Proces upravljanjem znanjem

UVOD

Upravljanje znanjem je termin koji se sve češće spominje. S obzirom na činjenicu da je globalna informacijska infrastruktura osnovni preduvjet globalne komunikacije i poslovanja na globalnoj razini, javlja se potreba za brzim reakcijama na svakodnevne promjene. Potreba za prilagođavanjem takvim brzim promjenama karakteristična je za institucije koje svoje proizvode i usluge plasiraju na tržište. Institucije poput arhiva, knjižnica i muzeja također su dijelom tržišno orjentirane, te su u tom dijelu svog djelovanja također osjetljivije na promjene javnog interesa i tržišta.
Naravno, uz zadaću očuvanja dokumenata, knjiga ili artefakata, tržišna orijentiranost je danas imperativ dobrog poslovanja svakog arhiva, knjižnice i muzeja u smislu pružanja većeg broja različitih kvalitetnih usluga primjerenih iskorištenju globalne informacijske infrastrukture kao komunikacijskog kanala za ostvarenje tih usluga.
U umreženom globalnom poslovanju “uspjeh institucije ovisi o njezinoj sposobnosti da pretvori osobno znanje svojih zaposlenika, kao i znanje koje se nalazi u priručnicima i drugim dokumentima, u šire dostupno institucijsko znanje do kojeg se dolazi prema specijalnim potrebama. Kako bi se to postiglo, potrebni su inovativni koncepti upravljanja znanjem i tehničke platforme. S jedne strane takve platforme trebaju osigurati integriranu potporu za predočenje, upravljanje i raspodjeljivanje znanja u unutrašnjim i vanjskim strukturama koje su podložne promjenama. S druge strane one moraju osigurati raspodjeljivanje i reprodukciju znanja prema potrebama različitih korisničkih grupa unutar institucija.”
Ovakvo objašnjenje procesa koji se odvijaju u nekoj instituciji koja barem jednim svojim segmentom sudjeluje u globalnom komuniciranju zahtijeva dodatno objašnjenje nekih osnovnih pojmova kao što su znanje i upravljanje znanjem.
 

 
1. DEFINICIJA ZNANJA.

Postoji mnogo definicija znanja. Ovdje ću navesti samo neke koje smatram ključnim, jer sagledavaju termin znanja s različitih stajališta, te prikazuju njegove različite aspekate.
Prva definicija govori o podacima, informacijama i znanju: “Uobičajeno je da se znanje razlikuje od podataka i informacija. Podaci predstavljaju opažanja ili činjenice izvan konteksta, te stoga sami po sebi ne prenose značenje. Informacije nastaju kad se podaci stave u značenjski kontekst, često u obliku poruke. Znanje predstavljaju naša vjerovanja i vrednovanja koja se zasnivaju na smisleno organiziranom skupu informacija (poruka) do kojih dolazimo iskustvom, komunikacijom ili zaključivanjem.”
Smatram da ovu definiciju treba nadopuniti, te joj dodati i najviši stupanj – mudrost. “Mudrost je pametna uporaba znanja i odlučivanje na temelju sinteze znanja i iskustva, utemeljenih na moralnim normama.”  Ovakvu hijerarhijsku organizaciju osnovnih elemenata informacijskih znanosti, zajedno s postupcima koji omogućavaju prijelaz iz jedne kategorije u drugu, može se prikazati u obliku piramide (slika 1).