tyson Foods i Plenum Publishing uspeli dok je njihova konkurencija propala 
veoma brzo?

Ključni   sastojak   u   svim   ovim   slučajevima   je   nešto   manje   opipljivo   i   očigledno,   ali 

značajnije od navedenih uslova tržišta. Glavna osobina koja razlikuje ove kompanije od ostalih, 
kako oni navode je njihova organizaciona kultura. Postojani uspeh ovih firmi ima manje veza sa 
uslovima na tržištu a više sa vrednostima unutar same kompanije. Manje veza sa konkurentskog 
pozicioniranja a više sa ličnim ubeđenjem, manje veza sa prednostima resursa a više sa vizijom. 
Teško izdvojiti jednu od ovih uspešnih kompanija, poznati lider u svom polju, koja nema lako 
prepoznatljivu organizacionu kulturu.

Uz nekoliko izuzetaka, gotovo sve vodeće firme su razvile jedinstvenu kulturu koja se lako 

prepoznaje po njihovoj ulozi. Ova kultura je po nekad definisana od strane osnivača firme (npr. 
Disney ili Microsoft). Nekada je stalno razvijana od strane menadžment tima kako bi unapredili 
performanse   kompanije   (npr.   G.E   ili   McDonalds).   Sve   uspešne   kompanije   su   razvile   nešto 
drugačije koje prevazilazi korporativnu strategiju, prisustvo na tržištu ili tehnološku prednost. One 
su pronašle moć koja proizilazi iz razvoja i upravljanja jedinstvenom korporativnom kulturom. 
Organizacije automacki ne poseduju jaku i efikasnu kulturu, stoga u ovom tekstu ćemo diskutovati 
metodologiju   kako   predvoditi   napore   kulturne   promene   u   organizaciji.   Prvo   se   obezbeđuje 
definicija organizacione kulture, praćena objašnjenjem okvira za razumevanje kulture u kontekstu 
organizacija. Na kraju, opisan je proces pokretanja promena u kulturi koji se može koristiti u 
intervencijama organizacionog razvoja.

Definicija organizacione kulture

Iako postoje više od 150 definicja kulture, možemo izdvojiti dve glavne ključne definicje 

organizacione kulture. To su sociološka (organizacije imaju kulturu) i antropološka (organizacije 
su kultura). U okviru svakih od ovih disciplina razvijena su dva različita pristupa kulturi:

Funkcionalni pristup

 (kultura proizilazi iz kolektivnog ponašanja)

Semiocki pristup

 (kultura proizilazi iz individualne interpretacije i shvatanja).

Primarna podela su razlike između kulture kao atributa koja poseduje organizacija protiv kulture 
kao   metafore   pomoću   koje   se   opisuje   šta   je   organizacija.   Prethodni   pristup   pretpostavlja   d 
aistraživači i menadžeri mogu da odrede razlike unutar organizacionih kultura, promene kulture i 
izmere   kulturu   u   empiriskom   smislu.   Druga   perspektiva   pretpostavlja   da   ništa   ne   postoji   u 
organizacijama sem kulture, sjedne strane susrećemo se sa kulturom u svakom trenutku a sa druge 
strane suprostavljamo se pojmu organizacionog fenomena. U prvoj perspektivi kulturom možemo 
predvideti organizacioni ishod (npr. efikasnost) dok u drugoj perspektivi predstavlja koncept koji 

5

treba   objasniti   nezavisno   od   bilo   kog   drugog   fenomena.  Pregled   literature   o   kulturi   u 
organizacionim studijama otkriva da je većina pisaca došla do saglasnosti da se kultura odnosi na 
vrednosti   preuzete   za   sebe,   osnovne   pretpostavke,   očekivanja   i   definicije   koje   karakterišu 
organizacije i njihovi članovi (to jest, usvojili su funkcionalnu, sociološku perspektivu). Većina 
diskusija o organizacionoj kulturi slaže se s idejom da je kultura društveno konstruisani atribut 
organizacija   koje   služe   kao   "društveni   lepak"   koji   povezuje   organizaciju   zajedno.

2

  Kultura 

predstavlja "kako su stvari ovde" ili ideologija koju ljudi imaju unutar svojih glava, tako da kultura 
utiče na način na koji članovi organizacije razmišljaju, osećaju i ponašaju se.

Važno je da se koncept organizacione kulture razlikuje od koncepta organizacione klime. 

Klime se odnose na privremene stavove, osećanja i percepcije pojedinaca.

3

 Kultura je postojana, 

sporo se menja, ključna karakteristika organizacije. Klima se može brzo i dramatično promeniti 
ukoliko se zasniva na stavovima. Kultura se odnosi na implicitne, često neodgovarajuće aspekte 
organizacija. Klima se odnosi na otvorenije, vidljive atribute organizacija. Kultura uključuje 
osnovne   vrednosti   i   konsenzualne   interpretacije   o   tome   kakve   su   stvari.   Klima   uključuje 
individualističke perspektive koje se često modifikuju kada se situacija menja i pojavljuju se nove 
informacije. Pristup promenama u ovom članku fokusira se na kulturne atribute, a ne na klimatske 
atribute. Smatra se da "veze između saznanja, ljudskih interakcija i opipljivih simbola ili artefakata 
koji karakterišu organizaciju" ili, drugim rečima, "način kako stvari stoje" u organizaciji, a ne 
ljudske stavove o njima.

4

 

Nažalost, većina ljudi nije svesna njihove kulture sve dok ne bude osporena, dok ne 

dožive novu kulturu, ili dok kultura ne bude ostvarena kroz odredjeni okvir ili model. Većina ljudi 
se jutros nije probudila donoseći svesnu odluku kojem će jezikom govoriti. Tek kada su suočeni sa 
drugim jezikom ili su postavili konkretna pitanja o jeziku, ljudi postaju svesni da je jezik jedan od 
njihovih atributa. Slično tome, kultura se većinom vremena ne može otkriti jer nije osporena ili 
svesno artikulisana. Merenje kulture predstavljala izazov organizacionim naučnicima i agentima 
za promene.

2

 Cameron & Ettington, 1988; O’Reilly & Chatman, 1996; Schein, 1996

3

 Schneider, 1990

4

 Detert, Schroeder, & Mauriel, 2000:853

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti