Odlomak

Sažetak

Javni mediji donose priče o djeci izuzetnih/iznimnih sposobnosti i uz to ih nazvaju iznadprosječnima, izvanserijskima, genijalcima i sličnim atributima. Takvi slučajevi previše su senzacionalistički predstavljeni/eksponirani u javnosti, ali vrlo kratko jer mediji žeđaju za novim. Poniknemo li ispod površine takvih slučajeva, nameće nam se niz pitanja – kako se roditelji nose s takvom djecom, omogućuju li im napredak prema njihovim mogućnostima i sklonostima, što škola čini ne bi li prepoznali takvu djecu i uključila ih u odgojno-obrazovni
proces, a da im ne bude dosadno ili zbog nekih razloga ne ispune očekivanja te na kraju, kako zakonodavac gleda na tu djecu jer, čini se, ne shvaća njihove prave mogućnosti, a uz to, ona
su u manjem broju. Složenost ove tematike donosi puno upitnika, ali dojam nije uvijek negativan, odnosno brojni su primjeri požrtvovnog rada naših prosvjetnih djelatnika s takvom djecom. U našem školskom sustavu treba što više individualizirati pristup obrazovanja učenika, kako za svu školsku djecu, tako i za darovitu. Valja prepoznati darovite kao pokretačku snagu našeg društva. Mišljenja sam da takvoj djeci ne treba ”elitistički” pristup, nego treba omogućiti i razvoj njihovih sklonosti uz puno uvažavanje osobnosti, tj. darovitoj djeci omogućiti cjelokupni osobni razvoj.

Ključne riječi: darovitost, daroviti učenici, prirodoslovlje, rad u skupini.

 

 

 

 

 

 

Uvod
Javni mediji, radio, televizija, internet donose priče o djeci koja imaju izuzetne sposobnosti i nazivaju ih iznadprosječnima, izvanserijskima, genijima, genijalcima i sličnim atributima. Vrlo su često takvi slučajevi senzacionalistički prikazani i previše eksponirani u javnosti, naravno, vrlo kratko jer mediji nažalost žeđaju za novom senzacijom.
Ispod površine prikaza takvih slučajeva ostaje niz pitanja, npr. kako se roditelji nose s takvom svojom djecom, omogućuju li im odgovarajući napredak s obzirom na njihove sklonosti, što škola čini kako bi se takva djeca prepoznala i uključila u odgojno-obrazovni proces, a da nemaju osjećaj dosade ili da zbog nerazumijevanja i inercije jednostavno podbace te na kraju kakozakonodavac gleda na takvu djecu jer ih je u pravilu mali postotak pa se u većini slučajeva ne shvaća pravi potencijal takve djece. Pitanja je mnogo što samo dovodi do zaključka kolika je složenost ove tematike. Na sreću, dojam nije uvijek negativan, ima i te kako sjajnih primjera požrtvovnog rada naših prosvjetnih djelatnika s takvom djecom.
U svom petnaestgodišnjem radu u osnovnoj školi susretao sam se s vrlo darovitom djecom, a i s učenicom koja bi sigurno zaslužila mjesto na nekoj naslovnici časopisa biokemijske tematike, ali zbog njezine samozatajnosti te njezinih roditelja i učitelja, koji su bili usmjerivači i mentori, velikim koracima kroči u znanost dalje od očiju javne senzacije

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Naučni radovi

Više u Psihologija

Više u Skripte

Komentari